Za sve kojima životinje znače svijet.
Preskoči na sadržaj
Stafordširski bul terijer (Staffordshire Bull Terrier)
Upoznaj pasminu

Stafordširski bul terijer (Staffordshire Bull Terrier)

Canis lupus familiaris

  • Obiteljska
  • Stan
  • Aktivna

Staffordshirski bul terijer kompaktan je, mišićav terijer podrijetlom iz Engleske, kojeg službeno priznaju Kennel Club i FCI, poznat po hrabrosti, inteligenciji i iznimno snažnoj povezanosti s ljudima, posebice djecom. Iako je riječ o samostalnoj, standardiziranoj pasmini, u nekoliko ga zemalja često zamjenjuju sa zabranjenim tipovima 'pitbula', što vlasnicima donosi stvarne pravne komplikacije. Pasmina nosi i dvije dobro dokumentirane nasljedne bolesti, L-2-HGA i nasljednu kataraktu, za koje postoji DNK test.

Dijeli

Zahtjevnost njege

1/5 ljestvica zahtjevnosti

ManjeViše

Potreba za aktivnošću

4/5 ljestvica zahtjevnosti

ManjeViše

Njega u praksi

Tjedno četkanje, njega pandži/ušiju, dnevno kretanje, DNK test na L-2-HGA i kataraktu

Brzi pregled pasmine

Status u Europi
Prisutna u Europi
Komu je namijenjena
Iskusne vlasnike s ograđenim vrtom i vremenom za kretanje
Obiteljska pasmina
Da
S djecom
Da
S drugim vrstama
Uvjetno
Stan
Da
Za početnike
Ne
Tip
terijer
Porijeklo
Velika Britanija
Životni prostor
Prikladan za stan ili kuću uz dovoljno dnevnog kretanja
Aktivnost
4 / 5
Njega
1 / 5
Životni vijek
12 – 14 godina
Veličina
Srednja
Težina
11.0 – 17.0 kg
Visina
36 – 41 cm

O pasmini

Staffordshirski bul terijer kompaktna je, mišićava pasmina terijera iz Engleske, službeno priznata FCI standardom br. 76 (3. skupina, terijeri) i pri britanskom Kennel Clubu, gdje ostaje jedna od najčešće registriranih pasmina. Poznat je po dvije naizgled suprotstavljene činjenice: službeni pasminski standard opisuje ga kao 'vrlo inteligentnog i posebno privrženog djeci', dok ga javnost istodobno gotovo redovito zamjenjuje sa zabranjenim tipovima 'pitbula', što vlasnicima u nekoliko zemalja donosi stvarne pravne posljedice. Dodamo li tome dvije dobro dokumentirane nasljedne bolesti i terijersku potrebu za kretanjem, dobivamo pasminu koja se puno više isplati iskusnom i posvećenom vlasniku nego povremenom.

Podrijetlo i povijest

Pasmina potječe iz 19. stoljeća, kada su u engleskim Midlandsima križali buldoge s terijerima u pse tipa 'bull-and-terrier', korištene za borbe s bikovima, a nakon što je ta okrutnost zakonom zabranjena 1835. godine, za nezakonite pseće borbe. Uzgajivači su kasnije birali manje, poslušnije pse prikladne za obiteljski život, a Kennel Club službeno je priznao staffordshirskog bul terijera kao zasebnu pasminu 1935. godine. FCI je uslijedio sa standardom br. 76, svrstavajući pasminu u 3. skupinu, 3. sekciju (terijeri bull tipa). Danas je pasmina jedna od najčešće registriranih pri britanskom Kennel Clubu, daleko od svojih borbenih početaka u svakodnevnoj upotrebi.

Izgled i tjelesna građa

Prema standardu britanskog Kennel Cluba, psi mjere 36-41 cm u grebenu, mužjaci teže 13-17 kg, a ženke 11-15,4 kg – zbijeno, nisko postavljeno i vrlo mišićavo tijelo s obzirom na veličinu, prekriveno glatkom, kratkom dlakom u crvenoj, srnećoj, crnoj, plavoj ili prugastoj (brindle) boji, s bijelim oznakama ili bez njih. Široka glava s kratkom njuškom i širokim prsima pasmini daju prepoznatljivo snažan izgled, no standard izričito traži 'veliku snagu s obzirom na veličinu', a ne mesnatost, pri čemu zdravlje i funkcionalnost trebaju imati prednost pred pretjerivanjem.

Temperament i narav

Pasminski standardi staffordshirskog bul terijera opisuju kao hrabrog, ustrajnog, vrlo inteligentnog i prije svega privrženog ljudima i djeci, uz snažnu potrebu za blizinom obitelji. Kao i kod svake pasmine, stvarni temperament pojedinog psa ovisi o genetici, ranoj socijalizaciji i dosljednom odgoju, a ne samo o pasmini, pa te osobine treba shvatiti kao sklonosti na kojima treba graditi, a ne kao jamstvo. Dosta jedinki nesnošljivo je prema nepoznatim psima istog spola, a izražen terijerski lovni nagon znači da je uz mačke i male životinje potreban nadzor.

