Američki koker španijel (American Cocker Spaniel, američki koker španjel)

O pasmini

Što je američki koker španijel prema FCI standardu

Američki koker španijel prema tekstu FCI standarda br. 167 najmanji je član skupine sportskih pasa (Sporting Group), a namjenu FCI navodi kao podizanje divljači i pratnju. FCI ga svrstava u skupinu 8, sekciju 2 (podizači divljači), s naznakom »bez radnog ispita«; zemlja podrijetla su SAD. Standard traži staložen karakter bez plašljivosti te čvrsto, kompaktno tijelo.

Povijest: zajednički korijeni, dva puta

Američki i engleski koker španijel imaju zajedničke korijene, no zasebne su pasmine u SAD-u tek od sredine 20. stoljeća. Britanski Kennel Club piše da pasmina potječe od krvi crnog psa po imenu Obo te da su do dvadesetih godina 20. stoljeća neki američki uzgajivači birali izrazitije kupolaste glave, kraće njuške i bujniju dlaku. Američki klub pasmine American Spaniel Club (ASC), osnovan 1881., navodi da su se španijeli dugo razvrstavali po težini: pas težak 28 funti ili više smatrao se field ili springer španijelom, a lakši kokerom. Američki kinološki klub AKC engleski je tip 1936. priznao kao zaseban varijetet, a 1946. engleskom kokeru dodijelio status zasebne pasmine (britanski Kennel Club navodi 1945.). ASC dodaje da su kokeri 1947. bili na vrhu AKC-ove ljestvice registracija te upozorava da takva popularnost privlači i uzgajivače kojima je stalo ponajprije do zarade.

Visina i težina: koliko je velik

Standard FCI za idealnu visinu u grebenu određuje 15 inča (oko 38 cm) kod pasa i 14 inča (oko 35,6 cm) kod kuja, uz dopušteno odstupanje od pola inča prema gore ili dolje. Standard visinu navodi samo u inčima; centimetri su preračun koji u hrvatskom prijevodu standarda daje i HKS (38,10 i 35,56 cm). Psi viši od 15,5 inča (39,4 cm) i kuje više od 14,5 inča (36,8 cm) diskvalificiraju se. Težina u standardu nije navedena. ASC i AKC navode 25–30 funti za pse i 20–25 funti za kuje, što je otprilike 11–14 kg odnosno 9–11 kg, pa za pasminu okvirno vrijedi 9–14 kg. Britanski Kennel Club navodi 37–39 cm za pse i 34–37 cm za kuje, ali napominje da pojedini pas može odstupati od standarda.

Glava, uši, tijelo i rep

Standard opisuje zaobljenu lubanju s izraženim stopom te široku i duboku njušku čija je duljina od stopa do nosa polovica udaljenosti od stopa preko tjemena do zatiljka. Uši su duge, od tanke kože, dobro odlakane resama i postavljene najviše u visini donjeg dijela oka; šarenica je tamnosmeđa, a plave su oči diskvalifikacijska greška. Tijelo je nešto duže nego što je pas visok u grebenu, no standard izričito kaže da pas ne smije djelovati dugačko i nisko. Rep standard FCI opisuje kao kupiran; britanski Kennel Club piše da je rep ranije uobičajeno bio kupiran te opisuje i nekupiran rep. Za kupiranje provjerite propise svoje države.

Boje i oznake paleža: tri skupine prema standardu

Standard FCI razlikuje tri skupine: crnu (i crnu s oznakama paleža), jednobojnu u svim drugim bojama (ASCOB, kratica za »any solid colour other than black«) i višebojnu. Jednobojni psi kreću se od najsvjetlije krem do najtamnije crvene te smeđe, također s oznakama paleža; mala količina bijele na prsima ili grlu je dopuštena, a bijela drugdje diskvalificira. Kod višebojnih jedna od boja mora biti bijela (crno-bijela, crveno-bijela, smeđe-bijela ili mramorasta, tzv. roan, s pomiješanom bijelom i obojenom dlakom), a osnovna boja s 90 % ili više diskvalificira. Oznake paleža smiju obuhvaćati najviše 10 % boje psa i nalaze se na određenim mjestima: iznad svakog oka, sa strane njuške i na obrazima, na šapama i nogama te ispod repa.

