Zebrasta amadina

O vrsti

Prepoznatljive narančaste mrlje

Zebrasta amadina jedna je od najmanjih ptica koje se drže u kavezima i volijerama: odrasla jedinka duga je 10 do 11 centimetara, a teži oko 12 grama. Spolovi se lako razlikuju — mužjak ima upečatljivu narančastu mrlju na obrazu, crveni kljun te fino crno-bijelo prugasto grlo koje prelazi u tamnu prsnu traku, dok su mu bokovi ukrašeni kestenjastim pjegama na bijeloj podlozi. Ženka je znatno skromnija, jednolično sivkasta, bez narančastih mrlja i s manje upadljivim kljunom.

Rodom iz sušne Australije

Vrsta potječe iz sušnih područja Australije, gdje nastanjuje travnata staništa s pokojim grmom ili drvetom u blizini vode. Dio taksonoma danas zasebno promatra sundsku amadinu s Malih Sundskih otoka u Indoneziji, no u uzgoju kućnih ptica naziv Taeniopygia guttata i dalje se koristi upravo za ovu, australsku i diljem svijeta najrasprostranjeniju uzgojnu liniju.

Društvena po prirodi

U divljini zebraste amadine žive u jatima od nekoliko desetaka do nekoliko stotina ptica, često izmiješanih s drugim sitnim vrstama. Parovi su monogamni i vezu održavaju međusobnim čišćenjem perja, a razmnožavanje pokreće dolazak kiša kako bi se izleganje poklopilo s prvim dozrelim travnim sjemenom. Upravo zato je društvo presudno i u zatočeništvu — smjernice RSPCA-e izričito navode da se ovu vrstu nikad ne smije držati samu bez ozbiljnog veterinarskog razloga.

Uređenje kaveza

Budući da se amadine hrane uglavnom na tlu, kavez ili volijera trebaju čvrst pod s prikladnom podlogom poput kore, piljevine ili pijeska. Prečke postavite na različite visine, neke neka budu blago elastične radi vježbe, a jedna neka bude visoko, oko 15 centimetara od stropa, za noćni odmor. Ako je prostora malo, RSPCA preporučuje radije žrtvovati širinu nego dužinu i visinu kaveza, jer ptica leti pretežno vodoravno. Barem jednom tjedno ponudite joj i plitku posudu za kupanje.

Jelovnik bez iznenađenja

Osnova prehrane treba biti kvalitetna mješavina sjemenki za egzotične ptice, dopunjena manjom količinom žive hrane poput brašnenih crva te klasovima prosene trave, ponuđenima i u hranilici i razbacanima po podu radi pretraživanja. Svježe zelje i namočeno ili proklijalo sjeme potiču razmnožavanje, stoga ih ponudite umjereno ako trenutno ne želite mlade — amadine su inače vrlo plodne.

Pjesma koju uče

Mužjakova pjesma nije urođena, već je uči od oca dok je još mladunče, pa se u različitim skupinama razvijaju prepoznatljivi lokalni „dijalekti“. Ženke pri odabiru partnera čak pokazuju sklonost prema mužjacima čija pjesma podsjeća na onu koju su slušale u mladosti. Na sreću, oglašavanje amadina uglavnom je tiho cvrkutanje, a ne glasno pjevanje, pa su prikladne i za stanove, iako potpunu tišinu ne treba očekivati.

Nije ljubimac za maženje

Zebrasta amadina nije ptica koja želi sjediti na prstu ili se maziti — prema Merck Veterinary Manualu, amadine, slično kanarincima, radije provode vrijeme u vlastitom društvu nego u ljudskim rukama i sasvim su zadovoljne cvrkutanjem u kavezu. To je čini idealnom za one koji žele živahno, šareno društvo za promatranje i slušanje, a ne pticu koju bi nosili na ramenu.

Kratak, ali ispunjen život

U prirodi amadine žive svega dvije do tri godine, dok im u zatočeništvu uz dobru njegu vijek dosegne 5 do 9 godina, a pojedini primjerci zabilježeni su i sa 12, pa čak iznimno 14,5 godina. Ženka u jednom leglu obično snese oko 5 jaja (raspon 2 do 8), inkubacija traje 14 do 16 dana, a mladi napuštaju gnijezdo s 17 do 18 dana starosti te spolno sazrijevaju već s oko dva i pol mjeseca, zbog čega parove koje ne želite razmnožavati treba razdvojiti po spolu.

Prednosti i mane