O vrsti
Domaća grlica (znanstveni naziv Streptopelia risoria) pripada skupini potpuno udomaćenih grlica. Riječ je o jednoj od najstarijih i najraširenijih volijerskih ptica na svijetu - toliko dugo i isključivo uzgajanoj u zarobljeništvu da njezin izvorni divlji oblik u prirodi više ne postoji.
Genetska istraživanja potvrdila su da potječe od udomaćivanja afričke sivorumene grlice (Streptopelia roseogrisea), divlje vrste raširene u Sahelu, sjevernom dijelu Afričkog roga i jugozapadnoj Arabiji. Linné ju je znanstveno opisao 1758. godine; prema nekim izvorima u Europu su je, točnije u Italiju, donijeli iz sjeverne Afrike već krajem 16. stoljeća.
Izgled i boje
Odrasla ptica mjeri otprilike 25-27 cm i teži između 110 i 170 g, što je čini znatno većom i težom od već predstavljene dijamantne grlice (Geopelia cuneata). Izvorna, "divlja" boja je sivo-smeđa do bež, s tankom crnom prugom na stražnjoj strani vrata po kojoj je ptica i dobila ime. Uzgajivači su tijekom desetljeća razvili čitav niz drugih varijeteta boja - bijelu (poznatu i iz iluzionističkih nastupa), smeđu, šarenu i "breskvinu" - što je dodatna jasna razlika od dijamantne grlice, kod koje tolika raznolikost boja ne postoji.
Ćud i "smijeh"
Vrsni naziv risoria znači "koja se smije", a dolazi od karakterističnog mekog gukanja nalik tihom smijehu. Domaća grlica spada među najmirnije i najmanje sukobljive volijerske ptice - rijetko je agresivna prema drugim mirnim vrstama i dobro se prilagođava zarobljeništvu. Izrazito je parna životinja: u paru njeguje partnera, dijeli inkubaciju jaja i traži ga kad nije u blizini. Grlica bez društva druge grlice može postati vidljivo uznemirena i tiha, stoga je preporučljivo uvijek je držati barem u paru.
Prostor i oprema
Grlicama treba znatno više prostora za letenje nego sitnim zeba-vrstama - uzgajivači preporučuju volijeru ili barem prostranu krletku s najmanje kubnim metrom prostora po paru, iako je veća volijera s mogućnošću dužeg leta znatno prikladnija. Oprema uključuje čvrste vodoravne grančice odgovarajućeg promjera, plitku posudu za kupanje i stalan pristup sitnom pijesku (gritu) koji paru pomaže pri probavi tvrdih sjemenki.
Prehrana
Osnova jelovnika je mješavina sjemenki i žitarica - proso, pšenica, kukuruz, ponekad i sjeme šafranike ili konoplje - nadopunjena svježim povrćem, voćem i stalnim pristupom svježoj vodi. Par povremeno pojede i pokojeg sitnog kukca, iako to, za razliku od astrilda, nije nužan dio jelovnika.
Uzgoj mladih
Leglo obično čine samo dva bijela jajeta, koja roditelji naizmjenično inkubiraju 13 do 14 dana; mladi zatim ostaju u gnijezdu još otprilike 12 do 14 dana prije nego što potpuno operjaju. U zarobljeništvu, uz dovoljno stabilne uvjete, mogu gnijezditi gotovo cijelu godinu, pa je broj legla po potrebi smisleno ograničiti uklanjanjem gnjezdarice.
Zašto ih se ne pušta u prirodu
Bijele domaće grlice popularan su izbor za simbolično "ispuštanje golubova" na vjenčanjima i drugim svečanostima, no za to su loše prilagođene: kao udomaćena vrsta nemaju urođeni instinkt povratka (homing instinct) kakav imaju divlji ili poštanski golubovi, pa se u pravilu ne znaju vratiti niti preživjeti u prirodi. Organizacije za dobrobit životinja stoga takvu praksu ne preporučuju i savjetuju prirodi prijateljskije alternative, primjerice ispuštanje treniranih poštanskih golubova koji se vraćaju kući.
Temperament
mirna, nježna, društvena, vjerna partneru, plašljiva prema strancima
Komu je namijenjena
za mirne ljubitelje ptica s prostorom za par
Životni prostor
prostrana krletka ili volijera s dovoljno prostora za let
Njega
par ptica, mješavina sjemenki sa svježim voćem/povrćem, gnjezdarica, miran prostor bez propuha
Prednosti i mane
Prednosti vrste
miran i smiren temperament, dostupna u brojnim bojama, razmjerno nezahtjevna prehrana
Na što paziti
treba joj par i dovoljno prostora za letenje, nije pogodna za maženje na ruci, neprikladna za puštanje na slobodu
Napomene
Bijele domaće grlice često se koriste za simbolično 'ispuštanje golubova' na vjenčanjima i drugim svečanostima, no za to su loše prilagođene - kao udomaćena vrsta nemaju urođeni instinkt povratka (homing instinct) te se u prirodi u pravilu ne znaju vratiti niti preživjeti. Organizacije za dobrobit životinja takvu praksu ne preporučuju.