Mit o 'dadilji'

Staffordshirski bul terijer poznat je pod nadimkom 'pas dadilja' zbog navodne povijesne uloge čuvanja viktorijanske djece. Detaljnijom provjerom te tvrdnje nije pronađen nijedan izvor iz 19. ili ranog 20. stoljeća koji bi pasminu doista tako nazivao; istraživači povijesti pasmine i članci koji provjeravaju takve mitove taj izraz pripisuju kasnijim popularnim tekstovima i promidžbi udomljavanja, a ne dokumentiranoj povijesti tog razdoblja. Ono što je provjerljivo uže je, ali i dalje značajno: suvremeni pasminski standard doista ističe privrženost djeci kao jednu od ključnih osobina. Priču o 'dadilji' stoga je najbolje shvatiti kao suvremeni ugled izgrađen na stvarnoj osobini, a ne kao povijesnu činjenicu.

Zabuna s pitbulima i zakon

Budući da dijeli podrijetlo i sličnu tjelesnu građu s psima tipa 'pitbul', staffordshirski bul terijer često se nađe u dosegu propisa namijenjenih drugim pasminama. U Ujedinjenom Kraljevstvu zakon o opasnim psima (Dangerous Dogs Act 1991) zabranjuje pse prema fizičkom 'tipu', a ne prema registriranoj pasmini, pa pas koji nalikuje zabranjenom tipu američkog pitbul terijera može biti oduzet bez obzira na rodovnicu; peticija iz 2018. za uvrštavanje staffordshirskog bul terijera na popis zabranjenih pasmina odbijena je u parlamentu. U Irskoj je pasmina službeno 'ograničena pasmina' prema Uredbi o nadzoru pasa iz 1998. (Control of Dogs Regulations 1998) te mora u javnosti nositi brnjicu i biti na povodcu kraćem od 2 metra. U kanadskom Ontariju zakon o odgovornosti vlasnika pasa (Dog Owners' Liability Act) staffordshirskog bul terijera poimenično svrstava među zakonski zabranjene 'pitbule', pa su vlasništvo, uzgoj i uvoz ondje ograničeni. Tko god se s ovom pasminom seli u drugu zemlju, unaprijed treba provjeriti lokalne propise.

L-2-HGA i nasljedna katarakta

Kod ove pasmine posebno su dokumentirane dvije nasljedne bolesti. L-2-hidroksiglutarna acidurija (L-2-HGA) recesivni je neurometabolički poremećaj koji se obično javlja između šestog mjeseca i prve godine života, uzrokujući epileptičke napadaje, tremor, nesigurno kretanje i promjene ponašanja; DNK test razlikuje čiste, nositelje i oboljele pse. Nasljedna katarakta (HC), povezana s mutacijom gena HSF4, uzrokuje postupno zamućenje leće tijekom prve godine života i kod pasa s dvije kopije mutacije obično vodi do sljepoće do otprilike treće godine. Obje su bolesti autosomno recesivne, što znači da dva roditelja nositelja mogu dobiti oboljele mladunce, pa ozbiljni uzgajivači prije parenja rasplodne životinje testiraju na obje bolesti.

Kretanje i dresura

Ispod mišića krije se pravi terijer: pasmini je potrebno barem sat vremena kretanja dnevno, najbolje podijeljeno na šetnje i slobodnu igru na sigurnom, ograđenom prostoru, uz redovitu dresuru i mentalne izazove koji zaokupljaju njezin um. Dosljedan odgoj temeljen na nagrađivanju već od štenećeg doba isplati se zahvaljujući njezinoj inteligenciji i spremnosti na suradnju s vodičem, no snaga i ustrajnost znače da dosadan ili premalo iscrpljen pas može postati destruktivan ili teško upravljiv. Rana i trajna socijalizacija s drugim psima posebno je važna zbog sklonosti pasmine nesnošljivosti prema drugim psima.

Njega i svakodnevna briga

Njega dlake minimalna je: tjedno četkanje uklanja otpalu dlaku i održava kratku dlaku sjajnom, a kupanje je rijetko potrebno. Neke jedinke imaju osjetljivu kožu, pa veterinari preporučuju blagi šampon namijenjen psima samo kada je zaista potrebno. Redovita njega ipak treba uključivati rezanje pandži, pregled ušiju i brigu o zubima. U kombinaciji s prilagodljivom veličinom, niski zahtjevi za njegom čine pasminu praktičnom i za manje stanove, uz uvjet da su zadovoljene njezine znatne potrebe za kretanjem i druženjem.

