Za sve kojima životinje znače svijet.
Preskoči na sadržaj
Zlatni retriver (Golden Retriever)
Upoznaj pasminu

Zlatni retriver (Golden Retriever)

Canis lupus familiaris

  • Obiteljska
  • Stan
  • Početnici
  • Aktivna

Zlatni retriver velika je, prijateljski raspoložena i iznimno obučiva pasmina koja potječe s škotskih imanja iz 19. stoljeća, gdje je uzgojena za meko donošenje ustrijeljene vodene divljači. Danas je jedna od najpopularnijih obiteljskih pasmina na svijetu, no za stvarnu dobrobit potrebno mu je puno dnevnog kretanja, redovita njega guste dlake i pažljivo zdravstveno praćenje, jer je riječ o pasmini s dokumentirano povećanim rizikom od raka.

Dijeli

Zahtjevnost njege

4/5 ljestvica zahtjevnosti

ManjeViše

Potreba za aktivnošću

5/5 ljestvica zahtjevnosti

ManjeViše

Njega u praksi

Češljanje 2–3x tjedno, 60–120 min kretanja dnevno, redoviti veterinarski pregledi

Brzi pregled pasmine

Status u Europi
Prisutna u Europi
Komu je namijenjena
Obitelji, aktivni vlasnici, početnici s vremenom za vježbu
Obiteljska pasmina
Da
S djecom
Da
S drugim vrstama
Da
Stan
Uvjetno
Za početnike
Uvjetno
Tip
donosilac
Porijeklo
Škotska
Životni prostor
Kuća s dvorištem idealna, stan uz dovoljno dnevne aktivnosti
Aktivnost
5 / 5
Njega
4 / 5
Životni vijek
10 – 12 godina
Veličina
Velika
Težina
25.0 – 34.0 kg
Visina
51 – 61 cm

O pasmini

Zlatni retriver jedan je od najprepoznatljivijih pasa na svijetu, no iza nježnog i strpljivog izgleda krije se radni prinosilac vodene divljači kojem treba mnogo kretanja, redovita njega guste dvostruke dlake i, što je najvažnije, vlasnik koji ozbiljno shvaća njegovu dokumentirano povećanu sklonost raku. Pasmina je nastala na škotskim visoravnima u 19. stoljeću, a danas je popularna kao obiteljski, terapijski i vodički pas te sportski partner - no njegova ljubazna slika često zasjeni stvarne zahtjeve u njezi i zdravstvenom praćenju.

Podrijetlo u lovu na vodenu divljač

Pasmina je oblikovana od 1868. na imanju Guisachan škotskog lorda Tweedmoutha (Dudleyja Marjoribanksa), koji je želio psa za donošenje ustrijeljene vodene peradi – s izvrsnim njuhom, izdržljivošću i, prije svega, 'mekim ugrizom' koji ne oštećuje ulov. Prva legla nastala su križanjem valovitodlakog retrivera Nousa i vodenog španijela Tweed Water Spaniel Belle. Kennel Club priznao je pasminu 1913., a američki AKC 1932. Ta radna baština objašnjava zašto suvremeni zlatni retriveri i danas imaju izražen nagon nošenja predmeta u ustima te veliku potrebu za zadacima, ne samo šetnjama.

Narav i sposobnost učenja

Zlatni retriver smatra se jednom od najlakše obučivih pasmina – koristi se kao pas vodič, terapijski i spasilački pas te u potrazi mirisom, što potvrđuje i službeni FCI standard koji njegovu narav opisuje kao 'poslušnu, inteligentnu, s prirođenom radnom sposobnošću, ljubaznu i samouvjerenu'. Druželjubiv je prema ljudima i drugim životinjama, no ta želja da ugodi znači i da bez dovoljno pažnje i posla može postati nemiran ili destruktivan.

