O pasmini
Veliki švicarski planinski pas (njemački Grosser Schweizer Sennenhund, engleski Greater Swiss Mountain Dog) najveći je od četiri švicarska planinska i stočarska psa. Standard FCI br. 58 propisuje visinu u grebenu 65–72 cm za mužjake i 60–68 cm za ženke, trobojnu dlaku s gustom podlakom te izvornu ulogu čuvara i psa za vuču. Težinu standard ne određuje: Švicarski kinološki savez (SKG) i Slovenski klub za velike pasmine i molose (SKVPM) navode 40–70 kg.
Kao obiteljski pas može biti prikladan, ali uvjetno: sporo sazrijeva, suzdržan je prema strancima i treba dosljednog vlasnika.
Od mesarskog psa do obiteljskog psa
Kao zasebna pasmina razmjerno je mlada: 1908. u Langenthalu su na jubilarnoj izložbi Švicarskog kinološkog saveza izložena dva kratkodlaka „bernska“ psa koja je profesor Albert Heim prepoznao kao predstavnike starog, nestajućeg velikog planinskog ili mesarskog psa. SKG ju je 1909. priznao kao zasebnu pasminu, 1912. osnovan je klub za nju, a FCI ju je konačno priznao 13. kolovoza 1954.
Podrijetlo predaka nije posve razjašnjeno. SKVPM kao najvjerojatniju navodi teoriju o rimskim molosima, ali priznaje da nitko nema točnih podataka. Izvorna je namjena poznatija: FCI ga određuje kao čuvara i psa za vuču, a britanski Kennel Club piše da je vukao kolica s mlijekom do sirana i sireve na tržnicu.
Izgled: mjere, dlaka i boje prema standardu FCI
Standard opisuje trobojnog, čvrstog, s teškim kostima i dobro mišićavog psa. Visina u grebenu je 65–72 cm za mužjake i 60–68 cm za ženke, a duljina tijela prema visini je u omjeru 10 : 9. Osnovna je boja crna sa simetričnim crvenkastosmeđim oznakama te čistim bijelim oznakama na glavi, prsima, šapama i vrhu repa. Psi koji nisu trobojni ili imaju osnovnu boju koja nije crna diskvalificiraju se.
Za dlaku izvori nisu posve usklađeni. FCI traži dvostruku dlaku s gustom podlakom i pokrovnom dlakom srednje duljine, a kraća je pokrovna dlaka dopuštena ako podlaka postoji; diskvalificirajuće su greške duga dlaka i kratka dlaka bez podlake. SKVPM i britanski Kennel Club dlaku opisuju kao kratku i gustu, a SKG navodi da su pokrovne dlake dugačke 3–5 cm. „Kratkodlak“ dakle nije pogrešan opis, ali standard govori o srednjoj duljini.
Težinu standard FCI-ja ne sadrži. SKG i SKVPM navode 40–70 kg, američki kinološki klub AKC (American Kennel Club) 115–140 funti (oko 52–64 kg) za mužjake i 85–110 funti (oko 39–50 kg) za ženke, a uzgajivačnica Svisart 45–64 kg za mužjake i 36–52 kg za ženke.
Narav: suzdržan prema strancima, samosvojan i vezan uz obitelj
Standard opisuje samouvjerenog, pažljivog i neustrašivog psa, dobroćudnog i odanog poznatim ljudima, samouvjerenog prema strancima, srednjeg temperamenta. SKVPM dodaje da je prema strancima suzdržan i oprezan, a kod kuće budan: glasno najavi stranca i laje dok se ne pojavi vlasnik. Standard diskvalificira agresivne ili pretjerano plašljive pse.
SKVPM upozorava na čestu zabludu: mnogi ga zamišljaju kao većeg labradora ili zlatnog retrivera, što „nikako ne stoji“. U usporedbi s njima pasmina je samosvojnija, prema strancima suzdržanija, veća i jača, a školovanje traži više strpljenja. Među problemima u ponašanju klub navodi agresivnost i dominantnost (osobito prema drugim psima) uz lošu socijalizaciju te lajanje, uništavanje i samoozljeđivanje kad se pas premalo zaokupira.
Djeca i druge životinje
S djecom može živjeti, ali uz nadzor. SKVPM odrasle, dobro odgojene i socijalizirane pse ocjenjuje vrlo prijateljskima i strpljivima, no upozorava da dijete nehotice mogu srušiti, a štenci rado love djecu i grizu ih za hlače. Britanski klub pasmine savjetuje da se nijedan veliki pas ne ostavlja bez nadzora uz malu djecu. Odgovor ovisi o odgoju psa, dobi djece i dosljednosti odraslih.
S drugim se psima i životinjama, prema SKVPM-u, slažu ako su ih navikli od malih nogu. Mužjaci mogu biti dominantni prema drugim psima, a lovni nagon može biti izražen: love divljač, vjeverice, mačke i ptice.
