O pasmini
Zahodnovišavski bijeli terijer, poznatiji kao westie, malen je, ali iznimno samosvjestan terijer sa škotskog highlandsa. Ispod guste bijele dlake krije se živahan, hrabar i izdržljiv lovački pas, nekoć zadužen za lov na lasice, lisice i druge štetočine među stijenama zapadne Škotske. Danas je jedan od najprepoznatljivijih malih terijera na svijetu i omiljen obiteljski pratitelj, no i dalje zadržava izražen lovački nagon i samostalan karakter, zbog čega nije pas za svakoga.
Povijest
Pasmina potječe sa zapadnog škotskog highlandsa, točnije s područja Argyllshirea, gdje su lokalni uzgajivači stoljećima držali niske, žilave terijere za lov na lasice i lisice među stijenama. Ključnu ulogu u oblikovanju bijele boje dlake, prema predaji koju navodi i West Highland White Terrier Club of America, imao je pukovnik Edward Donald Malcolm od Poltallocha: jednog od svojih crvenkastih terijera navodno je slučajno ustrijelio jer ga je zamijenio za lisicu, nakon čega je odlučio uzgajati isključivo bijele pse koje na terenu nije moguće zamijeniti s divljači. Pasmina je u Škotskoj službeno priznata 1904., a ime West Highland White Terrier dobila je 1907. na izložbi Crufts. Godine 1909. u SAD-u je osnovan West Highland White Terrier Club of America, koji i danas djeluje kao matični klub pasmine pri AKC-u.
Izgled
Prema FCI i AKC standardu westie je malen, čvrsto građen terijer, visok oko 28 cm u grebenu. Glavu krase tamne, duboko postavljene oči ispod izraženih obrva koje mu daju prodoran pogled, uspravne uši trokutastog oblika te crn nos. Rep je razmjerno kratak, deblji pri korijenu i oblika 'mrkve', nikada kupiran. Tijelo je kompaktno, prsni koš dubok, leđa ravna, a kretanje unatoč kratkim nogama snažno i slobodno. Jedina dopuštena boja dlake je bijela.
Temperament
FCI standard westija opisuje kao 'živahnog, veselog, hrabrog, samodostatnog, ali prijateljski nastrojenog' - riječ je o malom terijeru s velikim mišljenjem o sebi. Prema odraslim članovima obitelji obično je privržen i zabavan, no često i tvrdoglav, što je tipično za terijere uzgajane za samostalan rad pod zemljom bez ljudskog nadzora. S malom djecom je oprez na mjestu: westie slabo podnosi povlačenje i grubo rukovanje te može reagirati ugrizom, pa je prikladniji za obitelji sa starijom, obzirnijom djecom. Izražen lovački nagon znači i da se westie često ne slaže dobro s mačkama, glodavcima i drugim malim životinjama, a prema drugim psima može biti svadljiv i spreman na sukob ako ga se izazove.
Njega dlake
Dlaka je jedno od prepoznatljivih obilježja pasmine: dvostruka je, s tvrdom, žičanom vanjskom dlakom i mekšom podlanom. Prema standardu, mekana ili otvorena dlaka smatra se greškom, pa se izložbenim psima dlaka redovito 'čupa' ručno (hand-stripping) - uklanja se odumrla dlaka kako bi nova zadržala tvrdu strukturu i bijelu boju. Strojno šišanje s vremenom omekšava dlaku i daje joj žućkastu nijansu, pa se koristi uglavnom kod kućnih ljubimaca, ne kod izložbenih pasa. Profesionalno uređivanje westiji obično trebaju svakih 6 do 8 tjedana, a pri redovitom čupanju dlake nešto češće, svakih 4 do 6 tjedana.
Zdravlje
Westie se smatra razmjerno zdravom pasminom s očekivanim životnim vijekom od 12 do 16 godina, no ima nekoliko dobro dokumentiranih nasljednih posebnosti. Kod mladih pasa između 3. i 6. mjeseca života može se pojaviti kraniomandibularna osteopatija (tzv. 'westie jaw'), bolno prekomjerno okoštavanje donje čeljusti i lubanje, koja je prema istraživanju Padgett i Mostosky (1986) autosomno recesivno nasljedna; bolest obično sama iščezne nakon navršene prve godine. Pasmina je izrazito sklona i atopijskom dermatitisu - istraživanja bilježe rasprostranjenost i do 18,7 % kod westija, a znakovi se obično javljaju između 6. mjeseca i 3. godine života; povezanu gensku regiju na kromosomu CFA17 znanstvenici su opisali još 2011. Kod starijih pasa opisana je i idiopatska plućna fibroza, poznata kao 'westie lung disease' - kronična, napredujuća bolest plućnog tkiva koja se očituje kašljem, brzim zamaranjem i otežanim disanjem.
Odgoj i aktivnost
Unatoč maloj građi westie je energičan terijer kojemu trebaju dnevne šetnje i prilika za igru, inače može razviti neželjeno kopanje ili lajanje. Zbog samostalnog, tvrdoglavog karaktera odgoj zahtijeva dosljednost, strpljenje i ranu socijalizaciju, pa pasmina nije najprikladnija za posve neiskusne vlasnike pasa. Uz redovito kretanje i mentalne izazove westie se dobro prilagođava životu u stanu jer nije zahtjevan glede prostora, ali treba dovoljno pažnje i druženja sa svojom obitelji.
Zanimljivost
Prepoznatljiv bijeli izgled odveo je westija i u svijet oglašavanja: pasmina od kraja 19. stoljeća krasi etikete škotskog viskija Black & White, a poznata je i kao dugogodišnja maskota marke pseće hrane Cesar.
Temperament
Živahan, samosvjestan i hrabar terijer, prijateljski i zabavan prema svojoj obitelji, ali samostalan, tvrdoglav i izrazito lovački nastrojen. Nije osobito strpljiv s malom djecom ili sitnim životinjama i može postati svadljiv prema drugim psima ako ga se izazove.
Komu je namijenjena
Za aktivne pojedince ili obitelji sa starijom djecom, spremne na dosljedan odgoj, redovito kretanje i ulaganje u stručnu njegu dlake. Manje je prikladan za posve neiskusne vlasnike pasa, kućanstva s malom djecom ili druge sitne kućne ljubimce.
Životni prostor
Zbog malog rasta i umjerene potrebe za kretanjem westie se dobro snalazi i u stanu, ako ima dovoljno dnevnih šetnji i igre. Terijerski nagon može dovesti do lajanja ili kopanja ako pas nema dovoljno aktivnosti, pa mu treba osigurati i mentalne izazove.
Njega
Tvrdu, žičanu dlaku potrebno je redovito četkati i barem svakih 6-8 tjedana urediti kod stručnjaka; izložbeni psi trebaju ručno čupanje dlake (hand-stripping) svakih 4-6 tjedana, jer strojno šišanje s vremenom omekšava strukturu dlake. Važno je i redovito praćenje stanja kože zbog sklonosti atopijskom dermatitisu te disanja kod starijih pasa zbog moguće plućne fibroze.
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
prijateljski i zabavan obiteljski pas, prikladan za život u stanu, razmjerno zdrava i dugovječna pasmina
Na što paziti
tvrdoglav i samostalan karakter zahtijeva dosljedan odgoj, nije najprikladniji za malu djecu ili druge male ljubimce, dlaka zahtijeva redovitu stručnu njegu