Nema jednog broja koji vrijedi za sve pse: koliko kretanja pas treba, ovisi o dobi, pasmini i zdravlju. Štenetu trebaju brojne kratke i mirne prilike za istraživanje, a ne dugi izleti. Odrasli pas treba kretanje svaki dan, a prema PDSA-u nekim pasminama treba barem 1–2 sata, radnim pasminama i više. Stariji pas treba kraće šetnje, ali češće tijekom dana. U svakoj dobi redovitost je važnija od duljine jedne šetnje.
Ovo su opće informacije, a ne veterinarski savjet. Ako vaš pas ima bolest zglobova, srca ili dišnog sustava, o primjerenoj količini kretanja najprije razgovarajte s veterinarom.
Zašto ne postoji jedan broj za sve pse
Britanska veterinarska dobrotvorna organizacija PDSA navodi da nekim pasminama treba barem jedan do dva sata kretanja dnevno, a radnim pasminama znatno više. Borderski ovčar, uzgojen za cjelodnevni rad sa stadom, zato treba posve drukčiji dan od mopsa. Isti pas trebat će i različito kretanje s tri mjeseca, tri godine i dvanaest godina.
Drugi je čimbenik redovitost. Veterinarska mreža VCA kaže jednostavno: bolje je svaki dan 20 minuta hoda nego dva sata nedjeljom. Pas koji se cijeli tjedan premalo kreće, a onda vikendom satima trči, izloženiji je ozljedama od psa s umjerenim, ali svakodnevnim ritmom.
Bolje 20 minuta svaki dan nego dva sata nedjeljom. Kod kretanja psa važan je ritam, ne rekord.
| Dob | Što odgovara | Što izbjegavati |
|---|---|---|
| Štene | Kratke šetnje, slobodna igra, odmor | Trčanje, frizbi, stepenice |
| Odrasli | Svaki dan, prema pasmini | Samo vikendom |
| Stariji | Kratko i često | Strmine, vrućina |
Štene: puno kratkih prilika, bez prisile
Možda ste čuli za pravilo »5 minuta kretanja za svaki mjesec starosti«. PDSA izričito upozorava da za to pravilo nema znanstvenih dokaza i da za većinu štenaca nije primjereno. Umjesto brojanja minuta promatrajte štene: kad se umori, neka se odmori. RSPCA Australija savjetuje da štenetu koje tijekom šetnje sjedne ili legne dopustite odmor, a ne da ga vučete dalje.
Razlog za oprez su ploče rasta kostiju, koje se zatvaraju tek kad pas odraste. Prema PDSA-u većina pasa odraste do prve godine, a velike pasmine poput labradora ili njemačke doge tek s 18 mjeseci do dvije godine. RSPCA Australija navodi isti raspon od 18 do 24 mjeseca. Do tada izbjegavajte:
- trčanje uz bicikl ili vlasnika,
- bacanje frizbija i visokih loptica zbog kojih štene skače i doskače na stražnje noge,
- duge i brze šetnje na povodcu.
Mirno kretanje, s druge strane, poželjno je. Norveško istraživanje na 501 psu četiriju velikih pasmina (Krontveit i sur., 2012) pokazalo je da su štenci koji su do 3. mjeseca hodali stepenicama imali veći rizik od displazije kukova, a štenci koji su se do te dobi slobodno kretali vani po mekanom, neravnom terenu manji. Ni premalo kretanja nije rješenje: PDSA upozorava da previše ograničeno štene postaje dosadno i frustrirano, što dovodi do problema u ponašanju. Na javne površine štene neka izlazi tek kad je potpuno cijepljeno.

Odrasli pas: svaki dan, prilagođeno pasmini
PDSA preporučuje da odrasli pas, ako veterinar ne savjetuje drukčije, ide u šetnju barem jednom dnevno. Neki psi više vole jednu dugu, mirnu šetnju, a drugi nekoliko kraćih tijekom dana. Kako odabrati psa čije se potrebe uklapaju u vaš dan, opisali smo u članku Kako odabrati psa prema životnom stilu.
