O vrsti
Kinesku prepelicu opisao je Carl Linnaeus 1766. godine pod imenom Tetrao chinensis. Danas se svrstava u rod Synoicus, no u uzgajivačkoj literaturi i trgovini još su česta starija imena Coturnix chinensis i Excalfactoria chinensis. Pripada porodici fazanki (Phasianidae) i smatra se najmanjom pravom prepelicom na svijetu. Među pticama na Živalce.si prva je iz reda kokoški – zebrasta zeba, japanski amadin, astrild i kanarinac su pjevice, a grlice golubovi.
U Europi se drži više od 150 godina: u Englesku je prvi put uvezena 1870., a prvi uspješni uzgoj u zatočeništvu navodi se već za 1842. godinu u amsterdamskom zoološkom vrtu.
Kako je prepoznati
Kineska prepelica duga je 12,5–14 cm i teži 28–40 g (Wikipedija navodi širi raspon, 20–57 g), a raspon krila iznosi oko 25 cm. Spolovi se jasno razlikuju. Mužjak ima tamnosmeđa leđa, plavosive bokove i vrat, tamni crvenosmeđi trbuh te crno-bijelu »masku« na glavi: crnu bradu, bijelu traku preko grla i crno-bijele pruge ispod oka. Ženka je jednolično crvenkastosmeđa sa svjetlijim trbuhom. Mužjak ima narančaste noge, a ženke su nešto veće od mužjaka.
U uzgoju su poznate brojne mutacije boje mužjaka – plava, smeđa, srebrna, kestenjasta i gotovo crna. Najčešće su srebrna i cimetna, a sve su češće šarena, albino i ugljena. Ženke u plavim nijansama ne postoje. Bijele odrasle ptice imaju žute piliće.
Kineska prepelica, japanska prepelica i »button quail«
Japanska prepelica (Coturnix japonica) u prirodi teži 90–100 g, domaće linije 100–120 g, a mesne do 300 g, pa je otprilike tri puta teža od kineske. Japanska prepelica uzgaja se uglavnom zbog jaja i mesa, a kineska kao ukrasna ptica za volijeru.
Na engleskom se kineskoj prepelici često kaže »button quail«, no taj je naziv zavaravajući: prave »button quail« ptice su iz roda Turnix, koje pripadaju drugoj porodici i s kineskom su prepelicom tek daleko srodne. Pri kupnji i traženju uputa zato uvijek provjerite latinsko ime.
Život u prirodi
Areal se proteže od Indije i Šri Lanke preko južne Kine, Tajvana i jugoistočne Azije do Filipina, Indonezije, Nove Gvineje i jugoistočne Australije. Živi na vlažnim travnjacima, uz močvare i na rižinim poljima do nadmorske visine od oko 1.200 m. Pojavljuje se u parovima ili manjim jatima, većinu vremena provodi na tlu i rado se kupa u prašini. U prirodi živi tek oko godinu i pol. Na Crvenom popisu IUCN-a smatra se najmanje zabrinjavajućom vrstom, nije na popisu CITES-a, a u australskoj saveznoj državi Victoriji zaštićena je kao ugrožena.
Držanje u volijeri i krletki
Kineska prepelica drži se u parovima ili skupinama do četiri ptice u zasađenoj volijeri, pojedinačno u krletki ili u kolonijama u velikim volijerama. Budući da živi na tlu, ne smeta pticama koje borave na granama, a pod volijere održava čistim jer pokupi prosuto sjeme. Mužjaci su međusobno agresivni, a međusobno se natječu i ženke. Noge su joj sitne, pa krletke s mrežastim dnom nisu prikladne; ako je dno od mreže, ona mora biti znatno gušća nego za veće prepelice. Kad se navikne na okolinu, otporna je ptica koja može postati pitoma, a jeftina je za kupnju i držanje.
Prehrana
Osnovu prehrane čine sitne sjemenke trava – proso, niger, uljana repica – uz svježe zelenje, voće i povrće te manju količinu kukaca. Ženkama koje nesu treba dodatni izvor kalcija, primjerice drobljene školjke, inače im prijeti zastoj jajeta.
Gniježđenje i pilići
U zatočeništvu se gnijezdi tijekom cijele godine. Mjesto za gnijezdo bira mužjak, a ženka iskopa plitku udubinu i obloži je travom. U prirodi snese 4–7 jaja, u zatočeništvu 4–13, a ponekad više ženki nese u zajedničko gnijezdo. Jaja su velika oko 24,5 × 19 mm i teže oko 5 g. Inkubacija traje 16–19 dana, a uzgajivački izvori navode i do 23 dana. Pilići su potrkušci, o njima brine samo ženka do dobi od otprilike 4 tjedna, kad već lete.
Ženka koja nese na golo tlo, prema iskustvu uzgajivača, pokazuje da joj nastamba ne odgovara – pomažu duga trava, grančice ili drugo gusto bilje. Upravo je taj problem – ženka nese, ali ne sjedi na jajima – 2011. godine raspravljan na slovenskom forumu ljubitelja kanarinaca i egzota, gdje su savjetovali da je za inkubaciju potreban inkubator i da se inkubacija samo nekoliko jaja jedva isplati.
Temperament
miran, plašljiv, prizemni, društven, nenametljiv
Komu je namijenjena
za volijeru sa zebama ili kanarincima i za mirnu krletku
Životni prostor
pod volijere ili široka krletka s punim dnom i gustom travom
Prednosti i mane
Prednosti vrste
ne smeta pticama na granama, kupi prosuto sjeme s poda volijere, jeftina kupnja i držanje
Na što paziti
mužjaci su međusobno agresivni, nesilicama treba dodatni kalcij, na rijetkoj mreži ozljeđuje sitne noge
Napomene
U trgovini se često prodaje kao »button quail«, iako prave »button quail« (rod Turnix) pripadaju drugoj porodici – prije kupnje provjerite latinsko ime Synoicus chinensis. Ženke uz dobru prehranu nesu otprilike jedno jaje dnevno i bez dodatnog kalcija riskiraju zastoj jajeta.
