O vrsti
Amano kozica (Caridina multidentata) prozirna je kozica duga do otprilike 5 cm koju akvaristi drže zbog marljive paše algi i ostataka hrane. Odgovara uhodanom akvariju bez grabežljivih riba, u kojem vlasnik redovito mjeri vodu i ne koristi lijekove s bakrom. Najneobičnije je to što se u slatkoj vodi ne razmnožava: ženke mogu nositi jajašca, ali razvoj ličinki zahtijeva morsku i bočatu fazu.
Ime i kako je razlikovati od crvene kozice
Znanstveno je ime vrste Caridina multidentata Stimpson, 1860. Starije ime Caridina japonica De Man, 1892 prema registru WoRMS mlađi je sinonim: Cai i suradnici su 2006. odredili neotip vrste i spojili ta dva imena. Japonica se još pojavljuje kod trgovaca i u starijim izvorima, a među akvaristima se koristi i naziv »yamato«. Naziv »amano« kozica je dobila po dizajneru akvarija (aquascaperu) Takashiju Amanu, koji ju je prema navodima časopisa Practical Fishkeeping osamdesetih godina prošlog stoljeća popularizirao među akvaristima.
Obje kozice pripadaju porodici Atyidae, ali su različite vrste. Crvena kozica (Slatkovodna kozica (crvena kozica, Cherry Shrimp), Neocaridina davidi) iz jajašaca izleže umanjene odrasle jedinke i razmnožava se u slatkoj vodi, a amano kozica ne; prema našem profilu crvena kozica naraste do otprilike 4 cm, a amano do otprilike 5 cm. Časopis Practical Fishkeeping uz to upozorava da kozice prodane kao »amano« nisu uvijek prava vrsta C. multidentata, jer je rod Caridina velik, a mnoge su vrste međusobno slične.
Zašto se u kućnom akvariju ne razmnožava
Amano kozica je amfidromna vrsta. Odrasle žive u slatkoj vodi, u donjim tokovima rijeka i potoka koji se ulijevaju u more (Cai, 2006), ličinke se razvijaju u moru, a mladi se vraćaju u slatku vodu (Hamasaki i sur., 2020). U japanskom laboratorijskom pokusu u kojem su ličinke uzgajane pri pet slanosti od 4,25 do 34 ppt, ličinke vrste C. multidentata prilagodile su se rasponu 17–34 ppt, a srodna vrsta C. leucosticta do mlađi je dozrela već pri 8,5 ppt (Kondo i sur., 2021). Kolnjaci (Rotifera) u prehrani bitno su poboljšali preživljavanje i razvoj ličinki te vrste (Hamasaki i sur., 2020).
Prema navodima časopisa Practical Fishkeeping ličinke četiri do pet tjedana žive u moru i hrane se planktonom, a zatim kao mlađ otplove natrag u slatku vodu. Uzgoj zato traži zaseban sustav s morskom vodom i prema časopisu završava s različitim uspjehom; Seriously Fish navodi da je vrstu u zatočeništvu teško razmnožavati, iako je to već uspjelo. Ženke su u akvarijima nosile jajašca prosječno 40 dana pri 20 °C (Hamano i Hayashi, 1992). Odrasle kozice ne podnose slanu vodu, pa zaseban uzgoj nije posao za običan akvarij.
Veličina, životni vijek i prehrana
Odrasle kozice narastu do otprilike 5 cm; to navode časopis Practical Fishkeeping i trgovac Fishkeeper, a ženke su obično veće i zdepastije od mužjaka. Odrasle se prema časopisu presvlače otprilike jednom mjesečno. Životni vijek ne možemo izraziti jednim brojem: u potoku Shiwagi (prefektura Tokushima, Japan) većina je mužjaka uginula unutar dvije godine nakon metamorfoze, a mnoge su ženke preživjele dulje (Hamano i Hayashi, 1992), dok časopis za akvarij uz pravilnu skrb navodi do četiri godine, a četiri trgovačke i akvaristične stranice 2–3 godine.
Naziv »pasač algi« prema Seriously Fish zavarava, jer kozica samo od algi ne može preživjeti. Prema Practical Fishkeeping pase gotovo sve vrste algi, samo joj crna četkasta alga i neke cijanobakterije ponekad ne odgovaraju; uz to skuplja ostatke hrane, izmet riba i odumrle dijelove biljaka. Budući da nema rezne dijelove usta, zdrave biljke ne ošteti. Nitrate ne snižava, pa zamjena vode ostaje jednako česta kao bez kozica.
Voda, bakar, sol i nitrit
Prema Practical Fishkeeping kozica podnosi temperature 18–27 °C i pH do 7,5 (ispod 6,0 se slabo osjeća, iznad 7,5 životni bi se vijek mogao skratiti), a za uspješno presvlačenje treba najmanje 6° opće tvrdoće (GH). Trgovac Fishkeeper navodi šire raspone (15–28 °C, pH 6–8, 6–18 °dH), pa se izvori razlikuju; zajedničko im je da kozica ne voli velike i nagle promjene. Presjek raspona svih sedam pročitanih izvora iznosi 22,2–25,6 °C, pH 7,2–7,5, GH 6–8 °dH i (prema samo dva izvora) KH 3–4 °dH; to je naš izračun, a ne preporuka pojedinog izvora.
