O vrsti
Izgled i prepoznatljive značajke
Javanski vrabac (rižarica) jedna je od najprepoznatljivijih kaveznih ptica pjevačica: svijetlo sivo tijelo, potpuno crna glava, velika bijela mrlja na obrazima i debeo, jarko ružičasto-crveni kljun tvore kombinaciju boja koju je teško zamijeniti s bilo kojom drugom vrstom. Trbuh je blijedo ružičast, a krila i rep tamnosivi do crni, oko oka ima uzak crvenkasti prsten, noge su ružičaste. Tijelo mjeri otprilike 15-17 cm od kljuna do vrha repa, a masa mu je oko 20-25 grama. Spolovi se izgledom gotovo ne razlikuju, pa ih je vizualno teško razlučiti. Mladi su znatno drukčiji - sivo-smeđi na leđima, svjetlije smeđi na trbuhu, glava im je jednobojna bez bijele mrlje, a kljun je taman s ružičastom osnovom koja s vremenom postaje potpuno ružičasto-crvena. U uzgoju u zatočeništvu razvijeno je nekoliko mutacija boje - bijela, srebrna, smeđkasta (fawn), pastelna, kremasta, agatna i šarena - koje mijenjaju boju perja, no zadržavaju prepoznatljiv oblik tijela i kljuna.
Podrijetlo i prirodno stanište
Vrsta je izvorno nastanjivala indonezijske otoke Javu, Bali i Bawean, gdje živi na otvorenim travnjacima, riječnim obalama i, prije svega, u poljima riže - odatle i naziv rižarica te engleski naziv rice bird. Zbog popularnosti kao ukrasna i pjevačka ptica, čovjek ju je tijekom stoljeća raširio i na druga područja jugoistočne Azije te otoke diljem svijeta, gdje su nastale samostalne, podivljale populacije, primjerice na Havajima i u dijelovima Azije. U izvornom području naseljava nizinske krajeve blizu vode i poljoprivredne površine, a izbjegava gusto pošumljena područja.
Prehrana
U prirodi se hrani prvenstveno sjemenkama trava i žitarica, a povijesno je najveću štetu činila upravo na rižinim poljima jer jata mogu u kratkom vremenu opustošiti velike količine zrna - zbog toga su je lokalno progonili kao štetočinu. U zatočeništvu osnovu prehrane čini mješavina sjemenki za male ptice pjevačice (proso, zobene pahuljice, kanarsko sjeme), koju treba dopunjavati zelenom hranom, zdrobljenim ljuskama jaja i mineralnim gritom, a tijekom uzgoja mladih i bjelančevinastom hranom poput brašnenih crva.
Ponašanje i druželjubivost
Riječ je o iznimno društvenim pticama koje u prirodi žive u velikim, bučnim jatima, pa i u zatočeništvu trebaju barem jednog pripadnika iste vrste uz sebe. Parovi grade jake veze - međusobno čiste perje, dijele hranu i veći dio dana provode jedno uz drugo. Oglašavanje je razmjerno tiho: karakterističan je kratak zov “čip” koji se u nizu ponavljanja pretvara u svojevrsnu pjesmu. U usporedbi s mnogim drugim kaveznim pticama i papigama smatraju se prilično mirnim stanarima. Uglavnom su promatračke ptice - ne uzimaju se na ruku i rijetko se toliko pripitome da bi tolerirale rukovanje ili sjedenje na prstu, čak i kad su odgojene u zatočeništvu od malih nogu. U mješovitom voljeru mogu zbog veličine i samouvjerenog nastupa biti pomalo nametljivi prema manjim vrstama.
Razmnožavanje
Gnijezdo grade u šupljini stabla, gustom grmlju ili, u zatočeništvu, u drvenoj kućici za gniježđenje, a ženka u jednom leglu snese između 4 i 8 jaja. Inkubacija traje 13 do 15 dana, a oba roditelja izmjenjuju se u sjedenju na jajima i kasnijem hranjenju mladunčadi, koja gnijezdo napuštaju nakon otprilike tri tjedna. Uz redovitu njegu i odgovarajuće uvjete smatraju se relativno plodnom i nezahtjevnom vrstom za uzgoj u zatočeništvu.
Prostor za život i smještaj
Kao aktivni letači, prvenstveno trebaju prostran, izdužen kavez ili volijeru u kojem mogu letjeti vodoravno - vodoravna duljina važnija je od visine. Za par se preporučuje kavez minimalnih dimenzija oko 60 x 45 x 45 cm, no volijera ili veća letjelica znatno su bolje rješenje. Vole se kupati, stoga im je potrebno redovito osigurati plitku posudicu sa svježom vodom. Prostor treba biti bez propuha, suhog poda i s pristupom prirodnom svjetlu; pri temperaturama ispod otprilike 15 °C potrebna im je dodatna zaštita od hladnoće.
Ugroženost u prirodi
Javanski vrabac je na IUCN-ovu Crvenom popisu svrstan u ugrožene vrste (Endangered) - 2018. godine premješten je iz niže kategorije osjetljivih vrsta (Vulnerable) u višu razinu ugroženosti. Prema procjeni IUCN-a u prirodi je ostalo manje od 10.000 odraslih jedinki, a populacija i dalje opada zbog gubitka staništa, lova te osobito masovnog nezakonitog hvatanja za tržište kućnih ljubimaca. Vrsta je stoga uvrštena i u Dodatak II konvencije CITES, koji regulira i nadzire međunarodnu trgovinu divljim jedinkama. Važno je razlikovati: ptice koje se danas prodaju kao kućni ljubimci u Europi uglavnom su potomci uzgoja u zatočeništvu koji traje već desetljećima, a ne potječu iz izlova u prirodi.
Prikladnost za početnike
Javanski vrabac se među uzgajivačima ptica pjevačica smatra relativno izdržljivom i mirnom vrstom, prikladnom i za manje iskusne ljubitelje ptica - no samo ako im se može osigurati dovoljno prostran smještaj i barem jedan društveni par. Nije prikladan za one koji traže pticu za maženje na ruci ili mali stambeni kavez, jer joj je potreban prostor za let i društvo vlastite vrste. Za obitelji s malom djecom prikladniji je kao ptica za promatranje nego kao ljubimac za izravnu igru.
Temperament
mirni, društveni, plašljivi, aktivni, vjerni
Komu je namijenjena
Ljubitelje ptica s volijerom ili velikim kavezom
Životni prostor
Prostrana volijera ili kavez najmanje 60x45x45 cm za par
Njega
Sjemenska smjesa, zelje, grit; treba mu društvo pripadnika vrste
Prednosti i mane
Prednosti vrste
Tiho oglašavanje, nezahtjevna prehrana, zanimljivo društveno ponašanje u paru.
Na što paziti
Nije prikladan za maženje na ruci, treba prostranu volijeru, ne smije živjeti sam.
Napomene
Naziv rižarica potječe od povijesne uloge štetočine na rižinim poljima na Javi. Vrsta je na IUCN-ovu Crvenom popisu ugrožena (2018. premještena iz kategorije osjetljivih), a glavni je uzrok pada u prirodi nezakonit izlov za tržište kućnih ljubimaca, dok ptice u prodaji potječu iz uzgoja u zatočeništvu koji traje desetljećima. U zatočeništvu je razvijeno nekoliko mutacija boje (bijela, srebrna, smeđkasta, pastelna, kremasta, agatna, šarena).