Njega dlake: koliko često i tko je obavlja

Njega dlake najveća je stalna obveza kod američkog kokera, a izvori navode različite intervale. Slovenski klub španijela opisuje je kao »izrazito zahtjevnu« te za očuvanje karakterističnog oblika preporučuje šišanje i trimanje barem jednom u dva mjeseca (brijanje nije poželjno); psu koji je samo kućni ljubimac dlaka se primjereno skrati i prorijedi, a četka se svaka tri do četiri dana. AKC piše o svakodnevnom češljanju i četkanju te šišanju najmanje svakih šest tjedana, a kod kraće »puppy« frizure o manjim potrebama. Standard FCI kaže da je dlaka svilenkasta, ravna ili blago valovita te omogućuje laku njegu. AKC savjetuje metalni češalj i temeljito sušenje ušiju nakon kupanja.

Narav i samoća: privržen, osjetljiv, slab čuvar

Prema opisima klubova američki je koker društven pas, vrlo privržen obitelji. Slovenski klub španijela opisuje ga kao neprestano živahnog, temperamentnog, veselog i radoznalog, koji rijetko laje i gotovo nema lovni nagon, a kao čuvara ga ocjenjuje s 2 od 5. ASC kaže da će koker najaviti dolazak posjetitelja, a zatim će s njim htjeti sklopiti prijateljstvo, te da psa koji želi biti vaša sjena neće podnijeti svatko. Britanski Kennel Club piše da može biti, kao i mnogi španijeli, osjetljiv na grubo postupanje. Merck Veterinary Manual navodi da psi koji hodaju za obitelji po kući nisu izloženiji separacijskoj anksioznosti od drugih; za umjerene do teške slučajeve spominje postupne vježbe odlazaka, a takav je slučaj razumno predočiti veterinaru ili stručnjaku za ponašanje.

Kretanje, rad i odgoj

Izvori o količini kretanja nisu jedinstveni: Slovenski klub španijela kaže da su uz šetnje dovoljni i ograđeno dvorište ili igra s lopticom, AKC spominje dnevno kretanje i umne igre, a britanski Kennel Club više od dva sata dnevno. Kod lovnog nagona mišljenja se razilaze: slovenski klub gotovo ga ne vidi, a AKC navodi da se uz odgovarajuću obuku snalazi i kao lovački pratitelj, dok mnogi uspijevaju u poslušnosti i agilityju. Odgoj: AKC kaže da ne reagira na grube ispravke, a dobro na hranu, pohvalu i igru; važni su rana socijalizacija i dosljednost, koju naglašava i slovenski klub. ASC upozorava da pasmina voli jesti i lako se udebljati, osobito starenjem.

Obitelj, djeca, druge životinje, stan

Američki koker može biti dobar obiteljski pas, ali samo uz uvjete koje navode izvori. Britanski Kennel Club piše da se s djecom i drugim životinjama slaže ako je rano primjereno socijaliziran; AKC da se dobro slaže s drugim psima te da može biti suzdržan prema strancima. ASC upozorava da su duge uši maloj djeci primamljiva igračka pa ih postupanju sa psom moraju naučiti odrasli. Što se tiče stanovanja, ASC kaže da se mali pas udobno prilagođava i stanu, a britanski Kennel Club kao prikladno navodi malu kuću s velikim vrtom; uz dugu odsutnost skrbnika pasmina je manje prikladna jer treba društvo.

Zdravlje i životni vijek: oči, kukovi, uši

Klubovi kod pasmine ponajprije naglašavaju preglede očiju i kukova roditelja. Slovenski klub španijela navodi nasljedne bolesti očiju (progresivnu atrofiju mrežnice, mrenu, glaukom, displaziju mrežnice) kao jedan od glavnih nasljednih zdravstvenih problema koji bi se, prema navodima kluba, odgovornim uzgojem trebali otklanjati. ASC preporučuje pregled očiju kod specijalista (DACVO) unutar 12 mjeseci prije parenja, godišnje za oba roditelja, te rendgen kukova poslan u OFA u dobi od 24 mjeseca ili starije. Britanski Kennel Club među preporuke ubraja brigu o genetskoj raznolikosti, pregled očiju prema shemi BVA/KC/ISDS (s gonioskopijom), DNA test za prcd-PRA i pregled kukova; paket DNA testova koji klub nudi za pasminu (PFK i prcd-PRA) označen je kao »samo za praćenje«. Pasminu svrstava u kategoriju 2 programa Breed Watch, a točke pozornosti za suce su ispupčene oči, neispravan zagriz i sitni zubi.