Najozbiljniji rizici su tvari koje su za ribe često bezopasne. Prema Practical Fishkeeping pripravci s bakrenim spojevima smrtonosni su za rakove, a odrasle kozice ne podnose ni sol: već 3 g/l, koliko neki koriste kao tonik za ribe, može biti smrtonosno. U akutnom laboratorijskom testu na vrsti C. multidentata srednja smrtonosna koncentracija bakra (LC50) iznosila je 1,15 mg/l, a već subletalna izloženost bakru smanjila je sposobnost osjećanja mirisa hrane (Ravaux i sur., 2025). To nije sigurna granica pa u akvarij s kozicama ne dodavaj bakar.
Nitrit istraživači opisuju kao stresor: rakovi i ribe lako ga unose kroz škrge, a u laboratoriju je subletalna izloženost nitritu kod ispitivanog raka povisila pokazatelje stresa (Napolitano i sur., 2021; laboratorijska koncentracija od 1 mmol/l, dakle ne mjerilo za kućni akvarij). Časopis među iznimke kod inače prilagodljive kozice ubraja amonijak i nitrit, a najveću opasnost vidi u trovanju zračnim insekticidima i neispranim akvarijskim biljkama. Zato preporučujemo da test nitrita u akvariju s kozicama ne pokaže ništa (naš zaključak).
Dolazak kući, sustanari i zamjena vode
Časopis Practical Fishkeeping preporučuje da se kozice u novi akvarij unose polako i pažljivo jer su osjetljive na pH, količinu otopljenih tvari i temperaturu, a velike nagle promjene mogu izazvati preuranjeno presvlačenje i »slučajna« uginuća. Zato opće upute o zamjeni vode u akvariju u akvariju s kozicama primjenjuj bez velikih i naglih promjena. Uginula riba ili veliki puž skriven u dekoraciji može izazvati skok amonijaka koji uništi cijelu koloniju; mnogi lijekovi za ribe nisu sigurni za beskralježnjake, pa časopis savjetuje rezervni bolnički akvarij.
Među sustanarima časopis isključuje velike ribe i sve ciklide, uključujući skalare i diskuse, te zlatne ribice i velike gurame. Amano kozica prema navodima časopisa može preživjeti, ali se skriva. Potpuno sigurnima časopis smatra ribe koje se hrane algama, osobito rod Otocinclus. Kod sitnih riba kao što su gupiji, rasbore ili mali danii ishod je neizvjestan: odrasle kozice možda prežive, a mlađ kozica (kod amano kozice je u slatkovodnom akvariju u pravilu nema) prema časopisu će gotovo sigurno biti pojedena.
Kome odgovara i kada je ne preporučujemo
Amano kozica odgovara vlasniku koji ima uhodan, zasađen akvarij s mirnim sustanarima ili bez riba, redovito mjeri vodu i pročita sastav svakog lijeka. Ne preporučujemo je u akvariju s velikim ili grabežljivim ribama, tamo gdje se ribe liječe bakrenim pripravcima ili solju te u tek pokrenutom akvariju u kojem nitrit još nije nestao (naš zaključak iz navedenih izvora). Prema opisu časopisa pri trovanju kozica iz prozirne postaje bijela ili ružičasta, gubi koordinaciju i ugiba; lijeka nema, pa je važna prevencija. Za svaki zdravstveni problem posavjetuj se sa svojim veterinarom, po mogućnosti iskusnim s akvarijskim životinjama. Vrstu ne puštaj u prirodne vode.
Podaci o zdravlju i njezi opći su i ne zamjenjuju pregled. O zdravlju, prehrani, cijepljenju i liječenju svog ljubimca uvijek se posavjetuj sa svojim veterinarom.
Temperament
marljiva, miroljubiva, plaha uz grabežljivce, osjetljiva na promjene
Komu je namijenjena
uhodanom akvariju s mirnim sustanarima
Životni prostor
zasađen akvarij sa skloništima i stabilnom vodom, bez grabežljivaca
Prednosti i mane
Prednosti vrste
pase alge i ostatke hrane, ne ošteti zdrave biljke, ribe i riblju mlađ uglavnom ignorira
Na što paziti
u slatkoj se vodi ne razmnožava, osjetljiva je na bakar i nitrit, uz grabežljive ribe je ugrožena
Napomene
Kozice prodane kao amano nisu uvijek prava vrsta Caridina multidentata (Practical Fishkeeping); starije ime Caridina japonica mlađi je sinonim. Lijekovi s bakrom i sol mogu biti smrtonosni za kozicu: prije svakog pripravka u akvariju pročitaj sastav, a kod zdravstvenih problema posavjetuj se sa svojim veterinarom.