Potreba za kretanjem

Unatoč mirnom dojmu riječ je o radnom ptičaru kojem je potrebno 60 do 120 minuta aktivnog kretanja dnevno, podijeljenog na barem dva termina – hodanje, donošenje predmeta, plivanje (koje mu je prirodno i blago za zglobove) ili igre potezanja. Obična šetnja oko zgrade mu ne zadovoljava potrebe; bez mentalnih izazova (igre njuha, poslušnost, donošenje) brzo postane nemiran, što pokazuje žvakanjem ili lavežom.

Dlaka i linjanje

Gusta, vodootporna dvostruka dlaka s bogatim 'perjem' na nogama, repu i prsima bila je namijenjena radu u hladnoj vodi, što znači i obilno linjanje tijekom cijele godine, a osobito izraženo pri promjeni sezone. Za sprečavanje čvorova i pustenja dlaku je preporučljivo češljati barem 2 do 3 puta tjedno, a u razdoblju jačeg linjanja i češće.

Rizik od raka

Zlatni retriveri imaju dokumentirano znatno povećan rizik od raka u odnosu na većinu pasmina, što je za budućeg vlasnika važniji podatak od bilo koje druge karakteristike pasmine. Zdravstveno istraživanje Golden Retriever Club of America (1998.–99., više od 1500 uginulih pasa) utvrdilo je rak kao uzrok smrti u 61,4 % pregledanih pasa. Tekuća dugoročna kohortna studija Morris Animal Foundation (Golden Retriever Lifetime Study), koja od 2012. prati više od 3000 čistokrvnih zlatnih retrivera, izvještava da rak (ponajprije hemangiosarkom, limfom, mastocitom visokog stupnja i osteosarkom) čini oko 70 % svih dosad zabilježenih smrti u skupini. Rizik varira ovisno o populaciji, spolu, sterilizaciji, genetici i načinu života, pa se pojedini postoci ne mogu izravno primijeniti na svakog psa – no dosljedni nalazi iz više neovisnih istraživanja pokazuju da je riječ o stvarnom, a ne samo anegdotalnom riziku. Vlasnicima se preporučuju redoviti veterinarski pregledi, rano prepoznavanje promjena (kvržice, letargija, bljedilo) i, po mogućnosti, sudjelovanje u službenim zdravstvenim registrima pasmine.

Kukovi, laktovi i ostalo zdravlje

Osim raka, pasmina je sklona i displaziji kukova i laktova – podaci organizacije OFA (Orthopedic Foundation for Animals) pokazuju da je među testiranim američkim zlatnim retriverima displastičan otprilike svaki peti pas, iako se udio desetljećima selekcijskog uzgoja smanjio. Preporučuje se kupnja od uzgajivača koji roditelje testira prema službenim protokolima (OFA/PennHIP), uz redovite oftalmološke i kardiološke preglede.

Za koga je prikladan

Zbog obučivosti i ljubaznog temperamenta pasmina se često preporučuje i početnicima, no 'jednostavan' je prije svega u odgoju, a ne u održavanju. Prikladan je za obitelji s djecom i druge životinje, ali samo za vlasnike koji mogu osigurati dnevno kretanje, redovito češljanje i spremni su na dugoročno, pažljivo zdravstveno praćenje.

Temperament

prijateljski, strpljiv, obučiv, druželjubiv, energičan

Komu je namijenjena

Obitelji, aktivni vlasnici, početnici s vremenom za vježbu

Životni prostor

Kuća s dvorištem idealna, stan uz dovoljno dnevne aktivnosti

Njega

Češljanje 2–3x tjedno, 60–120 min kretanja dnevno, redoviti veterinarski pregledi

Prednosti i mane

Prednosti pasmine

iznimno obučiv i spreman za rad, sport ili ulogu terapijskog psa, prijateljski i strpljiv prema djeci i drugim životinjama u kućanstvu, oduševljen plivanjem i donošenjem predmeta, što mu pruža prirodno kretanje blago za zglobove

