Što jedu konji? Sijeno, ispaša i kada dodati hranu

Sijeno i ispaša: temelj obroka

Zagrebački stručnjaci Kostelić, Prvanović Babić i Džakula (Agronomski i Veterinarski fakultet) na savjetovanju uzgajivača konja upozorili su da dio uzgajivača slabo sijeno pokušava nadoknaditi koncentratima. Njihov je stav jasan: temelj hranidbe konja su kvalitetno sijeno i ispaša, a žitarice su dodatna prehrana.

Isto proizlazi iz britanskog kodeksa o dobrobiti konja (DEFRA). Konji su pašne životinje koje jedu malo i često, a njihova je prirodna hrana trava bogata vlaknima, pa bi izvan rada trebali imati gotovo stalan pristup travi, sijenu ili sjenaži. Koliko bi sati dnevno konj u prirodi jeo, izvori se ne slažu: DEFRA piše 16 do 20 sati, World Horse Welfare 16 do 18, BHS (Britansko konjičko društvo) do 18, a savjetnik slovenskog Kmetijsko gozdarskog zavoda Novo mesto (KGZS) 12 do 16. Zaključak je ipak zajednički: probavni sustav građen je za gotovo neprekidno žvakanje.

Žvakanje potiče slinu, a ona ublažava želučanu kiselinu, koju želudac luči stalno (BHS). Upravo zato se duge stanke bez krme povezuju s čirom na želucu (BHS, KGZS), a dovoljno voluminozne krme, prema BHS-u, smanjuje rizik od kolika.

Najprije voluminozna krma, sve ostalo je dopuna: koncentrat, dodatke i količine određuju rad, kondicija i savjet stručnjaka.

Koliko krme na dan

Izvori daju orijentacijske postotke tjelesne mase. To su smjernice za većinu odraslih konja, a ne propisi, a razlikuju se i zato što ne mjere istu stvar:

Nijedan od tih brojeva nije recept za svakog konja. DEFRA traži da se u obzir uzmu dob, tip, težina, kondicija, zdravlje i rad pojedinog konja, a Sveučilište u Minnesoti kaže da je sastavljanje obroka zahtjevno i savjetuje suradnju s nutricionistom. Izvori su uglavnom britanski i američki pa količine kod nas valja provjeriti s veterinarom ili stručnjakom za hranidbu konja.

Uz količinu, važna je i kvaliteta. DEFRA opisuje dobru pohranjenu krmu kao čistu (bez zemlje, ostataka i otrovnih biljaka), svježeg mirisa i vidljivo bez plijesni i prašine. Sjenaža se od sijena razlikuje po tome što se kosi ranije, samo se djelomično suši i zamata u foliju; hranjivija je, vlažnija i nakon otvaranja se mora razmjerno brzo potrošiti (BHS). Sastav krme varira, pa BHS spominje mogućnost analize uzorka u tvrtki koja prodaje krmu.

Koliko će konj pojesti na pašnjaku, teško je izračunati. Studije koje navodi BHS pokazale su da poni uz 24-satni pristup paši pojede do 5 % svoje tjelesne mase, a u samo tri sata do 1 %. Ispaša tako nekim konjima nije samo izvor hrane nego i rizik (vidi dio o konjima koji se brzo udebljaju).

Voda

Voda je nezamjenjiva i mora biti stalno dostupna. DEFRA navodi da odrasli konj prosječne veličine može popiti 25 do 50 litara dnevno, otprilike 5 do 10 litara na 100 kg. Merck kao prosječni minimum za odraslog konja u mirovanju i umjerenim uvjetima navodi 5 litara na 100 kg. U vrućini i nakon napora potrebe rastu, a konj koji dobiva samo suho sijeno može, prema Merckovu priručniku, popiti gotovo dvostruko više nego uz miješanu krmu ili pašu, jer svježa trava sadrži više vode.