Stan, vrt i ljetne vrućine
Stan je moguć samo uz dovoljno kretanja. SKVPM piše da se pas prilagodi i životu u zgradi, ali je idealna kuća s velikim vrtom, a cjelodnevni boravak u vanjskom boksu mu ne odgovara jer se snažno veže uz obitelj. Prema SKVPM-u njegovo je godišnje doba zima: snijeg i hladnoću podnosi dobro, ljetne vrućine zbog guste podlake nešto slabije.
Kretanje i rad: umjereno, redovito i prilagođeno rastu
Kennel Club navodi do sat vremena kretanja na dan, a uzgajivačnica Svisart da je dovoljna umjerena aktivnost, primjerice dugačka šetnja, te da pas razinu aktivnosti prilagođava obitelji. Prirodan je posao vuča, pri čemu SKG spominje i vuču saonica, ruksak i njuhački rad; SKVPM dodaje poslušnost, rally obedience i terapiju uz pomoć pasa, a manje prikladnima drži potragu i spašavanje te agility.
Rast je osjetljivo razdoblje. Britanski klub pasmine piše da pasmina sporo sazrijeva i ne podnosi neograničeno kretanje, trčanje ni stepenice u mladosti. SKVPM u rastu ne preporučuje stepenice, skokove s visine i klizave podloge.
Školovanje i socijalizacija
Pasmina se školuje nagradama i pozitivnom motivacijom, kratkim vježbama i s ustrajnošću; prema SKVPM-u školovanje silom ne daje dobre rezultate. Škola za štence je prema klubu „praktički obvezna“, jer se pas u njoj socijalizira sa psima različitih veličina. Budući da je uzgojena za vuču, klub savjetuje da se psu od malih nogu ne dopusti vući na uzici.
Njega dlake
Dlaka traži četkanje otprilike jednom tjedno. Kennel Club navodi njegu jednom tjedno, a britanski klub pasmine da pas gubi dlaku svaki dan, dok se gusta podlaka mijenja dvaput godišnje. SKVPM njegu ocjenjuje nezahtjevnom, ali upozorava da podlaka pri izmjeni jako opada.
Zglobovi i ramena: pretrage, pravila i preporuke
Klubovi spominju displaziju kukova i lakata te osteohondrozu (OCD) ramena; SKVPM navodi da je u Sloveniji trenutačno daleko najveći problem OCD. Američki klub pasmine (GSMDCA) u izvješću o anketi 2020. navodi podatke američke zaklade Orthopedic Foundation for Animals (OFA) za razdoblje 2013.–2020.: zahvaćeni kukovi (uključujući granične) kod 14,0 %, laktovi kod 11,5 % i ramena (OCD) kod 2,3 % ocijenjenih pasa; sam upozorava da je riječ samo o psima poslanima na ocjenu te da su udjeli vjerojatno nešto niži od stvarnih. Zahtjevi i preporuke razlikuju se:
- Švicarski klub pasmine opisuje da su kukovi dio provjere za uzgoj od šezdesetih godina, a nakon što je početkom osamdesetih utvrdio čestu osteohondrozu, uveo je obvezne rendgenske snimke ramena i zahvaćene pse isključio iz uzgoja.
- Britanski Kennel Club programe za kukove i laktove svrstava u pretrage „Best Practice“, koje smatra još uvijek važnima, iako možda manje ključnima od „Good Practice“ (tamo navodi samo genetsku raznolikost), te navodi da bi odgovorni uzgajivači trebali obaviti sve pretrage obiju kategorija; tamošnji klub pasmine očekuje ocijenjene kukove i laktove uzgojnih pasa te savjetuje snimanje ramena.
- U Sloveniji psi s rodovnicom prije parenja moraju na uzgojni pregled; prema postupku SKVPM-a uvjet je potvrda o snimanju kukova i lakata, a na stranici pasmine klub navodi da je za uzgojnu dozvolu zasad obvezno samo snimanje kukova, dok savjesni uzgajivači snimaju i laktove i ramena te pregledaju oči.
Torzija želuca i slezene
Torzija želuca hitno je stanje. Merck Veterinary Manual navodi da pogađa ponajprije velike i divovske pse, zahtijeva trenutačan medicinski i kirurški zahvat, a smrtnost liječenih pasa iznosi 20 %; među čimbenicima rizika su duboki, uski prsni koš i srodnik prvog stupnja s tom bolešću. GSMDCA piše da se može razviti kod nekih pasa te pasmine, a torzija slezene prema klubu inače je rijetka, osim kod ove pasmine. U anketi GSMDCA za 2020. nadutost sa ili bez torzije navelo je 3,6 % vlasnika (610 odgovora o probavi), a 29,3 % izvijestilo je o preventivnoj gastropeksiji (2012.: 19,7 %). Anketa vlasnika ne uspoređuje pasmine; o mjerama odlučuje veterinar.