Slovenski klub španijela pasminu opisuje i kao sklonu upalama uha. Merck Veterinary Manual među čimbenicima rizika za upalu vanjskog zvukovoda navodi viseće uši i dlaku u zvukovodu te preporučuje da zvukovodi ostanu suhi i prozračni; AKC piše i o osjetljivoj koži. Uzrok tegoba kod pojedinog psa procjenjuje veterinar. Životni vijek: AKC navodi 10–14 godina, ASC u prosjeku 12 godina, britanski Kennel Club više od 10 godina; to su sažeci klubova, a ne registarska statistika.

Američki ili engleski koker španijel: što ih razlikuje

Američki koker španijel (FCI br. 167) manji je od engleskoga (FCI br. 5), a AKC dodaje da obično nosi bogatiju dlaku. Standard 167 navodi idealnu visinu 15 inča (oko 38 cm) kod pasa i 14 inča (oko 35,6 cm) kod kuja, standard 5 otprilike 39–41 cm odnosno 38–39 cm te težinu otprilike 13–14,5 kg; AKC za engleskog navodi 15–17 inča (oko 38–43 cm) i 26–34 funte (oko 12–15 kg), pa se brojke među izvorima razlikuju. Američki ima zaobljenu lubanju, izražen stop te široku, duboku njušku; kod engleskoga standard traži četvrtastu njušku i stop na sredini između nosa i zatiljka. Dlaka je kod američkoga srednje duga, s dobro odlakanim ušima, prsima, trbuhom i nogama, a kod engleskoga ravna, svilenkasta, »ne prebujna i nikada kovrčava«. FCI engleskog koker španijela svrstava među podizače divljači »s radnim ispitom«, a američkog »bez radnog ispita«; to je oznaka u standardu, a ne svojstvo pojedinog psa. AKC još navodi da američki obično traži više njege dlake, a engleski više kretanja; prema AKC-u američki živi 10–14, a engleski 12–15 godina. Engleskog kokera predstavljamo na njegovoj stranici.

Mit ili istina

• »Dlaka je laka za njegu.« Standard FCI doista kaže da tekstura omogućuje laku njegu, ali klubovi njegu opisuju kao izrazito zahtjevnu ili svakodnevnu; kraća frizura opterećenje smanjuje.
• »Američki i engleski koker ista su pasmina.« FCI ih vodi u zasebnim standardima (br. 167 i 5), a AKC ih prema vlastitim navodima razdvaja od 1946.
• »Kao lovački pas ima snažan lovni nagon.« Slovenski klub španijela navodi da lovni nagon gotovo nema, a AKC da se uz odgovarajuću obuku snalazi i kao lovački pratitelj; izvori se dakle razlikuju, pa o nagonu pojedinog psa pitajte uzgajivača.

Što pitati uzgajivača

Zatražite nalaze očiju i kukova oba roditelja; ASC preporučuje da dobijete presliku pregleda očiju roditelja (ili da su u registru OFA) i kukova. Slovenski klub španijela navodi da u Sloveniji psi s važećom rodovnicom moraju prije parenja proći uzgojni pregled, a štenci pri predaji moraju imati najmanje 8 tjedana, biti veterinarski pregledani, mikročipirani i imati putovnicu; za Hrvatsku provjerite pravila kod Hrvatskoga kinološkog saveza (HKS). ASC navodi da kod odgovornog uzgajivača možete vidjeti majku i štence, dobiti ugovor i savjete o njezi dlake, a kupnju u trgovinama za kućne ljubimce svrstava među najlošije mogućnosti. Odgovornog uzgajivača potražite u imeniku.

Kome odgovara, a kome manje

Odgovara skrbnicima koji imaju vremena za svakodnevno društvo, šetnje, redovitu njegu dlake i posjete frizeru te obiteljima koje će djecu naučiti postupati s dugim ušima. Manje odgovara onima koji su većinu dana odsutni ili traže čuvara, odnosno psa s minimalnom njegom dlake. Uvjeti su nježno vođenje, rana socijalizacija i nalazi roditelja.

Prednosti i mane