Kovrčavi retriver (Retriver kovrčave dlake, Curly Coated Retriever)

O pasmini

Kovrčavi retriver (Curly Coated Retriever, u popisu HKS-a Retriver kovrčave dlake) prema standardima FCI najviši je među retriverima: idealna visina u grebenu iznosi 69 cm kod mužjaka i 64 cm kod ženki, a dlaka je gusta masa sitnih, tvrdih kovrča bez potdlake, crne ili boje jetre. FCI ga svrstava u skupinu 8, sekciju 1 (retriveri) s radnim ispitom, a podrijetlom je iz Velike Britanije.

Riječ je o samostalnom, prema strancima katkad suzdržanom radnom psu koji sporo odrasta. Može biti dobar obiteljski pas, ali uvjetno: britanski Kennel Club (KC, sada Royal Kennel Club) navodi više od dva sata kretanja dnevno, a potreban mu je i strpljiv odgoj.

Podrijetlo: što se zna, a što ne

Preci pasmine ne mogu se pouzdano dokazati. Britanski klub kovrčavih retrivera piše da je podrijetlo nepoznato jer su se u ranim vremenima za donošenje divljači križali različiti radni psi. KC navodi da je kovrčavu dlaku pasmina navodno naslijedila od izumrlog engleskog vodenog španijela, a pudlova krv dodana je radi zbijenosti kovrča; da je najstarija među retriverima, navodi samo kao tvrdnju („it has been claimed“).

Prvi put izložen je 1860., a četiri godine poslije na izložbama su postojali odvojeni razredi za valovitu i kovrčavu dlaku. Prema klubu, brojnost su smanjili ratovi i dolazak labradora: registracije su 1919. pale na 5, a rekordnih 168 bilo je 1994. Isti izvor navodi da se pasmina čistokrvno uzgaja od početka 20. stoljeća.

Mjere i izgled prema standardu FCI

Standard FCI određuje idealnu visinu u grebenu od 69 cm kod mužjaka i 64 cm kod ženki, a težinu ne navodi. AKC piše o 25–27 inča kod mužjaka i 23–25 kod ženki (otprilike 64–69, odnosno 58–64 cm) te o težini od 60–95 funti, što je otprilike 27–43 kg; finska udruga retrivera spominje mužjake koji mogu težiti gotovo 50 kg, pa za težinu vrijedi samo okvirni raspon. Dopuštene su samo crna boja i boja jetre.

Kovrče bez potdlake: linjanje i alergije

Kovrčavi retriver gubi dlaku, ali se to često ne vidi. Prema standardu FCI dlaka na tijelu gusta je masa sitnih, tvrdih kovrča priljubljenih uz kožu, bez potdlake i golih mjesta, a drugdje je dlaka glatka. Britanski klub objašnjava da se mrtva dlaka hvata u kovrče pa pas izvana ne gubi dlaku dok je ne izmasirate iz dlake; dlaka bi se trebala mijenjati jednom do dvaput godišnje, neki psi izgube malo, a drugi je promijene gotovo u cijelosti. KC pasminu svrstava među one koje linjaju.

Odsutnost potdlake ne znači da je pas prikladan za alergičare. Nizozemsko istraživanje iz 2012., koje kovrčavog retrivera nije obuhvatilo, nije pronašlo dokaze za razvrstavanje ijedne pasmine kao „hipoalergene“, a razlike među pasminama bile su male u usporedbi s razlikama unutar iste pasmine.

Njega dlake: voda, prsti i škare

Kovrčava se dlaka njeguje vodom i prstima, a ne četkom. Članak H. Warendorf na mrežnoj stranici britanskog kluba savjetuje da psa namočite, vrhovima prstiju izmasirate dlaku do kože i isperete mrtvu dlaku; češalj je prema autorici smislen samo na vrhuncu linjanja, nakon šampona, a ne suši se fenom jer to uništava kovrče. I Slovenski klub retrivera piše da se četka i češalj ne koriste, a kao najbolju njegu navodi redovito plivanje.

KC njegu ubraja u „više od jednom tjedno“. Dlaku treba i šišati: prilozi na stranici kluba preporučuju skraćivanje štrčećih dlaka na ušima, repu i stražnjoj strani nogu, a kod ispravne dlake prema opisu jedne uzgajivačice dovoljno je lagano podrezivanje otprilike jednom mjesečno. Odrasla dlaka kod nekih pasa oblikuje se tek u dvije do četiri godine.

