Za sve kojima životinje znače svijet.
Preskoči na sadržaj
Dijamantna grlica
Upoznaj vrstu

Dijamantna grlica

Geopelia cuneata

  • Početnici

Dijamantna grlica (Geopelia cuneata) sitna je grlica iz sušnih i polusušnih predjela središnje, zapadne i sjeverne Australije. Duga je samo 19 do 21 cm i teška 23 do 35 g, a uz dobru njegu u zatočeništvu može doživjeti i 15 ili više godina. Prepoznatljiva je po sitnim bijelim točkicama s crnim rubom na krilima i upadljivom narančasto-crvenom prstenu oko oka.

Dijeli

Zahtjevnost njege

2/5 ljestvica zahtjevnosti

ManjeViše

Potreba za aktivnošću

3/5 ljestvica zahtjevnosti

ManjeViše

Njega u praksi

sitno sjemenje, grit i kalcij, godišnji veterinarski pregled, čista voda za kupanje

Brzi pregled vrste

Komu je namijenjena
početnici i ljubitelji mirnih volijernih ptica
Zahtjevnost skrbi
niska
Glasnoća
niska
Potreba za društvom
srednja
Potreba za letenjem
srednja
Društvo iste vrste
preporučeno
S drugim vrstama
Uvjetno
Za početnike
Da
Tip
mala grlica
Porijeklo
Australija
Životni prostor
volijera ili kavez min. 45x45x46 cm u zatvorenom prostoru
Aktivnost
3 / 5
Životni vijek
10 – 20 godina
Veličina
Mini
Težina
20 – 40 g
Duljina
19 – 21 cm

O vrsti

Izgled i prepoznatljive osobine

Dijamantna grlica jedna je od najmanjih grlica na svijetu: tijelo joj je dugo 19 do 21 cm, uključujući dugačak, klinast rep, a teška je tek 23 do 35 grama. Mužjak ima svijetlu sivkasto-plavu glavu, vrat i prsa, sivo-smeđa leđa i rep te kremastu trbušnu stranu, dok mu krilni pokrovni pera resi niz sitnih bijelih točkica s crnim rubom – upravo po njima je vrsta dobila ime. Oko crvenog oka ima upadljiv narančasti kožni prsten, kod ženki nešto bljeđi, a i njihovo je perje općenito zagasitije s manje bijelih točkica. Mladunci imaju sivkasti kljun, smeđkastu šarenicu i prsten te sivkasta prsa bez točkica sve dok ne dobiju odraslo perje.

Podrijetlo i stanište

Vrsta je stanarica unutrašnjosti Australije, gdje nastanjuje središnje, zapadne i sjeverne dijelove kontinenta – sušna do polusušna područja, ali uvijek u blizini stalnih ili povremenih izvora vode poput vodenih rupa i riječnih korita. U južnijim dijelovima Australije pojavljuje se samo povremeno, ponajviše tijekom dugotrajnih suša kada se ptice sele u potrazi za vodom. Izvan Australije u divljini ne obitava; drugdje u svijetu postoji isključivo zahvaljujući uzgoju u zatočeništvu.

Ponašanje i oglašavanje

Riječ je o mirnim, društvenim pticama koje hranu traže u parovima ili manjim skupinama na tlu, pri čemu se kreću prepoznatljivim gegajućim hodom. U letu proizvode tihi zvižduk nalik na "frrr". Njihov je oglas spor, mekan i pomalo sjetan – parovi izmjenjuju duga gukanja, a u slučaju opasnosti oglašavaju se kratkim alarmnim zovom. U usporedbi s mnogim drugim volijernim pticama smatraju se izrazito tihima.

Prehrana

U prirodi se hrane sjemenkama trava i mravima koje skupljaju izravno s tla. U zatočeništvu stručnjaci preporučuju mješavinu sitnog sjemenja – otprilike pola sjemenki za zebrice i pola bijelog prosa – uz manji dodatak peletirane hrane. Zbog malog kljuna ne mogu razgristi veće ili tvrđe sjemenke, pa je sitnoća zrna presudna. Nezaobilazan je dodatak grit, sipina kost ili zdrobljene ljušture školjki radi unosa kalcija, a povremeno im se mogu ponuditi i komadići zelene salate, slatkog krumpira ili kruha s malo masti.

Smještaj

Budući da lete uglavnom vodoravno, s jedne strane kaveza na drugu, umjesto da se penju uvis, treba im prostraniji nego visok prostor. Preporučeni minimalni kavez za jednu pticu ili par iznosi oko 45 x 45 x 46 cm, a razmak između šipki ne smije prelaziti otprilike 1 cm (0,4 inča), inače ptica može zaglaviti glavu ili nogu. Na dno stavljamo sigurnu, upojnu podlogu poput papira ili supstrata bez mirisnih ulja – cedar i bor su neprikladni jer nadražuju dišne putove. Volijeru opremamo s nekoliko sjedala različitog promjera, plitkom posudicom za kupanje te zasebnom posudicom s gritom i izvorom kalcija.

