Astrild (obični astrild, Common Waxbill)

O vrsti

Astrild (Estrilda astrild), poznat i kao obični astrild, sitna je zeba iz porodice astrilki (Estrildidae) i prvi predstavnik roda Estrilda na Živalce.si - od dosad objavljenih vrsta (zebrasta zeba, japanski amadin, javanski vrabac, gouldova amadina, dijamantna grlica, kanarinac) razlikuje se po cijelom rodu, ne samo po boji ili uzorku.

U prirodi nastanjuje velik dio podsaharske Afrike - od Senegala na zapadu do Etiopije na istoku i juga do Južne Afrike - gdje živi u vlažnim travnatim staništima, uz močvare, trstike i riječne obale. Zbog bijega iz zarobljeništva udomaćio se i izvan Afrike - stalne, samoodržive populacije danas postoje u Portugalu, gdje je raširen, a širi se i dijelovima Španjolske, uz to i na više otoka te u dijelovima Južne Amerike i Oceanije.

Prepoznatljiva obilježja

Astrild mjeri od 9,5 do 13 cm (prosječno oko 11,5 cm) i teži između 6 i 11 g, pa je riječ o jednoj od najsitnijih ptica u ovoj kategoriji. Prepoznatljiv je po crvenom, "voštanom" kljunu, uskoj crvenoj "maski" preko oka i fino prugastom sivo-smeđem perju; odrasle jedinke na trbuhu često imaju rozo-crvenu mrlju. Ženke su obično blijeđih boja od mužjaka, a mladi su još blijeđi, bez crvenila na trbuhu i tamnijeg kljuna.

Ćud i jato

U prirodi astrildi danju traže hranu u jatima od dvadesetak do četrdesetak ptica, a navečer se radi noćenja okupljaju u još veće skupine. I u zarobljeništvu riječ je o izrazito društvenoj vrsti koju je preporučljivo držati u paru ili manjoj skupini, nikad pojedinačno. U mješovitoj volijeri prilično je miran i nenametljiv sustanar, iako je tijekom gniježđenja bolje da ima manje kontakta s agresivnijim ili vrlo znatiželjnim vrstama.

Stanište i temperatura

Astrildi su osjetljivi na niske temperature - preporučena najniža temperatura prostora je oko 12 °C, a na otvorenom im je nužno zaklonjeno mjesto od vjetra, kiše i hladnoće. Bolje uspijevaju u volijeri gusto zasađenoj grmljem nego u običnoj krletki; ako ih držite u krletki, neka bude što veća, u mirnom i toplom prostoru bez propuha.

Prehrana

Osnova prehrane su sitna travna sjemenja i proso, a tijekom gniježđenja astrildima su potrebni i manji kukci - bez živog ili navlaženog dodatnog izvora bjelančevina uzgoj mladih često ne uspijeva, što astrilda jasno razlikuje od grlice, koja može bez redovitog unosa kukaca.

Gniježđenje

Sredinom ljeta par plete okruglo gnijezdo od isprepletenih vlati trave tik iznad tla ili u gustom grmlju; ženka gradi gnijezdo, mužjak ga dodatno ukrašava, a oboje potom dijele inkubaciju. Leglo broji 4 do 6 bijelih jaja, koja se inkubiraju 11 do 12 dana, a mladi operjaju u dobi od 17 do 21 dan. Par u jednoj sezoni može uspješno odgojiti nekoliko legla zaredom.

Astrild i srodne vrste

Slovenska ljubiteljska scena (aktivna tema na forumu ljubitelja kanarinaca i egzota) rod Estrilda redovito spominje kao jedan od temeljnih rodova malih kaveznih ptica - u istoj raspravi kao najbolji izbor za početnike ističu srodnog narančastoličnog astrilda (Estrilda melpoda), koji umjesto crvene maske preko oka ima narančaste mrlje na obrazima. Obični astrild nešto je rjeđe preporučena "prva" vrsta za potpunog početnika, no - slično kao i u drugim izvorima - smatra se razmjerno nezahtjevnim i dugovječnim ljubimcem, uz odgovarajuću temperaturu, društvo i prehranu tijekom gniježđenja.

Prednosti i mane