Kretanje nije samo hodanje. Igre traženja po mirisu, učenje novih naredbi i plivanje, koje je prema PDSA-u nježno prema zglobovima, dobra su dopuna. Kod bacanja loptice budite umjereni: nagla ubrzanja i kočenja opterećuju zglobove, pa PDSA ne preporučuje bacanje psima koji još rastu, starijima, ozlijeđenima, pretilima ili onima s problemima zglobova.
Kretanje je usko povezano s prehranom. Manje aktivan pas treba manje energije, pa pri promjeni kretanja provjerite i obrok, kako objašnjavamo u članku Koliko hrane pas zapravo treba?
Kako složiti dan koji psu odgovara:
- Podijelite kretanje na dva ili tri dijela umjesto jedne duge šetnje.
- Dodajte mentalni rad: traženje poslastica po mirisu umara psa drukčije od hodanja.
- Ljeti šetajte rano ujutro i navečer i uvijek ponesite vodu, osobito na obali i u ljetnim mjesecima na jugu.
- Povećavajte postupno: ako želite trčati sa psom, počnite tek kad odraste i produljujte polako.
Stariji pas: kraće, ali češće tijekom dana
Stariji psi ne trebaju odmor umjesto kretanja, nego drukčije kretanje. PDSA preporučuje redovito i nježno kretanje, kratko i često, jer se zglobovi ukoče kad ih pas dulje ne koristi. Odaberite kraću rutu s mogućnošću povratka i izbjegavajte strmine. Stariji psi prema PDSA-u teže podnose vrućinu i hladnoću.
Psima s artrozom kretanje ne šteti, a pravilno dozirano čak pomaže. Veterinarski priručnik MSD navodi da redovito, kontrolirano kretanje smanjuje bol, a kontrola tjelesne težine glavna je preventivna mjera. Sveučilište Cornell među prikladnim aktivnostima navodi šetnje na povodcu i plivanje.
Vrućina: većina toplinskih udara nastaje tijekom kretanja
Kod toplinskog udara većina ljudi pomisli na zatvoreni automobil. Istraživanje britanskih veterinarskih ambulanti (Hall, Carter i O'Neill, 2020) pokazalo je drukčije: 74,2 % slučajeva toplinskog udara izazvalo je kretanje, a samo 5,2 % zatvoreni automobil. Među slučajevima u kojima je aktivnost zabilježena, 67,5 % dogodilo se nakon šetnje.
Isto je istraživanje pokazalo da su još ugroženiji kratkonosni (brahicefalni) psi poput mopsa te francuskog ili engleskog buldoga. Taj nalaz potvrđuje i pregled četiriju studija u časopisu Veterinary Evidence (Clark, 2022). VCA naglašava da kratkonosnim psima treba drukčiji kondicijski program nego, primjerice, zlatnom retriveru. U praksi to znači kraće i mirnije šetnje, a u vrućim danima samo hladnije sate.
Kretanje i obroci
RSPCA Australija savjetuje da se pas ne vodi na aktivno kretanje neposredno prije ni odmah poslije obroka, jer to može pridonijeti nadimanju želuca. Američko udruženje veterinarskih kirurga (ACVS) kao poznate čimbenike rizika za torziju želuca navodi dubok prsni koš, jedan velik obrok dnevno, stariju dob i srodnike s torzijom. Kod velikih pasa s dubokim prsnim košem, poput njemačke doge, zato je razumno oboje: podijeliti hranu na dva ili tri obroka i između obroka i živahne igre ostaviti stanku.
Znakovi da je kretanja previše ili premalo
- Previše: štene tijekom šetnje sjedne ili legne, pas nakon kretanja šepa, sljedeći je dan ukočen ili nerado ustaje.
- Premalo: dosada i frustracija, koje se prema PDSA-u mogu pokazati kao problemi u ponašanju, te dobivanje na težini.