Nedostatak vode smanjuje unos krme i povećava učestalost kolika zbog začepljenja crijeva (Merck); BHS dodaje da hrana teže prolazi crijevima kad je pojilica zaleđena. Zato DEFRA zimi savjetuje redovito razbijanje leda, a ljeti dodatni izvor vode. Korita i pojilice treba čistiti i redovito provjeravati.

Sol i minerali

Sol (natrijev klorid) neka konju stoji na raspolaganju u obliku bloka ili rasute soli, a on će sam odrediti koliko mu treba (Sveučilište u Minnesoti). Merck to preporučuje jer krma sadrži malo natrija, a većina komercijalnih koncentrata ne daje dovoljno soli. Potrošnja se jako razlikuje; Merck spominje studiju s rasponom od 19 do 134 g na dan, a znojenjem raste.

Oko vitamina i minerala izvori se ne slažu. Penn State Extension navodi da je zdrav konj uz dobru krmu i komercijalnu smjesu vjerojatno dobro opskrbljen mineralima, a Sveučilište u Minnesoti isto kaže za komercijalnu žitnu smjesu koja se daje prema uputi proizvođača. World Horse Welfare (stranica je sastavljena zajedno s partnerom, proizvođačem krme Baileys Horse Feeds) tvrdi da suvremena paša i krma često nemaju dovoljno nekih vitamina i minerala te preporučuje dopunsku krmu i konjima koji kondiciju drže samo na sijenu i paši. BHS navodi da su vitaminsko-mineralne krmne smjese (engleski balancer) korisne kad konju ne treba više energije, nego samo više vitamina i minerala.

Zato ne postoji pravilo koje vrijedi za sve. Pomažu analiza krme i razgovor s veterinarom ili stručnjakom za hranidbu. BHS savjetuje da se prije davanja dodataka prehrani posavjetuješ s veterinarom ili nutricionistom, a Merck upozorava da selen ima vrlo uzak raspon sigurnosti te da unos minerala treba gledati zbrojeno iz svih izvora, uključujući vodu.

Koncentrat: kada i kome

Koncentrati su krma bogata škrobom i energijom: zob, ječam, kukuruz. BHS piše da ih često trebaju samo konji u srednje teškom do teškom radu, oni koji moraju dobiti na težini i oni koji teško drže kondiciju. Većina rekreativnih konja, prema istom izvoru, može održati energiju i zdravu težinu obrokom koji se temelji na voluminoznoj krmi. World Horse Welfare dodaje da mnogima od njih dostaje vitaminsko-mineralni dodatak bez energetske krme.

DEFRA navodi da koncentrata ne bi trebalo biti više nego što traži rad ili željeno dobivanje težine: previše ga može pridonijeti pretilosti, probavnim smetnjama i laminitisu, onesposobljavajućoj bolesti koja prema DEFRA-i može zahvatiti svakog konja i bilo koje ili sva kopita. Ako je dnevni obrok koncentrata potreban, podijeli ga na barem dva obroka. Zagrebački stručnjaci navode da veće količine koncentrata bogatih energijom mogu izazvati kolike i laminitis te da fino mljevena zrna u crijevu vrlo brzo fermentiraju.

Raspored hranjenja i postupne promjene

Krmu ne mijenjaj naglo. Prema DEFRA-i nagle promjene količine, vrste krme ili sijena mogu izazvati probavne smetnje, uključujući kolike i proljev. Merck i BHS govore o otprilike 10 do 14 dana. Razlog su bakterije u debelom crijevu koje razgrađuju vlakna i trebaju se priviknuti na novu krmu (World Horse Welfare, KGZS). Kada zvati veterinara zbog kolika, opisuje članak kolike kod konja.

Kondicija i težina: kako ih pratiti

Pretilost je jednako ozbiljan problem kao pothranjenost, pa DEFRA savjetuje redovito praćenje tjelesne mase i kondicije svakog konja. Okom se, prema World Horse Welfareu, ne može pouzdano vidjeti koliko masti konj nosi; potrebno je opipati. BHS procjenjuje tri područja: vrat, sredinu i stražnji dio. Mast je na dodir spužvasta, mišić čvršći.