Radni retriver, ne samo obiteljski pas

Kovrčavi retriver ponajprije je lovački donosač: FCI kao namjenu navodi donošenje („Retriever“) i svrstava ga među pasmine s radnim ispitom. KC piše da je kovrčava dlaka bila namijenjena donošenju patki iz vode. U Sloveniji Kinološki savez Slovenije (KZS) za dozvolu za uzgoj traži položenu provjeru prirodnih sklonosti (PNZ) ili drugi radni ispit za retrivere.

Narav: samostalan, suzdržan, sporo sazrijeva

Standard FCI kovrčavog retrivera opisuje kao inteligentnog, staloženog i pouzdanog, odvažnog, prijateljski raspoloženog, samopouzdanog i samostalnog psa koji može djelovati suzdržano. Standard AKC dodaje da je prema strancima često manje izražajan od drugih retrivera i da samostalnost ne treba miješati s plašljivošću. Britanski klub piše da pasmina sporo sazrijeva, a Slovenski klub retrivera navodi zrelost tek oko treće godine.

Odgoj i školovanje: igra umjesto dosadnog ponavljanja

Kovrčavog retrivera moguće je dobro školovati ako odgoj prilagodimo njegovoj samostalnosti. Britanski klub opisuje ga kao inteligentnog psa koji se lako školuje, ali ima vlastitu volju; budući da ga vježbe brzo dosade, valja ih prikazati kao igru, a rana socijalizacija prema klubu je nužna. Slovenski klub retrivera dodaje da rad s njim traži mnogo vremena, strpljenja i ustrajnosti jer je vrlo svojeglav.

Obitelj, djeca i drugi psi: uvjetno

Kao obiteljski pas kovrčavi je retriver prikladan uz uvjete, a ne automatski. Britanski klub navodi da je većina kovrčavih retrivera vrlo dobra s djecom, no djecu treba nadzirati i naučiti ih pravilnom postupanju sa psom. Za suživot s drugim psima i kućnim ljubimcima nismo našli izvore specifične za pasminu; odlučuju narav pojedinog psa i način upoznavanja.

Stan ili kuća s vrtom, i koliko kretanja

KC pasmini pripisuje više od dva sata kretanja dnevno, veliku kuću i veliki vrt, a življenje vidi na selu i u gradu. Život u stanu stoga nije isključen, ali je uvjetan: pas treba duge šetnje, plivanje ili rad njuhom i donošenjem, a ne samo kratki krug oko zgrade. Slovenski klub retrivera upozorava da nije prikladan za držanje u boksu, jer treba kontakt s obitelji.

Zdravlje: što izvješćuju klubovi

Britanski klub pasminu ocjenjuje razmjerno zdravom, a najčešći uzrok smrti zbog bolesti jest rak: zabilježeni su različiti tumori, a nijedna vrsta ne odskače. Britanski KC testove kukova i laktova snažno preporučuje barem kao minimalni skup prije uzgoja jer, prema njegovim riječima, dokazi upućuju na to da su ta stanja kod pasmine značajan problem („a significant concern in the breed“). U britanskom istraživanju KC/BSAVA iz 2004. (40 uginulih pasa, autori upozoravaju na nisku odzivnost) rak je bio uzrok smrti kod 12 pasa. Klubu su javljene i tegobe koje nisu svojstvene samo ovoj pasmini: torzija želuca (GDV), epilepsija i alergije, a prema iskustvu vlasnika i entropij, siva mrena i gubitak dlake, za koje nema testova za roditelje; američki klub spominje kraniomandibularnu osteopatiju (CMO) i imunosno uzrokovane bolesti.

Torzija želuca hitno je stanje: klub naglašava da pas pri sumnji odmah treba veterinara. Internetska anketa vlasnika (2021.–2022.; 77 sudionika, upisani psi iz 11 zemalja; autorica dr. K. Swarztauber, uz potporu američkog kluba) procijenila je da je torziju imalo 35 od 509 pasa (7 %), od kojih je 12 uginulo; autori sami upozoravaju na moguću pristranost uzorka. Tegobe mogu biti i s dlakom: upitnik koji su ispunili članovi klubova kovrčavih retrivera (Royal Veterinary College, 2016.) kod 39 od 90 pasa iz Velike Britanije i Švedske zabilježio je simetrično gubljenje dlake ili kuštravu dlaku, uglavnom prije 18. mjeseca života; genetsku osnovu prema autorima treba još procijeniti.

