Haflinger

O pasmini

Haflinger je malen, ali čvrst planinski konj s Tirola, prepoznatljiv po zlatno alatoj boji te svijetloj grivi i repu. Nastao je kao tegleći i teretni konj strmih alpskih gospodarstava, a danas se u cijelom svijetu uzgaja ponajprije kao svestran konj za slobodno vrijeme, jahanje i zapregu. Tko traži mirnog, radišnog i skromnog pratitelja, u haflingeru ga često pronađe; tko pak zanemari koliko se ova pasmina lako udeblja, može si navući ozbiljne zdravstvene probleme.

Od pastuha 249 Folie do svjetske pasmine

Svi današnji haflingeri potječu od jednog jedinog pastuha. Tirolska uzgojna udruga početkom pasmine smatra 1874. godinu, kada je u Južnom Tirolu oždrijebljen pastuh 249 Folie, potomak domaće planinske kobile i polukrvnog orijentalnog pastuha 133 El Bedavi XXII. Svjetski savez haflingera kao mjesto rođenja navodi Sluderno (njem. Schluderns). Ime je pasmina dobila po selu Hafling (tal. Avelengo) iznad Merana: prema navodima općine Hafling selo je dalo ime malom planinskom konju, a naziv pasmine službeno je potvrdilo austro-ugarsko ministarstvo poljoprivrede odlukom od 2. svibnja 1898. U Italiji se pasmina zato naziva i avelignese.

Izvorna matična knjiga zahtijeva da sve očinske linije sežu do Folieja preko sedam osnivača linija: A (Anselmo), B (Bolzano), M (Massimo), N (Nibbio), S (Stelvio), St (Student) i W (Willi). Organizirani uzgoj započeo je 1921. osnivanjem prvog sjevernotirolskog uzgojnog društva. Izvorno je bio lagan radni konj visokoplaninskih gospodarstava koji je iz doline nosio namirnice i vukao na strmim poljima; kad je motorizacija preuzela taj posao, uzgajivači su ga usmjerili prema konju za rekreaciju. Prema podacima slovenske Genske banke danas se uzgaja u više od šezdeset zemalja, a svjetska se populacija procjenjuje na blizu 300 tisuća grla.

Haflinger u Sloveniji i Hrvatskoj

Haflinger u Sloveniji ima dugu tradiciju. Slovensko udruženje uzgajivača haflingera navodi da su 1936. na području Gorenjske dva državna pastuha pokrila 120 kobila, a veći broj rasplodnih grla prodan je u tadašnju Jugoslaviju 1955. godine. Udruženje je nositelj uzgojnog programa i član svjetskog saveza haflingera, osnovanog 1976. u Ebbsu u Tirolu. U Hrvatskoj je, prema Ministarstvu poljoprivrede, intenzivniji uzgoj i revitalizacija pasmine započela 2006. značajnijim uvozom rasplodnih grla iz drugih zemalja.

Visina grebena, težina i građa

Haflinger u grebenu u pravilu mjeri od 140 do 155 cm; taj široki raspon navodi tirolska udruga, a svjetski ga savez ubraja među male pasmine konja. Izvorna matična knjiga (a prema njoj i slovenska Genska banka) idealnu visinu određuje uže: od 143 do 149 cm za kobile te od 144 do 152 cm za pastuhe. Slovensko udruženje za trogodišnje kobile kao poželjnu visinu navodi 140 do 155 cm, a još dopuštenu od 138 cm. Težinu uzgojne organizacije ne propisuju. Veterinarski recenziran vodič PetMD za odraslog haflingera navodi oko 360 do 590 kg, a vodič proizvođača krmiva Mad Barn sličan raspon; stvarna težina ovisi o visini, kostima i kondiciji.

Uzgojni cilj opisuje plemenitog, skladno građenog konja sa suhom, izražajnom glavom i velikim očima, izraženim grebenom koji seže duboko u leđa, velikom kosom lopaticom, srednje dugim elastičnim leđima te dugim, dobro omišićenim sapima. Posebna se pozornost pridaje pravilnim nogama s jasno izraženim zglobovima i čvrstim kopitima.

