Molinezija (Molly)

O vrsti

Moliniezija (Poecilia sphenops) u premekšanoj ili kiseloj vodi brzo slabi – ribe počinju plivati ukoso, dobivaju gljivične naslage na perajima ili stisnuta peraja. Uzrok gotovo nikad nije bolest, nego pogrešna tvrdoća vode: ova živorotka potječe iz područja između Meksika i Kolumbije, gdje je voda mineralno bogata, pa i u akvariju treba istu takvu – tvrdu, alkalnu vodu s dosta kalcija i magnezija, a ne mekanu vodu koju mnogi automatski pripreme za tropski akvarij.

Prodaje se gotovo isključivo u uzgojenim oblicima (crna, zlatna, jedrasta, lyretail, balon ...), a pravih divljih primjeraka u trgovinama gotovo više nema. To ujedno znači da su mnoge komercijalne linije zbog godina uzgoja na malom broju roditelja genetski oslabljene i podložnije bolestima od izvorne divlje forme.

Tvrda, alkalna voda nije preporuka nego uvjet

Preporučena vrijednost pH je između 7,0 i 8,5, opća tvrdoća (GH) između 15 i 30 °dH – znatno više nego kod većine tropskih akvarijskih riba, pa i više nego kod srodnih mačeva repaša ili platija. Karbonatna tvrdoća (KH) treba biti dovoljno visoka da dodatno puferira vodu protiv pada pH, okvirno 10 do 15 °dH. Dodavanje soli nije nužno – ključni su tvrdi minerali, ne salinitet, iako moliniezija dobro podnosi i blago bočatu vodu te se često koristi čak i za uhodavanje novih morskih akvarija.

Prostor i oprema

Za manju skupinu (idealno jedan mužjak i dvije do tri ženke) primjerena je osnova akvarija od barem 90 × 30 cm, što odgovara otprilike 80 litara. Filtracija treba osigurati četiri do pet izmjena volumena na sat, a temperatura neka bude između 22 i 28 °C. Zbog veličine (mužjaci do otprilike 8 cm) i aktivnog plivanja manji, niski akvariji nisu prikladni za dulje razdoblje.

Zašto moliniezija nije automatski 'riba za početnike'

Trgovine moliniezije često preporučuju apsolutnim početnicima, no to vrijedi samo uvjetno – riba je nezahtjevna u hranjenju i razmnožavanju, ali zahtjevna u pogledu vode. Vlasnik koji akvarij napuni mekom vodom iz slavine bez provjere tvrdoće brzo nailazi na ponavljajuće zdravstvene probleme koje lako pripiše krivom uzroku, umjesto kemiji vode.

Tko smije u isti akvarij

Moliniezija je mirna, ali zbog zahtjeva za tvrdom vodom nije univerzalna 'community' riba – ne preporučuje se miješati je s tetrama ili drugim vrstama kojima treba meka, kisela voda. Bolje se slaže s drugim predstavnicima roda Poecilia, cihlidama iz istočne Afrike koje podnose tvrdu vodu (u zasebnim postavama), ili s barbunima i tetrama koji podnose alkalnu vodu.

Prehrana s puno biljne tvari

U prirodi se hrani sitnim beskralježnjacima i talogom na dnu, a u akvariju treba redovit biljni udio – kuhani list špinata ili kvalitetne pahuljice s algama. Bez tog udjela biljne hrane kod moliniezija se mogu javiti probavni problemi.

Razmnožavanje bez nagovaranja

Moliniezija je živorotka – gestacija traje oko 8 tjedana, a jedno leglo može brojiti i do 120 mladunaca. Odrasle ribe mladunce u akvariju pojedu, pa vlasnici gravidnu ženku često prije poroda presele u zaseban spremnik. Budući da mužjaci neprestano progone ženke, preporučuje se omjer od barem dvije do tri ženke na jednog mužjaka.

Balon oblik i druge varijante

Među uzgojenim oblicima postoji i tzv. 'balon' moliniezija sa zaobljenim, skraćenim tijelom. Ta deformacija često uzrokuje probleme s plivaćim mjehurom i probavom te je povezana s kraćim životnim vijekom – riječ je o estetski uzgojenom obliku, a ne o zdravstveno neutralnoj varijanti vrste.

Prednosti i mane