Postoje obje ljestvice (World Horse Welfare), a brojevi se ne smiju miješati: 3 je na ljestvici 0–5 zdrava kondicija, a na ljestvici 1–9 ispod raspona 4–6 koji navode Sveučilište u Minnesoti i Merck. Konji u teškom radu, upozorava BHS, mogu izgledati pothranjeno, a zapravo su odlično pripremljeni s razvijenom muskulaturom.

Za praćenje težine BHS i World Horse Welfare savjetuju ocjenu kondicije i vaganje mjernom vrpcom svaka dva tjedna. Merck napominje da vrpce obično podcjenjuju težinu i najmanje su precizne, ali dobro pokazuju promjenu; ne odgovaraju patuljastim konjima, magarcima ni teškim hladnokrvnjacima. Korisno je zapisivati datum, ocjenu, opseg i promjene u krmi ili ispustu, jer se trend tako vidi bolje nego okom.

Posebni slučajevi

Konji koji se brzo udebljaju

BHS piše da su u odnosu na punokrvnjake vučni tipovi, konji tipa cob i britanske izvorne pasmine češće predebeli, jer su nastali za preživljavanje na oskudnoj paši; primjer su šetlandski poniji. Slično opisuju i profili pasmina šetlandski poni i haflinger. Prema BHS-u prekomjerno dobivanje težine više nego udvostručuje rizik od laminitisa. DEFRA pojašnjava da su pretilost i prejedanje i dalje glavni čimbenici, da s laminitisom može biti povezano i jedenje prevelikih količina bujne trave ili koncentrata te da se pojavljuje i kod konja koji nisu predebeli. Dugotrajna prekomjerna težina može dovesti i do hormonske bolesti, poput metaboličkog sindroma konja (EMS), koji može povećati rizik od laminitisa; konj koji je već imao laminitis izloženiji je ponavljanju bolesti. Prema DEFRA-i kod takvih konja treba posebno paziti na skrb i hranidbu, a uz bilo kakvu brigu obratiti se veterinaru.

Izvori navode načine kontrole koji ne uključuju gladovanje: ispašu na ograničenoj površini uz električni pastir, sustav staza, brnjicu za ispašu i sijeno s manje kalorija (BHS, DEFRA). World Horse Welfare izričito odsvjetuje drastične (»crash«) dijete jer konj treba stalan dotok krme, a Merck upozorava da dulje ograničavanje unosa može izazvati hiperlipemiju, najviše kod ponija, magaraca i jako pretilih konja. Plan mršavljenja zato dogovori s veterinarom. World Horse Welfare kod predebelih konja savjetuje i više hodanja, jer brzi hod ili ujednačen kas troše više masti od bržeg rada. Više o tome u članku koliko kretanja treba konju.

Stariji konji

Zdrav stariji konj idealne kondicije, prema BHS-u, ima potrebe slične mlađem odraslom konju. Problemi nastaju kad zdravlje popusti. Istrošeni zubi otežavaju žvakanje tvrde krme i povećavaju rizik od kolika, začepljenja jednjaka (engleski choke) i gubitka težine. BHS preporučuje namočenu, mekšu krmu kao zamjenu za vlakna, dnevni obrok podijeljen na četiri do pet manjih obroka i, kod starijih konja, pregled zubi svakih 6 do 12 mjeseci. Neobjašnjivo mršavljenje ili debljanje treba pregledati veterinar. O zubima više u članku zubi kod konja.

Radni i sportski konji

Veći rad traži više energije. World Horse Welfare savjetuje da se najprije niskokaloričnu voluminoznu krmu zamijeni kaloričnijom, a tek onda dio krme koncentratom. BHS traži realnu procjenu rada, jer previše energetske krme dovodi do problema u ponašanju, čira na želucu i pretilosti. Prema DEFRA-i konj neposredno prije napornog rada i nakon njega ne bi smio dobiti koncentrat ili veliki obrok krme, a šaka sijena prije rada može smanjiti rizik od čira.

