Welsh corgi cardigan (Cardigan Welsh Corgi)

O pasmini

Cardigan i pembroke: dvije pasmine, ne dvije varijante iste

Welsh corgi cardigan kod FCI-ja vodi se odvojeno od poznatijeg welsh corgija pembrokea, pod standardom br. 38. Od pembrokea se razlikuje po dugom, sabljastom repu kojeg pembroke nema, te po nešto snažnijoj koštanoj građi. Obje pasmine potječu iz Walesa i uzgojene su za tjeranje goveda, no riječ je o genetski odvojenim pasminama, ne o dvije varijante iste životinje. Cardigan se smatra starijom od te dvije pasmine, a njegovi su preci u Wales navodno stigli tisućljećima ranije, dok je pembroke u regiju došao kasnije.

Obiteljska orijentiranost koju klub ističe kao najveću prednost

Američki klub cardigan welsh corgija (Cardigan Welsh Corgi Club of America, CWCCA) obiteljsku orijentiranost pasmine opisuje kao "jednu od njezinih najboljih osobina". Cardigan se obično podjednako veže uz sve članove kućanstva, ne samo uz jednu osobu, po čemu se razlikuje od nekih pastirskih pasmina koje razviju izraženu privrženost samo jednom vlasniku. Ta ujednačena naklonost prema svima u kućanstvu razlog je i zašto cardigan razmjerno dobro podnosi promjene u obiteljskom rasporedu.

Dobar s djecom, uz trening protiv grickanja peta

Pasmina se s djecom uz koju odrasta obično dobro slaže, no njezino pastirsko podrijetlo znači da tijekom igre "povremeno grize pete" – pokušaj usmjeravanja brzog djeteta, jednako kao što bi usmjeravala stado. Zbog toga cardigan nije loš izbor za obitelji s djecom, ali je korisno djecu i psa od početka učiti mirnijoj igri te psu ponuditi drugi ventil za pastirski nagon, primjerice donošenje predmeta. Starija djeca, koja prepoznaju znakove umora kod psa, s cardiganom obično izgrade posebno blisku vezu, dok kod male djece nadzor ostaje nužan.

Voli društvo drugog psa, pa i mačke

CWCCA u svojim čestim pitanjima navodi da se cardigan dobro slaže s većim i manjim psima te "uživa u društvu drugog psa, pa čak i mačke". Riječ je o jednoj od rjeđih pastirskih pasmina kod koje suživot s drugim životinjama u kućanstvu obično ne zahtijeva posebno prilagođavanje, iako je prvi susret, kao i kod svake pasmine, pametno nadzirati. Tome pridonosi i razmjerno niska teritorijalnost, zbog koje cardigan rjeđe pokazuje ljubomoru prema drugoj životinji koja dobiva pažnju vlasnika.

Jednako dobro na selu i u gradskom stanu

CWCCA pasminu opisuje kao "prilagodljivu" te navodi da cardigan može sretno živjeti "na seoskom imanju, u gradskom stanu ili bilo gdje između", uz svega 20 do 30 minuta šetnje dnevno. Cardigana ne uznemiruju gradska buka ni dizala u zgradi. Ta relativno niska potreba za kretanjem, u kombinaciji sa sitnijom građom, svrstava ovu pastirsku pasminu među one koje doista mogu živjeti u stanu bez dvorišta. Kratke noge ne znače manju izdržljivost – cardigan je uzgojen za cjelodnevni rad na pašnjaku, pa je dnevnu šetnju bolje podijeliti na dvije kraće nego na jednu dugu.

Dvoslojna dlaka s izraženim sezonskim linjanjem

Cardigan ima dvoslojnu dlaku s gustom poddlakom, zbog koje dlaku gubi tijekom cijele godine, a osjetno više za vrijeme sezonske izmjene dlake. Redovito češljanje smanjuje količinu dlake po stanu, a u razdobljima izraženijeg linjanja češljanje je pametno prilagoditi češćem ritmu.

Dugačka leđa nose stvarni rizik za kralježnicu

Cardigan spada u hondrodistrofične pasmine s prekratkim nogama i izduženom kralježnicom, što znači otprilike 20-postotni doživotni rizik od bolesti međukralježničnog diska (IVDD). Vlasnik zato mora dosljedno održavati psu odgovarajuću tjelesnu težinu i ograničavati skokove s visine te korištenje stepenica dok pas ne odraste i mišićno ojača. Upravo ta zdravstvena odgovornost – a ne odgoj, koji je kod cardigana razmjerno lak – razlog je zašto je pasmina za posve neiskusnog vlasnika psa označena kao uvjetno prikladna. Redoviti veterinarski pregledi kralježnice nakon pete godine života stoga su kod cardigana smisleni i bez očitih znakova problema.

Prednosti i mane