Slatkovodna kozica (crvena kozica, Cherry Shrimp)

O vrsti

Slatkovodna kozica (Neocaridina davidi) sitna je, aktivna kozica za slatkovodni akvarij – nije rak ni rakovica, nego pravi predstavnik desetonožaca iz skupine Caridea, iste skupine kojoj pripada npr. amano kozica. Pod imenom "crvena kozica" ili engleski "cherry shrimp" prodaje se u specijaliziranim akvarističkim trgovinama, često u više uzgojenih boja iste vrste.

Kozica, ne rak

Zabuna s riječju "rak" česta je, no taksonomski je riječ o posve drugoj skupini životinja. Slatkovodni rakovi, poput invazivnog signalnog ili crvenog močvarnog raka, pripadaju skupini Astacidea i znatno su veći, s izraženim kliještima i tvrdim oklopom. Slatkovodna kozica pripada skupini Caridea i porodici Atyidae – manja je, bez izraženih kliješta, a tijelo joj tijekom plivanja poprima karakterističan luk u obliku slova "C". Izvorna, divlja populacija potječe iz slatkih voda Kine, Koreje, Tajvana i Vijetnama, gdje nastanjuje sporo tekuće potoke i ribnjake s temperaturom od svega nekoliko stupnjeva zimi do gotovo 30 °C ljeti.

Akvarij, voda i parametri

Manja skupina kozica može živjeti već u akvariju od otprilike 20 litara, no za stabilnije uvjete preporučuje se 30–40 litara ili više – manja količina vode naime brže mijenja parametre, što je za sitno tijelo kozice rizično. Podnosi razmjerno širok raspon temperature (otprilike 18–26 °C) i pH (otprilike 6,5–7,5), no treba joj dovoljna opća tvrdoća vode (GH) jer vapnenac i magnezij koristi za izgradnju novog oklopa nakon presvlačenja. U premekšoj, prekiseloj vodi presvlačenja češće ne uspiju. Kozica je iznimno osjetljiva na bakar – već tragovi bakra iz sredstava protiv algi ili puževa mogu joj biti smrtonosni, stoga je pri liječenju drugih stanovnika istog akvarija potreban oprez.

Razmnožavanje bez ličinke

Za razliku od nekih drugih akvarijskih kozica (npr. amano kozice), slatkovodnoj kozici za razmnožavanje nije potrebna slana ni bočata voda. Ženka nosi oplođena jajašca ispod zatka (uzgajivači kažu da je "trudna" ili "u jajima") dok se iz njih nakon nekoliko tjedana ne izlegu umanjene kopije odraslih životinja – bez plivajuće ličinke koju bi trebalo posebno uzgajati. Upravo zato spada među najlakše vrste za razmnožavanje u kućnom akvariju; uz dovoljno hrane i bez grabežljivaca populacija se sama održava i širi.

Suživot s ribama

Kozica je mirna i ne ugrožava ni biljke ni druge životinje, no sama je često plijen. Većina riba koje su veće od nje prije ili kasnije pokušat će je pojesti, a mladi su ranjivi i na razmjerno male vrste. Najbolje prolazi u akvariju samo s kozicama ili s doista mirnim, sitnim stanovnicima (npr. neke vrste sitnih somića), dok je suživot s izrazito grabežljivim ili teritorijalnim ribama rizičan za opstanak populacije, ne za sam akvarij.

Zašto nije na popisu invazivnih vrsta

Slatkovodna kozica nije uvrštena na popis invazivnih stranih vrsta koje su u EU predmet posebne uredbe (Uredba EU 1143/2014) – taj popis kod rakova obuhvaća vrste poput crvenog američkog močvarnog raka (Procambarus clarkii) i mramornog raka (Procambarus virginalis), ali ne i slatkovodne kozice iz roda Neocaridina. Ipak, poznato je da se vrsta u nekoliko toplih, često termalnih voda u Europi (npr. u Njemačkoj, Mađarskoj, Poljskoj i jednom potoku u Slovačkoj) nakon bijega iz akvarija zadržala u manjim, izoliranim populacijama. To je dodatan razlog da se kozice – kao i bilo koju drugu akvarijsku životinju – nikada ne ispušta u prirodne vode, čak i ako se čini bezopasnom sitnom vrstom.

Prednosti i mane