Kostelić i suradnici kao najbolji primjer štetnog učinka hranidbe žitaricama navode paralitičku mioglobinuriju, u narodu poznatu kao »praznička bolest«. Redovito se javljala kod radnih konja koji su tijekom rada dobivali velike količine zobi ili češće kukuruza, a isti obrok i u mirovanju; kad bi ih ponovno upregnuli, mišići bi se ukočili. Prema autorima bolest se često javlja kod hladnokrvnih konja, a nerijetko i kod sportskih, a količina energetske krme mora se prilagoditi namjeni konja i opterećenju u radu.

Poslastice

BHS među sigurne sočne poslastice ubraja jabuke, mrkvu, repu i pastrnjak. One daju raznolikost, ali i kalorije, pa ih debelim konjima ili konjima sklonima laminitisu treba davati umjereno. Rezati ih valja po dužini, nikad u kolutove ili kockice, da se smanji opasnost od začepljenja jednjaka. World Horse Welfare poslastice smatra iznimkom, a ne pravilom. Što konju ne smije u jasle, piše u članku što konj ne smije jesti.

Kada potražiti stručni savjet

Ne radi svaki veterinar s konjima: kad tražiš u imeniku Veterinari, provjeri prima li konje. Opći pregled skrbi nalazi se u članku kako se brinuti za konja.

Koliko sijena pojede konj na dan?

Nema jednog broja jer količina ovisi o težini konja, radu i kvaliteti sijena ili paše. Kao smjernicu izvori daju okvir od otprilike 1,5 do 2,5 % tjelesne mase dnevno (BHS 2–2,5 %, najmanje 1,5 %; Merck najmanje 1,5–2 %; Sveučilište u Minnesoti 1,5–2,5 %), s time da neki broje svu krmu, a neki samo voluminoznu. Količinu za svog konja provjeri s veterinarom ili nutricionistom.

Treba li konju zob ili drugi koncentrat?

Često ne. Prema BHS-u većina rekreativnih konja koji ne rade teško zadrži zdravu težinu uz obrok koji se temelji na sijenu i paši, a zob i druge žitarice dolaze u obzir kod težeg rada ili kad konj teško drži kondiciju. Ako nedostaju samo vitamini i minerali, postoje smjese koje ne dodaju mnogo energije (engleski balancer).

Koliko često hraniti konja?

Obroke treba rasporediti kroz dan, jer je konj prilagođen čestim malim količinama. KGZS preporučuje najmanje tri obroka uz ne predugu noćnu stanku, a DEFRA kaže da koncentrat, ako je potreban, treba podijeliti na barem dva obroka. Sati hranjenja trebaju biti iz dana u dan slični.

Treba li konju blok soli?

Da, sol treba biti konju dostupna da je uzme sam: Merck i Sveučilište u Minnesoti preporučuju blok ili sipku soli po vlastitom izboru. Krma sadrži malo natrija, a potrebe se među konjima razlikuju i rastu sa znojenjem, zato se količina ne propisuje, nego je konj sam regulira.

Koliko vode pije konj?

Ovisi o konju i uvjetima, ali DEFRA kao okvir za odraslog konja prosječne veličine navodi otprilike 25 do 50 litara dnevno. Više ga treba u vrućini, nakon napora i uz suho sijeno. Važnije od broja je da je čista voda uvijek na dohvat i zimi ne zaledi.

Što jedu konji zimi?

Zimi su osnova sijeno ili sjenaža, jer paše nema dovoljno (BHS). Uz to valja paziti na dvije stvari: voda ne smije zamrznuti, jer to može povećati rizik od kolika, a stariji konji se po hladnom slabije griju pa im, ako preko zime gube težinu, trebaju zaklon, deke i dodatna krma (BHS).