O vrsti
Izgled i bojne varijante
Gouldova amadina (Chloebia gouldiae) sitna je australska pjevica iz porodice amadina (Estrildidae) i s pravom slovi kao jedna od najšarenije obojenih ptica na svijetu. Tijelo joj mjeri otprilike 12,5 do 14 centimetara, a teži samo 13 do 16 grama. Leđa su travnato zelena, trbuh jarko žut, a prsa ljubičasta kod mužjaka, dok su kod ženki nešto blijeđe, sivkasto-ljubičaste boje - ženke su općenito manje živopisne od mužjaka. Glava dolazi u tri prirodne varijante boje: crna (oko 75 % divljih jedinki), crvena (oko 25 %) i rijetka žuta, kod koje žuti pigment zamjenjuje crveni. Uzgajivači su dodatno razvili mutacije poput plavoleđih i srebrnih ptica. Vrsta je ime dobila 1844. godine po britanskom ornitologu Johnu Gouldu, koji ju je nazvao u spomen na svoju preminulu suprugu Elizabeth.
Prirodno stanište
Gouldova amadina endemska je za sjevernu Australiju - područje Kimberleyja u Zapadnoj Australiji te dijelove Sjevernog teritorija i Queenslanda. Nastanjuje tropsku travnatu savanu s raštrkanim drvećem, obično u blizini vode jer mora piti nekoliko puta dnevno. Za razliku od većine australskih amadina koje gnijezde u grmlju, ova vrsta gnijezdi u šupljinama stabala, najradije u glatkokornih eukaliptusa, a povremeno i u napuštenim termitnjacima.
Prehrana
U prirodi je isključivo zrnojedna vrsta koja dnevno pojede i do 30 % vlastite tjelesne mase u sjemenkama trava. Tijekom sezone gniježđenja prevladavaju sjemenke sirka, u sušnom razdoblju sjemenke pokupljene s tla, a u kišnom razdoblju sjemenke trave spinifeks. U zatočeništvu prehranu čini mješavina prosenih sjemenki, dopunjena svježe proklijalim sjemenkama, zelenom hranom i mineralnim dodacima.
Ponašanje i društvenost
Izvan sezone gniježđenja gouldove amadine u prirodi okupljaju se u velika jata, koja su nekad brojila i 1.000 do 2.000 jedinki. Ptice su izrazito društvene, a istraživanja pokazuju da partneri međusobno utječu na ponašanje - plašljivija ptica postaje smjelija uz hrabrijeg partnera, i obrnuto. Zanimivost iz razmnožavanja jest da ženke djelomično prilagođavaju omjer spolova legla prema tome poklapa li se boja glave s partnerom, jer parovi s različitim varijantama boje glave češće gube mladunce zbog genetske nekompatibilnosti.
Zdravlje i osjetljivost
Gouldova amadina znatno je osjetljivija od popularnih "početničkih" amadina poput zebraste ili japanske amadine. Loše podnosi hladnoću i propuh, pa joj je u zatvorenom prostoru potrebna stalna, ujednačena toplina. Posebno je sklona zaraženosti zračnim vrećastim grinjama (Sternostoma tracheacolum), koje naseljavaju dušnik, pluća i zračne vrećice te kod teže zaraze uzrokuju čujno, otežano disanje, poskakivanje repa i disanje otvorenim kljunom; stres stanje dodatno pogoršava, a u težim slučajevima može biti i smrtonosno. Liječenje ivermektinom ili moksidektinom potrebno je ponoviti nakon dva tjedna, a novopridošle ptice preporučljivo je držati u karanteni 4 do 6 tjedana. Amadine, osim toga, loše podnose rukovanje - mogu se toliko preplašiti da se ozlijede, pa ih je bolje promatrati nego uzimati u ruke.
Uvjeti smještaja
Riječ je o vrlo aktivnoj ptici koja mnogo leti, pa se za par preporučuje kavez za let minimalnih dimenzija 120 x 60 x 75 centimetara; u premalom prostoru češće dolazi do pretilosti, oštećenja perja i ponavljajućeg stresnog ponašanja. Amadine treba držati barem u paru ili manjoj skupini jer u samoći pate i postaju apatične, a dobro se slažu i s drugim mirnim egzotičnim amadinama i sitnim pticama u zajedničkoj volijeri.
Status u prirodi
Populacija gouldove amadine pala je s nekoliko stotina tisuća jedinki početkom 20. stoljeća na oko 2.500 ili manje divljih ptica do 1980-ih, uglavnom zbog požara u kasnom sušnom razdoblju koji uništavaju i šupljine za gniježđenje i sjemenke trava za hranu, kao i zbog ciklona i klimatskih promjena. Na IUCN-ovu crvenom popisu vrsta je između 1994. i 2008. bila vođena kao ugrožena, između 2012. i 2016. kao gotovo ugrožena, a trenutačno je ocijenjena kao najmanje zabrinjavajuća (LC) nakon stabilizacije populacije. U Australiji je i dalje službeno zaštićena kao ugrožena vrsta, a izvoz živih ptica iz zemlje zabranjen je još od ranih 1980-ih - posljednji je legalni odlov u Zapadnoj Australiji zabilježen 15. studenoga 1981. Sve gouldove amadine koje se danas drže kod uzgajivača diljem svijeta potomci su ptica izvezenih prije zabrane.
Temperament
društven, plašljiv, aktivan, tih, osjetljiv
Komu je namijenjena
Iskusni ljubitelji ptica, ne za početnike
Životni prostor
Prostrana unutarnja volijera ili kavez za let, najmanje 120x60x75 cm
Njega
Stalna toplina, svježe sjemenke i voda, mirno okruženje bez rukovanja
Prednosti i mane
Prednosti vrste
iznimno šarolika perje s tri varijante boje glave, tih i ugodan oglasavajući glas, dobro slaganje s drugim mirnim egzotičnim amadinama
Na što paziti
treba mu stalno toplo okruženje bez propuha, sklonost zračnim vrećastim grinjama i drugim bolestima dišnog sustava, nije prikladan za početnike ili često rukovanje
Napomene
Gouldova amadina osjetljivija je od većine amadina: treba joj stalno toplo okruženje, a sklona je zračnim vrećastim grinjama (Sternostoma tracheacolum), pa se ne preporučuje potpunim početnicima. Divlje populacije u Australiji bile su između 1994. i 2008. vođene kao ugrožene, a izvoz iz Australije zabranjen je od ranih 1980-ih, pa su sve amadine u uzgoju potomci prije izvezenih ptica.