Epilepsija, mokraćni sustav i druge teškoće
Epilepsiju spominju SKVPM, GSMDCA i britanski klub pasmine. U anketi GSMDCA za 2020. navelo ju je 6,6 % odgovora (40 pasa), a njemačko uzgojno udruženje za razdoblje 1999.–2019. izvijestilo je o napadajima kod prosječno 2,56 % registriranih pasa i sumnja na genetsku sklonost (istraživanje iz Hannovera, 2022.); zbog različitih metoda brojke se ne mogu izravno uspoređivati. Britanski klub pasmine navodi da se pse čiji su srodnici pokazivali znakove epilepsije ne bi smjelo koristiti u uzgoju.
GSMDCA spominje još urinarnu inkontinenciju kod steriliziranih ženki (u anketi 15,5 % ženki, od toga 90 % nakon sterilizacije), kataraktu, distihijazu, entropij i „lick fit“ (napadaje lizanja zraka i predmeta). Entropij je prema FCI-ju diskvalificirajuća greška.
Životni vijek: izvori se razlikuju
Okvirno 8–11 godina: AKC navodi 8–11 godina, SKVPM 8–10, britanski Kennel Club „više od 10 godina“, a uzgajivačnica Svisart 10–12. Za ovu pasminu nismo pronašli registarsku ni osiguravateljsku studiju dugovječnosti; rasponi su sažeci organizacija i uzgajivača bez objašnjene metodologije pa nisu prosjeci. Standard FCI-ja životni vijek ne sadrži.
Što pitati uzgajivača i kako je s pasminom u Sloveniji
SKVPM savjetuje da zatražite rodovnice obaju roditelja, zdravstvene nalaze, uzgojnu dozvolu i ocjene s izložbi te da leglo pogledate prije kupnje. Pitajte koje su pretrage obavljene (kukovi, laktovi, ramena, oči) i prema kojim pravilima. Tražite uzgajivača.
U Sloveniji je prva kuja, uvezena iz Švicarske, upisana u rodovnu knjigu 1996.; prema navodima uzgajivačnice Svisart do rujna 2025. upisano je 1685 pasa te pasmine. Pasminom se u Sloveniji bavi SKVPM (sekcija za švicarske pasmine), a Svisart je uzgajivačnica, ne klub.
Veliki švicarski ili bernski planinski pas
Prema standardima FCI-ja razlikuju se po dlaci i veličini. Bernski planinski pas (br. 45) opisan je kao dugodlak, visok 64–70 cm (mužjaci) i 58–66 cm (ženke), a veliki švicarski ima pokrovnu dlaku srednje duljine i visok je 65–72 cm odnosno 60–68 cm. Britanski Kennel Club piše da veliki švicarski dijeli podrijetlo s bernskim, ali je teži, s kratkom gustom dlakom i nešto težom glavom.
Od preostale dvije planinske pasmine veći je: apencelski (br. 46) visok je 52–56 cm i 50–54 cm, entlebuški (br. 47) 44–50 cm i 42–48 cm. Više je na stranicama bernskog planinskog psa i entlebuškog planinskog psa.
Kome odgovara, kome manje i pod kojim uvjetima
Odgovara ljudima s dovoljno prostora i vremena koji prihvaćaju samosvojnog, teškog i prema strancima suzdržanog psa te su spremni na socijalizaciju, školovanje i nadzor u rastu. Manje mu odgovaraju vanjski boks, stan bez svakodnevnog kretanja, vrući krajevi, nenadzirano društvo male djece i očekivanje labradora u većem izdanju.
Za početnika je pasmina uvjetno prikladna: SKVPM je dopušta ako vlasnik uloži vrijeme u upoznavanje pasmine i školovanje te je dovoljno snažan da psa zadrži.
Temperament
samouvjeren, budan, dobroćudan, suzdržan prema strancima, samosvojan
Komu je namijenjena
obiteljima s prostorom i vremenom za školovanje
Životni prostor
kuća s vrtom; stan samo uz dovoljno kretanja
Njega
četkanje jednom tjedno; do sat vremena kretanja na dan; u rastu bez stepenica i skokova
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
dobroćudan i odan poznatim ljudima, budan čuvar doma, prikladan za vuču i njuhački rad
Na što paziti
velik i težak pas koji sporo sazrijeva, zglobovi i želudac traže pozornost, samosvojan i suzdržan prema strancima
Napomene
Standard FCI br. 58 ne određuje težinu: Švicarski kinološki savez (SKG) i slovenski klub SKVPM navode 40–70 kg, američki kinološki klub AKC (American Kennel Club) otprilike 39–64 kg (preračunato iz funti). Prije kupnje pitajte za nalaze kukova, laktova i ramena (OCD) oba roditelja; pravila se razlikuju od zemlje do zemlje. SKVPM na stranici pasmine navodi da je za uzgojnu dozvolu zasad obvezno samo snimanje kukova, a u uzgojnom postupku navodi potvrdu o snimanju kukova i laktova; zahtjeve provjerite u klubu. Torzija želuca hitno je stanje. Životni vijek je okviran (8–11 godina prema AKC-u, 8–10 prema SKVPM-u).