Testovi i pravila uzgoja: preporuke ili zahtjevi

Britanski KC među „Good Practice“ ubraja preglede kukova i laktova te brigu o genetskoj raznolikosti, a DNK test na EIC (kolaps pri naporu) među „Best Practice“; odgovorni uzgajivači prema njegovim riječima trebaju obaviti testove iz obiju skupina. Britanski klub potiče i testove PRA (progresivna atrofija mrežnice) i glikogenoze tipa III (GSD). Američki klub (izjava iz 2018.) preporučuje preglede kukova, srca i očiju, testove GSD IIIa i cord1-PRA (distrofija čunjića i štapića tipa 1) te test na EIC, koji sam naziva niskim prioritetom jer je varijanta česta, a klinički znakovi rijetki.

Slovenski KZS stroži je: pravilnik za uzgoj retrivera (2024.) za kovrčavog retrivera zahtijeva genetske testove na EIC i cord1-PRA, snimanje kukova i laktova nakon 12. mjeseca života, pregled očiju na sivu mrenu (nalaz ne stariji od 24 mjeseca) i dob od najmanje 15 mjeseci za dozvolu za uzgoj. Nositelj ili oboljeli pas smije se pariti samo s genetski zdravim partnerom (N/N); psi s dvije kopije varijante EIC iz uzgoja nisu isključeni dok se ne pojave klinički znakovi, a pri parenju treba priložiti veterinarski nalaz da znakova nema. KC u vijesti iz 2023. objašnjava da kod kovrčavog retrivera rezultati EIC nisu tako konačni kao kod drugih testova, nego su mjera rizika. Američki klub piše da je displazija lakata kod pasmine neučestala i da je testiranje laktova kod njih neobavezno, a britanski KC kukove i laktove ubraja među važne probleme pasmine (vidi gore).

Koliko dugo živi kovrčavi retriver

AKC navodi očekivani životni vijek od 10–12 godina, a britanski KC „više od 10 godina“. Jedini uzorak za pasminu koji smo pronašli jest britansko istraživanje KC/BSAVA iz 2004.: kod 40 uginulih pasa medijan dobi pri smrti bio je 10 godina i 9 mjeseci (raspon od 11 mjeseci do 15 godina), što je manje od ukupnog medijana u istom istraživanju (11 godina i 3 mjeseca). Za ovu pasminu vraćeno je 35 od 100 upitnika, a ukupna odzivnost bila je 24 %, pa je riječ o malom, samoodabranom uzorku, a ne o podacima iz registra.

Kovrčavi retriver, ravnodlaki retriver i labrador: razlike

Kovrčavi se retriver od ravnodlakog retrivera i labrador retrivera razlikuje ponajprije visinom i dlakom. Idealna visina u grebenu prema FCI-ju kod kovrčavog iznosi 69 cm (mužjaci) i 64 cm (ženke), kod ravnodlakog retrivera 59–61,5 i 56,5–59 cm, a kod labradora 56–57 i 54–56 cm. Dlaka kovrčavog gusta je masa sitnih kovrča bez potdlake, ravnodlaki retriver ima gustu, što ravniju dlaku s resama na nogama i repu, a labrador kratku, gustu dlaku s potdlakom otpornom na vremenske uvjete.

Što pitati uzgajivača

Pri kupnji štenca zahtijevajte nalaze oba roditelja. Britanski klub preporučuje štene iz legla u kojem su obavljeni pregled očiju, testovi kukova i laktova te test na EIC, a savjetuje pitati i za testove PRA i GSD IIIa, koeficijent inbridinga, izbor oca i socijalizaciju štenaca; štenci ne bi trebali otići u novi dom prije osmog tjedna života. Britanski klub upozorava da su štenci u Velikoj Britaniji rijetki jer KC pasminu vodi kao ranjivu domaću pasminu. U Sloveniji provjerite i ima li roditeljski par dozvolu za uzgoj KZS-a; uzgajivača možete potražiti među uzgajivačima na Živalce.si.

Kome odgovara, a kome manje

Kovrčavi retriver odgovara aktivnim kućanstvima koja imaju vremena za više od dva sata kretanja dnevno, uživaju u radu njuhom, donošenju ili plivanju te znaju podnijeti sporo sazrijevanje i svojeglavu narav. Manje mu odgovaraju vlasnici koji traže brzo poslušnog psa otvorenog prema svima, žele psa koji većinu dana provodi sam ili u boksu vani ili traže jamstvo za alergičare. Uvjeti su štene iz legla s nalazima oba roditelja, rana socijalizacija, njega dlake vodom i svijest da je torzija želuca veterinarska hitnost.

Prednosti i mane