Medeni gurami (Honey Gourami)

O vrsti

Medeni gurami ima isti labirintski dišni organ kao njegov veći rođak modri gurami, no znatno je manji — naraste do otprilike 5 do 6 centimetara — i puno mirniji. Zato je često bolji izbor za manji, mirniji zajednički akvarij, gdje bi modri gurami s dobi brzo postao prevelik i previše teritorijalan. Potječe iz sporo tekućih, gusto obraslih voda sjeverne Indije i Bangladeša, gdje živi među potopljenim biljem u plitkim ribnjacima, jarcima i poplavljenim poljima.

Labirintski organ kod manje ribe

Kao i modri gurami, i medeni gurami redovito isplivava na površinu po gutljaj zraka, što mu zahvaljujući labirintskom organu omogućuje disanje i u vodi sa slabijom zasićenošću kisikom. Budući da je riba manja, to ponašanje manje je uočljivo, no pristup zračnoj površini ostaje važan dio njegove osnovne njege.

Kukci na jelovniku

Za razliku od općenitije svejednog modrog guramija, medeni gurami u prirodi se hrani prvenstveno kukcima i drugim sitnim beskralježnjacima. Suha hrana može biti osnova obroka, no redovito dodavanje žive ili smrznute hrane — artemije, dafnije, ličinki komaraca ili sitnih kukaca — bolje odgovara njegovim prirodnim prehrambenim navikama.

Društvena riba, ne samotnjak

Iako medeni gurami nije tako izrazito jatna riba kao, primjerice, oklopni somić, opažanja pokazuju da mu koristi društvo vlastite vrste. Preporučuje se držati barem 4 do 6 jedinki zajedno, što potiče prirodnije ponašanje i intenzivnije bojanje, osobito kod mužjaka.

Mali akvarij, ali ne premali

Preporučeni minimalni akvarij iznosi oko 54 litra, što je znatno manje nego kod većeg modrog guramija. Unatoč tome, riba cijeni dovoljno gusto zasađen prostor s mirnim zonama, jer je riječ o plahoj vrsti kojoj trebaju skrovišta među biljem, a ne samo otvorena plivajuća površina.

Voda

Preporučeni raspon je temperatura 22–27 °C, pH 6,0–7,5, opća tvrdoća (GH) otprilike 2–15 °dH i karbonatna tvrdoća (KH) otprilike 1–8 °dH. Blago strujanje vode prikladnije je od snažnog mlaza filtracije, jer vrsta potječe iz sporo tekućih voda sliva Gangesa i Brahmaputre.

Sustanari

Najbolje se slaže s mirnim pelagičkim ciprinidima i manje aktivnim cijevašima; agresivne ili izrazito teritorijalne vrste smisleno je izbjegavati, jer je medeni gurami znatno plašljiviji od svog većeg rođaka, modrog guramija.

Varijante boje

U prirodi je medeni gurami sivkasto-maslinaste boje, dok je intenzivno medeno-narančasta do crvenkasta boja, po kojoj je riba dobila ime, prvenstveno osobina uzgojenih mužjaka u razdoblju mriještenja ili selekcijski uzgojenih linija. Razlika je kozmetička i ne utječe na osnovnu njegu.

Razlikovanje spolova

Mužjak se od ženke razlikuje prvenstveno po intenzitetu boje i obliku leđne peraje: mužjak je u vrijeme mriještenja izrazito medeno obojen i ima nešto dužu, šiljastu leđnu peraju, dok ženkina boja ostaje suzdržanija, sivkasto-smeđa.

Brižan graditelj gnijezda

Kao i kod modrog guramija, i kod medenog guramija mužjak plete gnijezdo od zračnih mjehurića na mirnoj površini vode, kamo nakon mriještenja smješta jajašca. Medeni gurami smatra se jednim od manje agresivnih labirintarki prema vlastitom potomstvu, što uzgoj u kućnom akvariju olakšava u usporedbi s mnogim drugim srodnim vrstama.

Poklopac nije suvišan

Unatoč mirnoj naravi, medeni gurami povremeno iskoči iz vode, osobito ako ga nešto prestraši, pa je dobro poklopljen akvarij preporučljiv iako se riba ne smatra posebno sklonom skakanju. Poklopac ujedno održava zrak iznad vode toplim i vlažnim, što koristi radu labirintskog organa.

Prednosti i mane