Dijamantna grlica

O vrsti

Izgled i prepoznatljive osobine

Dijamantna grlica jedna je od najmanjih grlica na svijetu: tijelo joj je dugo 19 do 21 cm, uključujući dugačak, klinast rep, a teška je tek 23 do 35 grama. Mužjak ima svijetlu sivkasto-plavu glavu, vrat i prsa, sivo-smeđa leđa i rep te kremastu trbušnu stranu, dok mu krilni pokrovni pera resi niz sitnih bijelih točkica s crnim rubom – upravo po njima je vrsta dobila ime. Oko crvenog oka ima upadljiv narančasti kožni prsten, kod ženki nešto bljeđi, a i njihovo je perje općenito zagasitije s manje bijelih točkica. Mladunci imaju sivkasti kljun, smeđkastu šarenicu i prsten te sivkasta prsa bez točkica sve dok ne dobiju odraslo perje.

Podrijetlo i stanište

Vrsta je stanarica unutrašnjosti Australije, gdje nastanjuje središnje, zapadne i sjeverne dijelove kontinenta – sušna do polusušna područja, ali uvijek u blizini stalnih ili povremenih izvora vode poput vodenih rupa i riječnih korita. U južnijim dijelovima Australije pojavljuje se samo povremeno, ponajviše tijekom dugotrajnih suša kada se ptice sele u potrazi za vodom. Izvan Australije u divljini ne obitava; drugdje u svijetu postoji isključivo zahvaljujući uzgoju u zatočeništvu.

Ponašanje i oglašavanje

Riječ je o mirnim, društvenim pticama koje hranu traže u parovima ili manjim skupinama na tlu, pri čemu se kreću prepoznatljivim gegajućim hodom. U letu proizvode tihi zvižduk nalik na "frrr". Njihov je oglas spor, mekan i pomalo sjetan – parovi izmjenjuju duga gukanja, a u slučaju opasnosti oglašavaju se kratkim alarmnim zovom. U usporedbi s mnogim drugim volijernim pticama smatraju se izrazito tihima.

Prehrana

U prirodi se hrane sjemenkama trava i mravima koje skupljaju izravno s tla. U zatočeništvu stručnjaci preporučuju mješavinu sitnog sjemenja – otprilike pola sjemenki za zebrice i pola bijelog prosa – uz manji dodatak peletirane hrane. Zbog malog kljuna ne mogu razgristi veće ili tvrđe sjemenke, pa je sitnoća zrna presudna. Nezaobilazan je dodatak grit, sipina kost ili zdrobljene ljušture školjki radi unosa kalcija, a povremeno im se mogu ponuditi i komadići zelene salate, slatkog krumpira ili kruha s malo masti.

Smještaj

Budući da lete uglavnom vodoravno, s jedne strane kaveza na drugu, umjesto da se penju uvis, treba im prostraniji nego visok prostor. Preporučeni minimalni kavez za jednu pticu ili par iznosi oko 45 x 45 x 46 cm, a razmak između šipki ne smije prelaziti otprilike 1 cm (0,4 inča), inače ptica može zaglaviti glavu ili nogu. Na dno stavljamo sigurnu, upojnu podlogu poput papira ili supstrata bez mirisnih ulja – cedar i bor su neprikladni jer nadražuju dišne putove. Volijeru opremamo s nekoliko sjedala različitog promjera, plitkom posudicom za kupanje te zasebnom posudicom s gritom i izvorom kalcija.

Razmnožavanje

Gnijezde se ponajviše nakon kiše, najčešće u proljeće, a gnijezdo grade od isprepletenih vlati trave i grančica. Ženka obično snese dva bijela jajeta, koja oba roditelja naizmjenično inkubiraju 13 do 14 dana. Mladunci se potpuno operjaju i prvi put polete već nakon otprilike dva tjedna. Budući da ženke bez odgovarajuće gnjezdilice i materijala za gniježđenje često ipak neprestano nose jaja, što ih iscrpljuje i prazni zalihe kalcija, uzgajivači preporučuju da gnjezdilicu imaju i parovi kod kojih se uzgoj ne planira, uz zamjenu viška jaja lažnima.

Zdravlje, životni vijek i prikladnost za početnike

U divljini dijamantne grlice žive razmjerno kratko, procjenjuje se 3 do 5 godina, jer su izložene grabežljivcima i sušama. U zatočeništvu je slika posve drukčija: uz redovitu njegu, kvalitetnu prehranu i godišnje veterinarske preglede mnoge dožive 10 do 15 godina, a prema iskustvima uzgajivača neke su dosegle i 20 godina ili više. Vrlo su društvene pa jedinka bez stalnog društva druge grlice treba mnogo ljudske pažnje kako bi razvila povjerenje prema vlasniku. Zbog mirne naravi, tihog oglašavanja i razmjerno jednostavne prehrane smatraju se jednom od najprikladnijih vrsta grlica za početnike, no nisu pogodne za grubo rukovanje ni stalno maženje u dječjim rukama – bolje ih je promatrati nego često uzimati u ruke.

Prednosti i mane