Mops

O pasmini

Mops je jedna od najstarijih pasmina minijaturnih pasa pratitelja, prepoznatljiva po naboranoj, spljoštenoj njušci, krupnim tamnim očima i čvrsto uvijenom repu. Unatoč sitnoj građi ima iznenađujuće zbijeno, mišićavo tijelo i samouvjeren, pomalo komičan hod, po kojem ga na engleskom opisuju izrazom 'multum in parvo' - mnogo u malenom. Poznat je po vedroj, privrženoj i znatiželjnoj naravi zbog koje je stoljećima bio omiljeni pratitelj plemstva, a danas je jedan od najpopularnijih pasa u gradskim stanovima diljem svijeta. Upravo zbog te duge povijesti razmaženog dvorskog ljubimca mopsu je najvažnije društvo ljudi, a ne velik prostor ili dugi pohodi.

Podrijetlo i povijest

Pse slične mopsu nalazimo u Kini već u doba dinastije Han (206. pr. Kr. - 220. n. Kr.), gdje su ih pod nazivom lo-sze držali na carskom dvoru kao cijenjene pratitelje plemstva, ponekad pod nadzorom posebnih njegovatelja. U Europu, točnije u Nizozemsku, donijeli su ih u 16. i 17. stoljeću nizozemski trgovci povezani s Nizozemskom istočnoindijskom kompanijom. Prema predaji, mops po imenu Pompej lavežom je upozorio Vilima Oranskog na napadača u zasjedi, zbog čega je pasmina postala svojevrstan simbol kuće Oranje-Nassau i često se pojavljuje na portretima te dinastije; riječ je o tradicionalnoj priči koju ponavljaju brojni kinološki izvori, iako suvremenog prvorazrednog povijesnog dokaza za nju nema. Krajem 17. stoljeća u Englesku ju je donio Vilim III. Oranski, a u narednim stoljećima postala je omiljena i na dvorovima diljem Europe. Međunarodni kinološki savezi službeno su je priznali krajem 19. stoljeća, a američki kinološki klub registrirao ju je 1885. godine.

Narav

Mops je društven, privržen i razmjerno nezahtjevan pas kojem je najvažnija blizina ljudi. Rijetko je agresivan ili plašljiv, pa se dobro snalazi i u kućanstvima s djecom ili drugim ljubimcima, iako malu djecu treba nadzirati jer su mopsove oči i dišni putovi osjetljivi na ozljede tijekom grube igre. Učenje može biti tvrdoglavo sporo, no uz dosljedan i ljubazan pristup mops rado surađuje.

Dišni problemi (BOAS sindrom)

Mops spada u pasmine s izrazito skraćenom njuškom (brahicefalija), pa je posebno izložen sindromu opstrukcije dišnih putova (BOAS) - suženim nosnicama, produljenom mekom nepcu i suženom grlu koji otežavaju disanje. Istraživanje Sveučilišta Cambridge (Liu i sur., 2017.), koje je obuhvatilo 189 mopsova, potvrdilo je klinički značajne znakove BOAS-a kod čak 64,6 % životinja, a rizik je bio znatno veći kod ženki i pretilih pasa. Glasno hrkanje, hroptanje, brzo zamaranje i teškoće po vrućini nisu 'normalna' osobina pasmine, nego zdravstveno stanje koje veterinar može procijeniti po stupnjevima i po potrebi kirurški ublažiti, dok se blaži oblici mogu držati pod kontrolom nadzorom tjelesne težine, odmorom na hladnom i izbjegavanjem napora. Zato je pri odabiru mopsa smisleno potražiti uzgajivača koji mladunce i roditelje ocjenjuje funkcionalnim dišnim testom, a ne samo prema izgledu.

Oči i neurološke osobitosti

Plitke očne duplje i ispupčene oči mopsa znatno su izloženije ozljedama nego kod drugih pasmina - istraživanja pokazuju i do devetnaest puta veći rizik od ulceracija rožnice u usporedbi s mješancima, a opisan je i rizik od ispadanja očne jabučice (proptoza) pri jačem udarcu u glavu, što je hitno stanje koje zahtijeva trenutačnu veterinarsku pomoć. Osim toga, kod mopsova je opisana rijetka, no ozbiljna autoimuna bolest moždanih ovojnica zvana nekrotizirajući meningoencefalitis, poznatija kao 'mopsov encefalitis' (PDE), koja se najčešće javlja kod mladih do sredovječnih pasa. Genska varijanta koja povećava rizik prilično je česta u europskoj populaciji mopsova, no bolest stvarno razvije samo manji dio genetski opterećenih pasa; gensko testiranje prije uzgoja pomaže smanjiti rizik u sljedećim generacijama. Za razliku od nekih drugih pasmina sa zavrnutim repom, kod mopsova se češće javljaju i nepravilnosti kralježaka (hemivertebre), koje mogu biti klinički značajnije nego, primjerice, kod buldoga, iako su kod mopsova rjeđe nego kod njih.

Vrućina i kretanje

Zbog skraćenih dišnih putova mops mnogo lošije regulira tjelesnu temperaturu od psa normalne duljine njuške - hlađenje dahtanjem manje je učinkovito, pa do pregrijavanja može doći iznenađujuće brzo, čak i naizgled samo blago toplim danima. Šetnje i igru stoga treba planirati u hladnijim dijelovima dana, izbjegavati napor po vrućini te psu uvijek osigurati hlad i vodu. Inače je mops tjelesno nezahtjevan pas kojem je dovoljna kraća dnevna šetnja i igra u zatvorenom prostoru.

Njega

Kratka dlaka mopsa ne zahtijeva šišanje, no pas obilno i tijekom cijele godine ravnomjerno linja, pa je redovito češljanje nužno. Posebnu pozornost treba posvetiti čišćenju kožnih nabora na njušci, gdje se lako nakuplja vlaga i prljavština što može izazvati nadraženost kože, te redovitom pregledu očiju. Zbog sklonosti pretilosti, koja dodatno pogoršava dišne tegobe, važan je i pažljiv nadzor tjelesne težine i obroka.

Za koga je prikladan

Mops je zbog malih dimenzija i niskih potreba za kretanjem izvrstan izbor za stanove i manje aktivne vlasnike, no njegove brojne, dobro dokumentirane zdravstvene osobitosti znače da nije najjednostavnija pasmina za posve neiskusnog vlasnika. Tko se odluči za mopsa, neka unaprijed pronađe uzgajivača koji roditelje testira na genski rizik za PDE i bira pse s razmjerno prohodnim nosnicama, te neka bude spreman na redovite veterinarske preglede tijekom cijelog života psa.

Prednosti i mane