O vrsti
Kukuruzna zmija (Pantherophis guttatus) vrsta je zmije iz porodice Colubridae rasprostranjena na jugoistoku Sjeverne Amerike – od New Jerseyja i Marylanda na sjeveru do Floridskih ključeva na jugu, te zapadno do Louisiane i istočnog Teksasa. Dugo je bila svrstavana u rod Elaphe (kao Elaphe guttata), no 2002. godine je na temelju genetskih istraživanja premještena u rod Pantherophis. Naziv 'kukuruzna zmija' ima dva objašnjenja koja kruže među herpetolozima: prvo kaže da crno-bijeli, kariran uzorak na trbuhu podsjeća na zrna šarenog kukuruza, drugo da su je farmeri često nalazili oko spremišta kukuruza (corn cribs), gdje je lovila glodavce koji su dolazili krasti žito. Oxfordski rječnik engleskog jezika bilježi izraz još od 1675. godine, što ide u prilog drugom objašnjenju, iako oba ostaju dio tradicije.
Bojne varijante
Divlji oblik narančaste je do smeđkaste boje s crno obrubljenim crvenim mrljama po leđima te prepoznatljivim crno-bijelim kariranim uzorkom na trbuhu. Na glavi ima strelasti uzorak između očiju, što pomaže u razlikovanju od otrovnog bakrenog poskoka (copperhead) s kojim je u prirodi često zamjenjuju te je zbog toga nepotrebno ubijaju – iako je kukuruzna zmija posve neotrovna i za čovjeka bezopasna. Zahvaljujući razmjerno jednostavnoj genetici, uzgojem iz tog jednog divljeg oblika kroz desetljeća nastalo je na stotine imenovanih bojnih i uzorčnih varijacija (morfova), od amelanističkih i anerythrističnih do snow, lavender ili okeetee linija, čime je kukuruzna zmija postala jedan od genetski najraznolikijih terarijskih gmazova.
Temperament i rukovanje
Kukuruzna zmija je zahvaljujući mirnoj, znatiželjnoj naravi i niskoj agresivnosti jedna od rijetkih zmija koje iskusni uzgajivači bez zadrške preporučuju potpunim početnicima. Rijetko brani ugrizom, a ugriz je zbog malih zuba i odsutnosti otrova bezbolan, sličan uštipu. Njezina najveća prednost pred mnogim drugim popularnim vrstama, poput kraljevskog pitona, jest pouzdano hranjenje – kukuruzne zmije rijetko 'štrajkaju' i odbijaju hranu, što početnicima štedi mnogo brige. Aktivne su u sumrak i rano ujutro (krepuskularne), no u zatočeništvu se često sunčaju i kreću i danju, pa ih ne treba smatrati strogo noćnima. Ujedno su iznimno vješti bjegunci: ustrajno ispituju svaki procjep na poklopcu, stoga terarij mora imati poklopac sa sigurnosnim bravicama ili stezaljkama.
Terarij
Odrasloj jedinki potreban je terarij dužine barem koliko je zmija duga, širine barem pola te dužine i visine najmanje 60 cm; apsolutni minimum je terarij 120 × 60 cm sa sigurno pričvršćenim poklopcem. Unutar terarija nužan je toplinski gradijent: topla strana odnosno mjesto sunčanja treba biti na 26–30 °C, hladniji dio terarija na 22–26 °C, a noću temperatura bez dodatnog grijanja može pasti i na oko 20 °C. Vlažnost treba biti 40–60 %, a tijekom presvlačenja kože (linjanja) korisno ju je privremeno podići prema gornjoj granici kako bi se koža lakše skinula u jednom komadu. Iako se kukuruzne zmije dugo smatralo vrstom kojoj UVB svjetlo nije nužno, suvremene smjernice preporučuju nisku razinu UVB zračenja (npr. 5-postotna UVB cijev) kao korisnu dopunu za metabolizam vitamina D3 i opće zdravlje – riječ je dakle o preporuci, a ne strogom zahtjevu.
Hranjenje prema dobi
Hranjenje treba prilagoditi dobi: mladunci (do otprilike pola godine) trebaju sitan plijen (mišić 'pinky') svakih 5–7 dana, mladi primjerci svakih 7–10 dana uz nešto veći plijen, a odrasle jedinke svakih 10–14 dana (kod velikih, potpuno odraslih zmija razmak može ići i do tri tjedna). Veličina plijena treba biti otprilike 1 do 1,5 puta širina zmijinog tijela na najširem mjestu, a ukupna težina plijena u jednom obroku ne bi trebala prelaziti oko 10 % tjelesne težine zmije. Preporučuje se hraniti isključivo smrznutim i odmrznutim glodavcima, a ne živima: živi miš se naime može braniti ugrizima i ogrebotinama te ozlijediti ili zaraziti zmiju, dok odmrznuti plijen ne nosi taj rizik, a jednako je hranjiv.
Kome je prikladna
Kukuruzna zmija izvrstan je izbor za pojedince i obitelji koji traže nezahtjevnu, ali dugovječnu terarijsku životinju – uz dobru njegu može doživjeti 20 i više godina, što je ozbiljna, dugoročna obveza. Zbog kompaktnog terarija prikladna je i za stanove. Glavni rizici u njezi nisu povezani s agresivnošću životinje, već s pogreškama vlasnika: bijeg zbog neispravno zatvorenog terarija, neodgovarajući toplinski gradijent, hranjenje živim plijenom te prekomjerno hranjenje koje vodi u pretilost. S djecom se dobro slaže ako je rukovanje pod nadzorom odraslih, a djeca nakon svakog kontakta trebaju oprati ruke (kao i kod svih gmazova, zbog rizika od salmonele).
Temperament
mirna, znatiželjna, prilagodljiva, strpljiva pri rukovanju, plašljiva pod stresom
Komu je namijenjena
Početnike, ljubitelje zmija, stanove, obitelji uz nadzor
Životni prostor
Terarij barem 120 × 60 cm sa sigurno pričvršćenim poklopcem
Njega
Niska do srednja zahtjevnost, hranjenje prema dobi svakih 5–14 dana, nizak UVB preporučen
Prednosti i mane
Prednosti vrste
gotovo nikad ne odbija hranu, mirne je naravi i dobro podnosi rukovanje, treba razmjerno mali i jeftin terarij prikladan i za manje stanove
Na što paziti
vješt je bjegunac pa terarij zahtijeva doista sigurno zaključan poklopac, kod neodgovarajućeg toplinskog gradijenta ili prekomjernog hranjenja brzo dolazi do zdravstvenih problema, životni vijek od 15 do 23 godine znači dugoročnu, višegodišnju obvezu
Napomene
Kukuruzna zmija vješt je bjegunac – ustrajno ispituje svaki procjep na poklopcu, stoga je nužan doista sigurno zaključan ili stezaljkama pričvršćen poklopac. Hranite je isključivo smrznutim i odmrznutim glodavcima jer je živi plijen može ozlijediti. U prirodi je često zamjenjuju s otrovnim bakrenim poskokom, no posve je neotrovna i za ljude bezopasna.