Razmnožavanje

Gnijezde se ponajviše nakon kiše, najčešće u proljeće, a gnijezdo grade od isprepletenih vlati trave i grančica. Ženka obično snese dva bijela jajeta, koja oba roditelja naizmjenično inkubiraju 13 do 14 dana. Mladunci se potpuno operjaju i prvi put polete već nakon otprilike dva tjedna. Budući da ženke bez odgovarajuće gnjezdilice i materijala za gniježđenje često ipak neprestano nose jaja, što ih iscrpljuje i prazni zalihe kalcija, uzgajivači preporučuju da gnjezdilicu imaju i parovi kod kojih se uzgoj ne planira, uz zamjenu viška jaja lažnima.

Zdravlje, životni vijek i prikladnost za početnike

U divljini dijamantne grlice žive razmjerno kratko, procjenjuje se 3 do 5 godina, jer su izložene grabežljivcima i sušama. U zatočeništvu je slika posve drukčija: uz redovitu njegu, kvalitetnu prehranu i godišnje veterinarske preglede mnoge dožive 10 do 15 godina, a prema iskustvima uzgajivača neke su dosegle i 20 godina ili više. Vrlo su društvene pa jedinka bez stalnog društva druge grlice treba mnogo ljudske pažnje kako bi razvila povjerenje prema vlasniku. Zbog mirne naravi, tihog oglašavanja i razmjerno jednostavne prehrane smatraju se jednom od najprikladnijih vrsta grlica za početnike, no nisu pogodne za grubo rukovanje ni stalno maženje u dječjim rukama – bolje ih je promatrati nego često uzimati u ruke.

Temperament

mirna, nježna, društvena, tiha, pitoma

Komu je namijenjena

početnici i ljubitelji mirnih volijernih ptica

Životni prostor

volijera ili kavez min. 45x45x46 cm u zatvorenom prostoru

Njega

sitno sjemenje, grit i kalcij, godišnji veterinarski pregled, čista voda za kupanje

Prednosti i mane

Prednosti vrste

tiho oglašavanje, jednostavna prehrana na bazi sitnog sjemenja, prikladna za početnike u držanju ptica

Na što paziti

nije pogodna za maženje u dječjim rukama, treba društvo druge grlice ili puno pažnje, osjetljiva na hladnoću i propuh

Napomene

Ženke bez gnjezdilice često i dalje neprestano nose jaja, što prazni zalihe kalcija, pa uzgajivači preporučuju gnjezdilicu i parovima kod kojih se razmnožavanje ne planira.

Česta pitanja

Jesu li dijamantne grlice prikladne za početnike?

Da, smatraju se jednom od najlakših grlica za držanje jer su mirne, tihe i hrane se jednostavnom mješavinom sitnog sjemenja. Ipak, trebaju društvo – drugu grlicu ili puno ljudske pažnje – inače ostaju plašljive.

Koliko dugo živi dijamantna grlica?

U divljini svega 3 do 5 godina zbog grabežljivaca i suše, dok u zatočeništvu uz dobru njegu, kvalitetnu prehranu i redovite veterinarske preglede često doživi 10 do 15 godina, a ponekad i do 20 godina.

Treba li dijamantnoj grlici društvo druge grlice?

Vrlo je preporučljivo jer je riječ o društvenoj vrsti kojoj bolje odgovara par ili manja skupina. Pojedinačna ptica može postati pitoma, ali samo uz svakodnevnu, izdašnu ljudsku pažnju.

Je li dijamantna grlica glasna?

Ne, njezino je oglašavanje meko, sporo i pomalo sjetno gukanje, pa se ubraja među tiše volijerske ptice. Jedino je alarmni poziv u opasnosti nešto izraženiji.

Kakav kavez treba dijamantna grlica?

Budući da leti vodoravno, a ne penje se uvis, treba joj širi nego visok kavez, minimalno oko 45 x 45 x 46 cm, s razmakom šipki do 1 cm kako ne bi zaglavila glavu ili nogu.

Je li dijamantna grlica prikladna za djecu?

Prikladnija je za promatranje nego za maženje u dječjim rukama jer je sitna i osjetljiva na grubo rukovanje. Djeca mogu, uz nadzor odraslih, sudjelovati u hranjenju i čišćenju kaveza.

Srodne vrste

Podaci o vrsti uređivački su pripremljeni na portalu Živalce.si.

Izvori i fotografije

Fotografije