Uvijek alat sa svijetlom grivom

Haflinger može biti samo alat, u nijansama od svijetle do tamne. Izvorna matična knjiga određuje da boja treba biti zasićena i čista; pojedinačne bijele dlake i tamna leđna pruga nisu poželjni. Poželjni su svijetla ili bijela griva i rep, blago crvenkasta duga dlaka se tolerira, a crvena ili sivkasta ne. Bijele oznake na glavi su dopuštene, bijele oznake na nogama nepoželjne; tirolska udruga dodaje da se u skladu s odredbama svjetskog saveza toleriraju, u nekim slučajevima čak i bez odbitka bodova.

Haflinger ili norik: u čemu je razlika?

Alatog konja sa svijetlom grivom na pašnjaku ljudi brzo proglase haflingerom, iako to može biti i norik ili neki drugi hladnokrvni konj. Tirolska udruga naglašava da haflinger nije u srodstvu s hladnokrvnim konjima: prema njezinim navodima potječe od malog, laganog toplokrvnog planinskog konja, a norika u Tirolu gotovo nije ni bilo jer tako teškog konja na malim strmim gospodarstvima ne bi mogli prehraniti. Genomsko istraživanje koje je 2018. objavio tim s Veterinarskog sveučilišta u Beču daje složeniju sliku. Norika svrstava među populacije koje su sudjelovale u nastanku haflingera i utvrđuje genetsku primjesu između tih dviju pasmina, izraženiju kod haflingera iz Južnog Tirola. Muška linija haflingera vodi do jednog jedinog arapskog pastuha, dok podrijetlo oko 200 osnivačkih kobila nije poznato; autori pretpostavljaju da je znatan dio tih kobila pripadao pasmini norik i napominju da doprinos norika još nije dovoljno kvantificiran. Uzgojni cilj kod haflingera poželjnima smatra pomalo naglašena svojstva jahaćeg konja. Prema pravilima izvorne matične knjige haflinger mora imati četiri generacije predaka iste pasmine i najviše 1,56 % dodatne arapske krvi.

Karakter: dobroćudan, ali ne automatski »konj za sve«

Prema uzgojnom cilju haflinger je dobroćudan, miran i pouzdan konj izražene radne volje. Tirolska udruga želi konja jakih živaca, spremnog na suradnju i društvenog, a slovenski opis pasmine kao posebno nepoželjne navodi nervozan temperament te plašljiv ili zao (opak) karakter. Selekcija, dakle, odabire mirne životinje, ali pojedini haflinger nije sam po sebi miran: na ponašanje utječu i školovanje, postupanje, kretanje i zdravlje.

Za početnike, djecu i obitelji – uz uvjete

Haflinger može biti prikladan konj za početnika, ali samo ako je konkretan konj dobro školovan i miran te ako početnik jaše pod vodstvom iskusnog instruktora. Svjetski savez haflingera pasminu opisuje kao jednostavnu za rukovanje, usmjerenu na ljude i pouzdanu, a izvorna matična knjiga kao konja za jahanje i zapregu svih vrsta, za djecu i odrasle. Kod djece treba imati na umu da je i mali konj životinja od nekoliko stotina kilograma, pa neka uz konja budu pod nadzorom odrasle osobe.

Uporaba: od zaprege do dresure i terapija

Haflinger je svestran konj za rekreacijsko jahanje i zapregu koji se susreće u gotovo svim konjičkim disciplinama. Na europskom prvenstvu haflingera, koje se održava svake tri godine, natječu se u dresuri, preponskom jahanju, vožnji zaprega, svestranom natjecanju (eventing) i nekoliko western disciplina. Svjetski savez spominje ga i u voltažiranju, daljinskom i terenskom jahanju, skijoringu te kasačkim i galopskim utrkama, kao i kao terapijskog konja. Hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede među primjenama navodi i terapijsko jahanje.

Hranidba: skromnost može biti zamka

Kod hranidbe haflingera najvažnije je ne prehranjivati ga. Svjetski savez opisuje ga kao izrazito skromnu pasminu s učinkovitim metabolizmom, kojoj često treba manje energije nego drugim konjima, pa je nužan prilagođen režim hranidbe koji sprječava prekomjernu težinu. Osnova obroka neka bude voluminozna krma: kodeks britanskog ministarstva DEFRA o dobrobiti konja preporučuje da konji u vrijeme kad ne rade imaju gotovo stalan pristup krmi, poput trave, sijena ili sjenaže. Za konje koji se lako udebljaju isti kodeks navodi da im u određenim razdobljima godine treba ograničiti ispašu.

