Ruska kornjača (stepska kornjača, Russian Tortoise)

O vrsti

Ruska kornjača je među kopnenim kornjačama koje srećemo u slovenskim i hrvatskim terarijima daleko najmanja, a ujedno i najpopularnija među onima koji žele svoju prvu takvu životinju. Potječe iz stepa i polupustinja srednje Azije - od obale Kaspijskog mora preko Irana, Afganistana i Pakistana do zapadne Kine - gdje se prilagodila na velike temperaturne razlike između ljeta i zime.

Kako je prepoznati

Najpouzdaniji znak je broj pandži: ruska kornjača na prednjim nogama ima samo četiri pandže, dok grčka, Hermannova i većina drugih kopnenih kornjača imaju pet. Oklop je kod ruske kornjače niži i okrugliji nego kod grčke ili Hermannove, a boja je obično maslinasto do žućkastosmeđa, bez izraženog crno-žutog uzorka. Ženke narastu nešto veće od mužjaka, koji imaju dulji rep.

Terarij, temperatura i vlaga

Budući da je riječ o stepskoj vrsti, ruska kornjača podnosi znatno suši zrak od sredozemnih srodnica - vlaga od oko 40-50 % joj obično odgovara, dok grčka ili Hermannova kornjača trebaju višu. Zona za sunčanje neka bude oko 35 °C, hladniji dio terarija između 21 i 27 °C; noću podnosi i niže temperature nego većina drugih kopnenih kornjača. Supstrat treba biti dovoljno dubok (barem nekoliko centimetara) da životinja u njega može kopati, što je za nju prirodno i važno ponašanje, a ne samo "hir". UVB rasvjeta jednako je nužna kao i kod drugih kopnenih kornjača.

Kopanje rupa i duga brumacija

U prirodi ruska kornjača kopa rupe koje mogu sezati i do otprilike dva metra dubine te se u njih sklanja od vrućine, hladnoće ili suše. Dio godine - prema pojedinim izvorima od oko dva mjeseca do čak devet mjeseci, ovisno o klimi - provede u mirovanju (brumaciji). To je znatno dulje razdoblje mirovanja nego kod sredozemnih kopnenih kornjača, pa vlasnik pri planiranju hibernacije to mora uzeti u obzir kao prirodnu naviku, a ne znak bolesti.

Prehrana

Prehrana je slična kao kod drugih kopnenih kornjača - u prvom planu trebaju biti vlaknasta divlja zelišča, trave i lisnato povrće bogato kalcijem, dok voće treba biti tek rijetka iznimka zbog visokog udjela šećera.

Je li doista vrsta za početnike

Ruska kornjača među kopnenim kornjačama doista se smatra jednom od lakših za početnike - manja je, podnosi širi raspon vlage i razmjerno je izdržljiva. To ne znači da je nezahtjevna: i dalje treba UVB, odgovarajuću hibernaciju i terarij koji raste s njom, a obveza traje desetljećima. Za razliku od grčke ili Hermannove kornjače, koje su na strožem Prilogu A, ruska kornjača prema dostupnim podacima spada u manje strogi Prilog B propisa EU o trgovini ugroženim vrstama, zbog čega privatni vlasnici u pravilu ne moraju proći istu registraciju kod ARSO-a kao kod grčke kornjače - ipak preporučujemo da podrijetlo i eventualno potrebnu dokumentaciju provjerite već pri kupnji.

Zdravlje i česti problemi

Kao i kod drugih kopnenih kornjača, najviše je problema povezano s nedostatkom UVB-a i kalcija (rizik od omekšavanja oklopa) te s previše vlažnim ili prehladnim okolišem, koji povećava rizik od infekcija dišnih puteva. Budući da je vrsta prilagođena na suh zrak, kod nje je često veći rizik upravo od prejakog, a ne preslabog vlaženja terarija.

Prednosti i mane