- Moguća bol: pas izbjegava stepenice ili skok na kauč, zaostaje u šetnji ili postaje razdražljiv. Cornell te znakove navodi kod artroze.
Kada veterinaru:
- Odmah: ako pas tijekom kretanja na vrućini kolabira ili pokazuje znakove pregrijavanja. Toplinski udar može biti smrtonosan.
- Odmah: ako pas nakon obroka ili kretanja ima napet trbuh, bezuspješno pokušava povraćati i slini. To su znakovi torzije želuca prema ACVS-u.
- Ako šepanje ili ukočenost traju dulje od dan-dva, ponavljaju se ili se pas odjednom ne želi kretati.
Veterinarsku ambulantu u blizini pronaći ćete u imeniku veterinara.
Česta pitanja
Mogu li trčati sa štenetom?
Ne, dok ne odraste. PDSA i RSPCA Australija ne preporučuju trčanje sa štenetom jer je za kosti u rastu previše intenzivno. Kod velikih pasmina pričekajte 18–24 mjeseca i o početku se posavjetujte s veterinarom.
Je li dvorište dovoljno za kretanje psa?
Obično nije. U dvorištu pas trči, ali prema PDSA-u treba barem jednu šetnju dnevno, osim ako veterinar ne savjetuje drukčije. Šetnja donosi i nove mirise, susrete i zajedničko vrijeme s vama.
Treba li psa prošetati prije ili poslije jela?
Između obroka i živahnog kretanja neka bude stanka. RSPCA Australija ne preporučuje kretanje neposredno prije obroka ni odmah nakon njega. Kod velikih pasa s dubokim prsnim košem važno je i da dobivaju više manjih obroka umjesto jednog velikog.
Koliko kretanja treba mops ili francuski buldog?
Svaki dan nešto, ali u kraćim i mirnijim dijelovima. Kratkonosni psi prema istraživanjima imaju veći rizik od toplinskog udara, pa ih u toplim danima šetajte samo u hladnijim satima i prekinite kad počnu jako dahtati.
Članak je opći savjet i ne zamjenjuje pregled kod veterinara. Ako je ljubimac bolestan, ozlijeđen ili mu se stanje pogoršava, što prije se posavjetuj s veterinarom.
Povezano s ovim člankom
Pročitaj i
Izvori i fotografije
- Exercise for dogs: our ultimate guide — PDSA (pristup: 24.09.2026)
- Exercising your puppy — PDSA (pristup: 24.09.2026)
- Exercising your senior dog — PDSA (pristup: 24.09.2026)
- How should I exercise my puppy? — RSPCA Australia (Knowledgebase) (pristup: 24.09.2026)
- Healthy Exercise for Dogs — VCA Animal Hospitals (pristup: 24.09.2026)
- Housing- and exercise-related risk factors associated with the development of hip dysplasia … in Newfoundlands, Labrador Retrievers, Leonbergers, and Irish Wolfhounds in Norway — Krontveit RI et al., American Journal of Veterinary Research 73(6), 2012 (pristup: 24.09.2026)
- Dogs Don't Die Just in Hot Cars—Exertional Heat-Related Illness (Heatstroke) Is a Greater Threat to UK Dogs — Hall EJ, Carter AJ, O'Neill DG, Animals 10(8), 2020 (pristup: 24.09.2026)
- Heatstroke and brachycephalic dogs – is there an increased risk? — Clark AE, Veterinary Evidence (RCVS Knowledge) 7(4), 2022 (pristup: 24.09.2026)
- Osteoarthritis in Dogs and Cats — MSD Veterinary Manual (pristup: 24.09.2026)
- Osteoarthritis — Cornell University College of Veterinary Medicine – Riney Canine Health Center (pristup: 24.09.2026)
- Gastric Dilatation-Volvulus — American College of Veterinary Surgeons (ACVS) (pristup: 24.09.2026)
Fotografije
- Autor: MatthewJS · CC BY-SA 3.0 · izvor: Wikimedia Commons
- Autor: Rob Hanson · CC BY 2.0 · izvor: Wikimedia Commons