Temperament

hrabar, inteligentan, privržen ljudima, ustrajan, emocionalno vezan

Komu je namijenjena

Iskusne vlasnike s ograđenim vrtom i vremenom za kretanje

Životni prostor

Prikladan za stan ili kuću uz dovoljno dnevnog kretanja

Njega

Tjedno četkanje, njega pandži/ušiju, dnevno kretanje, DNK test na L-2-HGA i kataraktu

Prednosti i mane

Prednosti pasmine

izrazito privržen obitelji i djeci, kratka dlaka gotovo bez zahtjeva za njegom, vrlo inteligentan i lako uvježbiv uz iskusnog vlasnika

Na što paziti

često nesnošljiv prema nepoznatim psima istog spola, u nekoliko zemalja pravno rizičan ili ograničen zbog sličnosti s pitbulima, treba dosljedno svakodnevno kretanje i mentalne izazove da bi bio zadovoljan

Napomene

Staffordshirski bul terijer samostalna je, pri FCI i Kennel Clubu priznata pasmina s vlastitim standardom, a ne 'pitbul' — no zbog podrijetla i tjelesne građe često se nađe u dosegu propisa namijenjenih drugim pasminama. U Irskoj je službeno ograničena pasmina (u javnosti obvezni brnjica i kratki povodac), dok ga u kanadskom Ontariju zakon o odgovornosti vlasnika pasa poimenično svrstava među zabranjene 'pitbule'; u Ujedinjenom Kraljevstvu unatoč ponovljenim javnim inicijativama dosad nije zabranjen. Tko ovu pasminu nabavlja, posebice uz selidbu u drugu zemlju, unaprijed treba provjeriti važeće lokalne i državne propise.

Česta pitanja

Je li staffordshirski bul terijer isto što i pitbul?

Ne. Staffordshirski bul terijer samostalna je pasmina s vlastitim standardom pri FCI-ju i Kennel Clubu, genetski i administrativno odvojena od američkog pitbul terijera. Zabuna proizlazi iz zajedničkog podrijetla tipa 'bull-and-terrier' i slične mišićave građe, zbog čega ih javnost često vizualno zamjenjuje, a u nekim pravnim sustavima zakonodavstvo o pojedinim pasminama tretira ih kao istovjetan 'tip', iako ih kinološki savezi priznaju kao odvojene pasmine.

U kojim je zemljama staffordshirski bul terijer pravno ograničen?

Službeno je ograničena pasmina u Irskoj, gdje prema Uredbi o nadzoru pasa iz 1998. u javnosti mora nositi brnjicu i biti na povodcu kraćem od 2 metra, dok ga u kanadskom Ontariju zakon o odgovornosti vlasnika pasa poimenično svrstava među zabranjene 'pitbule'. U Ujedinjenom Kraljevstvu unatoč ranijim peticijama ostaje nezabranjen. Pravila se razlikuju od zemlje do zemlje pa i od grada do grada, stoga vlasnici uvijek trebaju provjeriti važeće lokalne propise, posebice prije putovanja ili selidbe.

Koje genetske testove trebaju imati rasplodni psi staffordshirskog bul terijera?

Ozbiljni uzgajivači testiraju na L-2-hidroksiglutarnu aciduriju (L-2-HGA), recesivnu neurometaboličku bolest koja od otprilike šestog mjeseca do prve godine života uzrokuje epileptičke napadaje i tremor, te na nasljednu kataraktu (HC), mutaciju gena HSF4 koja do treće godine može uzrokovati sljepoću. Obje su bolesti recesivne, pa dva roditelja s čistim nalazom ne mogu dobiti oboljelo štene. Prije kupnje od uzgajivača zatražite rezultate oba testa, jer se nijedna od bolesti ne može uočiti kod mladog, naizgled zdravog štenca.

Jesu li staffordshirski bul terijeri dobri s djecom?

Službeni pasminski standard staffordshirskog bul terijera izričito opisuje kao privrženog upravo djeci, a pasmina se smatra odanim obiteljskim psom. Ipak, nijedna pasmina sama po sebi ne jamči sigurno ponašanje: stvarni temperament pojedinog psa ovisi o genetici, socijalizaciji i odgoju, pa je nadzor odraslih uz djecu preporučljiv kod bilo koje pasmine.

Koliko kretanja treba staffordshirskom bul terijeru?

Barem sat vremena kretanja dnevno, najbolje podijeljeno na šetnje i slobodnu igru na sigurno ograđenom prostoru, uz redovitu dresuru ili igre koje zaokupljaju njegov um. Ispod zbijene građe krije se pravi terijer, a bez dovoljno tjelesnog i mentalnog izazova može postati dosadan, destruktivan ili teško upravljiv u kući.

Je li nadimak 'pas dadilja' povijesno točan?

Ne, nije dokazano. Nije pronađen nijedan izvor iz 19. ili ranog 20. stoljeća koji pasminu doista naziva 'dadiljom'; nadimak djeluje kao kasnija popularna priča vezana uz promidžbu udomljavanja, a ne kao dokumentirana povijest tog razdoblja. Ono što je stvarno točno uže je: suvremeni pasminski standard privrženost djeci navodi kao jednu od ključnih osobina, što je vjerojatno prava podloga za taj ugled.

Srodne pasmine

Podaci o pasmini uređivački su pripremljeni na portalu Živalce.si.

Izvori i fotografije

Fotografije