Vipet

O pasmini

Vipet je vitki srednje veliki hrt engleskog podrijetla, uzgojen za brzo trčanje za plijenom i umjetnim mamcem. Suho, mišićavo tijelo s dubokim prsnim košem i dugim nogama zapravo je manja, lakša inačica hrta - građena isključivo za ubrzanje i brzinu na kratkim dionicama. Unatoč natjecateljskoj prošlosti na stazama i poljima, vipet je danas prije svega nježan obiteljski pratitelj, jednako sretan tijekom sprinta na livadi kao i sklupčan pod dekom. Njegova narav spaja dvije krajnosti - eksplozivnu energiju na otvorenom i iznimnu smirenost kod kuće - zbog čega je jedan od najomiljenijih hrtova za život u obitelji.

Podrijetlo u radničkim naseljima sjeverne Engleske

Pasmina se oblikovala u 19. stoljeću u industrijskim krajevima sjeverne Engleske, među rudarskim i tekstilnim radničkim zajednicama koje si nisu mogle priuštiti skupe hrtove. Križanjem hrtova s terijerima uzgojen je manji, jeftiniji 'hrt siromašnog čovjeka', prikladan za lov na zečeve i popularnu nedjeljnu zabavu zvanu 'rag racing' - pas je sprintao prema vlasniku koji ga je na cilju mamio mahanjem krpe. Iz te radničke tradicije navodno potječe i ime pasmine. Britanski Kennel Club službeno je priznao vipeta 1891., a American Kennel Club već 1888., kada su ga u SAD donijeli engleski useljenici.

Drugi najbrži pas na svijetu

Vipet se smatra drugim najbržim psećim trkačem na svijetu, odmah iza hrta, s brzinama koje na natjecanjima dosežu oko 56 km/h (35 milja na sat). Na službenim AKC natjecanjima 'Fastest Dogs USA' 2024. godine vipeti su izmjereni pri brzinama oko 35 mph i toga su dana bili brži od svih ostalih pasmina koje su sudjelovale, uključujući hrtove. Ta eksplozivna brzina proizlazi iz gipkih leđa, dugih udova i dubokih pluća, prilagođenih kratkom, snažnom sprintu, a ne izdržljivosti na duge staze. Danas se ta prirodna sposobnost njeguje ponajviše kroz lure coursing i trkaće discipline, gdje pas juri za umjetnim mamcem po unaprijed određenoj stazi, bez rizika stvarnog lova.

'Kauč krumpir' pri 45 mph

Među ljubiteljima hrtova vipeti su poznati po paradoksu koji opisuje izraz '45 mph couch potato' - pas koji može sprintati pri gotovo 70 km/h, a kod kuće je jedan od najmirnijih pratitelja. Kad nema prilike za lov ili igru, vipet radije leži sklupčan, često sakriven pod dekom, čuvajući energiju za sljedeći nalet trčanja. Ta osobina zajednička je svim hrtovima i proizlazi iz njihove uloge lovaca na vid: kratki, intenzivni napori nakon kojih slijedi dug odmor.

Genetika dvostruke muskulature

Godine 2007. istraživači su u časopisu PLoS Genetics kod trkaćih vipeta otkrili mutaciju gena za miostatin (MSTN), prirodnu kočnicu rasta mišića. Psi s jednom kopijom mutirane varijante imali su u prosjeku oko 17 % više mišićne mase u odnosu na visinu i bili su statistički brži na utrkama. Psi koji naslijede dvije kopije mutacije razvijaju iznimno izraženu muskulaturu - žargonski 'bully vipeti' - sa širokim prsima te snažno razvijenim nogama i vratom, što premašuje granicu korisnu za brzinu. Riječ je o jednom od rijetkih primjera gdje je genska osnova sportske izvedbe kod pasa znanstveno precizno opisana.

Zdravlje i osjetljivost na hladnoću

Tanka, tijesno prianjajuća dlaka i iznimno nizak udio tjelesne masti (kod hrtova ponekad samo oko 17 % tjelesne mase, naspram 35 % kod prosječnog psa) znače da je vipet uistinu osjetljiv na hladnoću i treba kaputić u hladnim ili kišnim mjesecima. Isti razlog stoji iza dobro dokumentirane preosjetljivosti hrtova na pojedina anestetička sredstva: zbog male količine masnog tkiva i niže aktivnosti jetrenih enzima pojedini lijekovi (osobito tiobarbiturati) sporije se izlučuju, pa veterinari kod vipeta radije koriste propofol, ketamin ili etomidat te nakon zahvata osiguravaju dodatno grijanje.

Njega i odgoj

Kratka dlaka zahtijeva tek povremeno češljanje i kupanje, čime vipet spada među pasmine s najnižim zahtjevima za njegu. Unatoč tome, treba mu dnevna prilika za trčanje na ograđenom, sigurnom prostoru jer lovački nagon pri pogledu na brzi pokretni objekt brzo preuzme kontrolu - dozivanje bez povodca stoga nije pouzdano. Vipeti dobro reagiraju na blag, dosljedan odgoj temeljen na nagrađivanju; gruba ili stroga metoda brzo šteti njihovoj osjetljivoj naravi. Rana socijalizacija s psima različitih veličina je preporučljiva, jer vipet zbog svoje brzine i vitkosti tijekom igre može nehotice ozlijediti manjeg psa, ili se sam preplašiti previše nagle igre.

Prikladnost za obitelj

Vipet je zbog nježne, neagresivne naravi i tihog temperamenta često preporučena pasmina za obitelji, no djeca moraju naučiti postupati s njim s poštovanjem jer je vipetovo suho tijelo osjetljivo na grubu igru. Zbog izraženog lovačkog nagona nije pouzdan u društvu malih životinja (glodavaca, ptica, ponekad mačaka), dok se s drugim psima uglavnom dobro slaže, pogotovo ako odrasta zajedno s njima. Za posve neiskusnog vlasnika izazov može predstavljati upravljanje lovačkim nagonom i osjetljivošću na hladnoću, stoga je prikladnost za početnike uvjetna.

Prednosti i mane