Na što paziti

dokumentirano znatno povećan rizik od raka (ponajprije hemangiosarkoma i limfoma) u odnosu na većinu pasmina, što traži redovito veterinarsko praćenje, gusta dvostruka dlaka s obilnim cjelogodišnjim linjanjem koja zahtijeva često češljanje, visoke potrebe za dnevnim kretanjem i mentalnim poticajima koje zaposleni ili neaktivni vlasnici teško mogu osigurati

Napomene

Prema podacima Golden Retriever Club of America i tekuće studije Morris Animal Foundation (Golden Retriever Lifetime Study), zlatni retriveri imaju dokumentirano znatno povećan rizik od raka (rak je uzrok otprilike 60–70 % smrti u tim istraživanjima) – pojedinačni rizik ovisi o genetici, spolu, sterilizaciji i načinu života, no riječ je o ozbiljnoj, znanstveno potvrđenoj osobini pasmine, a ne iznimci.

Česta pitanja

Obolijevaju li zlatni retriveri stvarno češće od raka?

Da – prema podacima Golden Retriever Club of America rak je bio uzrok smrti kod 61,4 % pregledanih pasa, a dugoročna studija Morris Animal Foundation (Golden Retriever Lifetime Study) izvještava da rak uzrokuje oko 70 % smrti u praćenoj skupini. Rizik ovisi o genetici i načinu života, ali je znanstveno dobro dokumentiran. Vlasnicima savjetujemo redovite preglede, rano uočavanje kvržica ili letargije te razgovor s veterinarom o probirnim pregledima.

Koliko kretanja dnevno treba zlatnom retriveru?

Odrasli pas treba otprilike 60 do 120 minuta aktivnog kretanja dnevno, podijeljenog na barem dva termina – hodanje, donošenje predmeta ili plivanje, koje mu je prirodno i blago za zglobove. Bez dovoljno tjelesne i mentalne stimulacije (igre njuha, poslušnost) može postati nemiran ili destruktivan jer je riječ o radnom ptičaru, a ne samo psu za kauč.

Koliko zapravo linja dlaka zlatnog retrivera?

Prilično puno – gusta, vodootporna dvostruka dlaka linja tijekom cijele godine, a pri promjeni sezone (proljeće i jesen) i izraženije. Za kontrolu se preporučuje češljanje barem 2 do 3 puta tjedno, a u razdobljima jačeg linjanja i svakodnevno, jer se dlaka inače brzo pusti, osobito iza ušiju i na repu.

Je li zlatnog retrivera stvarno lako naučiti komandama?

Da, smatra se jednom od najlakše obučivih pasmina – koristi se kao pas vodič, terapijski i spasilački pas, što potvrđuje i službeni FCI standard koji njegovu narav opisuje kao poslušnu i inteligentnu. Ipak, treba mu dosljedan odgoj temeljen na nagradama od malih nogu, jer je energičan i rado slijedi nagon njuškanja i nošenja predmeta.

Je li zlatni retriver prikladan za početnike?

Općenito da, jer je obučiv i strpljiv, ali 'jednostavan' je prije svega u odgoju, ne u održavanju. Početnik mora biti spreman na dnevno kretanje, redovito češljanje guste dlake i pažljivo, dugoročno zdravstveno praćenje zbog povećanog rizika od raka i displazije kukova – bez te predanosti pasmina brzo postane prezahtjevna.

Koliko dugo žive zlatni retriveri?

Prosječni očekivani životni vijek iznosi otprilike 10 do 12 godina; zdravstveno istraživanje GRCA-e iz 1998.–99. pokazalo je prosjek od 11,3 godine kod ženki i 10,7 godina kod mužjaka, a novija istraživanja upozoravaju da visoka učestalost raka može taj prosjek smanjivati. Pažljiva prehrana, kontrola tjelesne težine i redoviti veterinarski pregledi mogu pridonijeti dužem i kvalitetnijem životu.

Srodne pasmine

Podaci o pasmini uređivački su pripremljeni na portalu Živalce.si.

Izvori i dodatno čitanje