Hermanova kornjača (Hermann's Tortoise)

O vrsti

Hermanova kornjača (Testudo hermanni) potječe iz sredozemnih predjela južne Europe, gdje nastanjuje suhe travnjake, grmlje i rubove šuma s toplim ljetom i hladnijom zimom. Riječ je o kopnenoj vrsti koju se lako pobrka s manje zahtjevnom terarijskom životinjom, a njezina prava posebnost je upravo to da dugoročna njega daleko nadilazi okvir »male kutije na polici« – odrasloj jedinki prije svega treba prostor na otvorenom, a očekivani životni vijek mjeri se desetljećima, ne godinama.

Smještaj: vrt umjesto terarija

Mladunče neko vrijeme može provesti u unutarnjem postavu tipa »tortoise table«, veličine barem 100 × 50 cm, no to je uglavnom privremeno rješenje. Odrasla Hermanova kornjača treba vanjski, sigurno ograđen prostor od barem nekoliko četvornih metara s pristupom suncu i sjeni; kad vanjski prostor uopće nije dostupan, RSPCA preporučuje barem 180 × 120 cm unutarnjeg prostora, što je znatno više nego što većina ljudi zamišlja pri kupnji sitnog mladunčeta. Ograda treba sezati dovoljno duboko pod zemlju i biti dovoljno visoka, jer su Hermanove kornjače iznenađujuće vješti kopači i penjači koji znaju pobjeći kroz naizgled siguran rub vrta.

Temperaturni gradijent i sunčanje

Mjesto sunčanja treba dosegnuti 32–35 °C, dok dnevna temperatura u sjeni može biti između 24 i 29 °C. Noću temperatura kod zdrave odrasle jedinke izvan razdoblja hibernacije može pasti i do otprilike 18 °C bez štetnih posljedica, što je znatno tolerantniji raspon nego kod mnogih tropskih terarijskih vrsta.

UVB rasvjeta

UVB rasvjeta je za Hermanovu kornjaču nužna jer vrsta u prirodi mnogo vremena provodi na izravnom suncu i UVB zračenje koristi za sintezu vitamina D3 i metabolizam kalcija. Kod unutarnjeg smještaja (mladunčad, zimski mjeseci) kvalitetna UVB cijev stoga je obavezan dio opreme, a ne tek dodatak.

Vlaga i prehrana

Vlaga treba biti između 40 i 60 %, a kod mladunčadi nešto viša, jer preniska vlaga u ranoj fazi rasta povećava rizik od piramidalnog rasta oklopa. Hermanova kornjača je biljojed kojem treba vlaknasta, bjelančevinama siromašna prehrana – prije svega trave, korov i lisnato zelenilo – a ne voće u većim količinama ili hrana za pse i mačke, kako se nekad pogrešno preporučivalo. Popularni i jeftini izvori zelenila su maslačak i trputac, a prehranu je smisleno nadopuniti sipinom kosti ili sličnim izvorom kalcija, koji kornjača gricka po potrebi.

Zimska hibernacija

U prirodi Hermanova kornjača prezimljuje u mirovanju, a isto vrijedi i za mnoge zdrave i dovoljno teške jedinke u zatočeništvu. Hibernacija mora biti nadzirana, pri stalno niskoj temperaturi od oko 5 °C i uz redovito vaganje, jer je nepravilno provedena hibernacija jedan od glavnih uzroka uginuća kod ove vrste – to nije postupak koji se radi »od oka«. Prije hibernacije preporučljiv je veterinarski pregled, a životinja mora imati dovoljno vremena da prije mirovanja isprazni probavni sustav, jer neprobavljena hrana u tijelu tijekom hibernacije može uzrokovati komplikacije.

Društvo iste vrste

Hermanovoj kornjači društvo drugih kornjača nije nužno za dobrobit, no uz dovoljno velik prostor grupni smještaj je ipak moguć. Pritom treba paziti na omjer spolova, jer mužjaci mogu biti agresivni jedni prema drugima i prema ženkama, osobito u sezoni parenja, pa skupina bez viška mužjaka funkcionira znatno bolje.

Rukovanje

Hermanovu kornjaču dižemo rijetko i oprezno, uvijek s obje ruke poduprte ispod oklopa, jer već kratak pad može uzrokovati ozbiljnu ozljedu oklopa ili unutarnjih organa. Naglo podizanje često izaziva pražnjenje mjehura, što je normalna obrambena reakcija životinje, a ne znak bolesti.

Zakonska zaštita

Vrsta je uvrštena u Prilog A Uredbe EU o trgovini divljim vrstama te u Dodatak II CITES-a, što znači da je za dokaz zakonitog podrijetla – primjerice potvrdu o uzgoju u zatočeništvu – obično potrebna dokumentacija. Zahtjeve svakako provjerite kod nadležnog tijela prije nabave.

Životni vijek i odluka o nabavi

Hermanova kornjača može doživjeti 50 i više godina, čime se ubraja među najdugovječnije kućne ljubimce uopće – vlasnik se, dakle, odlučuje na obvezu koja može nadmašiti njegovo vlastito razdoblje aktivne skrbi. Svakodnevna njega (hranjenje, temperatura, UVB) sama po sebi nije zahtjevna, no u kombinaciji s dugovječnošću i rizičnom zimskom hibernacijom vrsta je za početnika prikladna samo uvjetno – dakle za nekoga tko je dugoročne obveze uistinu svjestan. Budući da je riječ o dugovječnoj i zakonom zaštićenoj vrsti, vrijedi razmisliti i o udomljavanju jedinke koju je prethodni vlasnik upravo zbog te iste dugoročne obveze predao dalje.

Prednosti i mane