Koncentrat je potreban samo haflingeru koji ga zbog rada doista troši, a stalno mora imati svježu, čistu vodu. Univerzalnih količina nema: obrok treba prilagoditi težini, kondiciji i radu pojedinog konja te ga redovito provjeravati ocjenom tjelesne kondicije.

Kretanje, ispust i društvo drugih konja

Haflingeru je potrebno svakodnevno kretanje i društvo drugih konja. Kodeks DEFRA navodi da su konji životinje koje žive u krdu i koje bi u prirodi živjele u razmjerno stabilnim skupinama, da bi se trebali družiti s pripadnicima svoje vrste te da izolacija od drugih konja može imati negativan psihički učinak. Svi konji u staji, osim onih na propisanom mirovanju, imaju koristi od svakodnevnog ispusta na pašnjak, gdje mogu pasti i družiti se.

Njega: kopita, zubi i bujna griva

Bujnu grivu i rep treba raščešljavati, dlaku očistiti prije i poslije jahanja, a kopita svaki dan pregledati i očistiti. Kodeks DEFRA navodi da potkivač kopita treba obrezati ili ponovno potkovati u pravilu svakih 4 do 8 tjedana, a konji koje jašemo ili vozimo po cestama i tvrdim, grubim podlogama većinom trebaju potkove. Zube neka veterinar ili osposobljeni zubni tehničar pregleda barem jednom godišnje. Cijepljenja i plan suzbijanja unutarnjih nametnika dogovorite s veterinarom: kodeks DEFRA preporučuje program cijepljenja dogovoren s veterinarom, a kod nametnika pretrage izmeta na jajašca i sredstva protiv nametnika samo kad su potrebna.

Zdravlje i životni vijek

Haflinger se smatra otpornim i dugovječnim konjem: svjetski savez navodi da očekivani životni vijek od 25 do više od 30 godina nije rijetkost, a veterinarski recenziran vodič PetMD navodi 25 do 30 godina. Važan zdravstveni rizik povezan je s njegovom skromnošću. Kodeks DEFRA navodi da su pretilost i prejedanje među glavnim čimbenicima laminitisa, a dugotrajna prekomjerna težina može dovesti do hormonske bolesti poput metaboličkog sindroma konja (EMS), koji također povećava rizik od laminitisa. Merckov veterinarski priručnik preporučuje da se prevencija EMS-a usmjeri na odgovarajuću prehranu i održavanje normalne tjelesne težine.

U pasmini se javlja i mutacija gena GYS1 koja uzrokuje polisaharidnu miopatiju tipa 1 (PSSM1), metaboličku bolest mišića. U istraživanju Veterinarskog sveučilišta u Beču među 50 zdravih austrijskih haflingera bilo je 9 nositelja jedne kopije mutacije, što znači procijenjenu učestalost od 18 % u toj skupini konja; nijedan nije imao dvije kopije. Mutacija se može dokazati genetskim testom, a o smislenosti testiranja dobro je posavjetovati se s veterinarom i uzgajivačem.

Planocelularni karcinom najčešći je rak konjskog oka, a kod haflingera dokumentirana je veća učestalost te bolesti. Istraživači Veterinarskog genetskog laboratorija Sveučilišta Kalifornije u Davisu kao čimbenik rizika za tumor na rubu rožnice i na trećoj vjeđi u pasmini su utvrdili recesivnu varijantu gena DDB2. Prema njihovim nalazima genetski test te varijante koristan je i u veterinarskom praćenju konja i pri odlukama o parenju; o testiranju je i ovdje dobro posavjetovati se s veterinarom.

Kome haflinger odgovara – a kome manje

Haflinger je dobar izbor za rekreativnog jahača, obitelj ili ljubitelja zaprega koji traži mirnog, pouzdanog i svestranog konja manje veličine te mu može osigurati svakodnevni ispust, društvo drugih konja i nadziranu hranidbu. Manje odgovara onome tko konju ne može osigurati redovito kretanje ili mu ograničiti ispašu. Pri kupnji provjerite rodovnik, školovanost i zdravstveno stanje pojedinog konja. Budući da je kod haflingera važno pratiti težinu, isplati se voditi evidenciju o cijepljenjima, posjetima potkivača, pregledima zubi i tjelesnoj kondiciji.

Prednosti i mane