O pasmini
Srednji šnaucer (Standard Schnauzer) njemačka je pasmina srednje velikog, žilavog psa s prepoznatljivom bradatom i brkatom dlakom po kojoj je pasmina dobila ime. Riječ je o izvornoj, prvobitnoj veličini šnaucera – svestranom seoskom psu iz kojeg su kasnijih desetljeća dodatnim križanjem uzgojili manjeg patuljastog i većeg divovskog šnaucera. Srednji šnaucer spaja bistrinu, hrabrost i radnu izdržljivost s prilagodljivošću modernom obiteljskom životu, uz dovoljno kretanja i dosljedan odgoj.
Podrijetlo i priča o imenu
Korijeni pasmine sežu u srednji vijek, na područje današnje Njemačke (Württemberg i Bavarska), gdje su slični žilavi psi na farmama lovili štakore i druge štetočine, čuvali stoku i dom te pratili trgovačka kola na putu do tržnice. Isprva su ih nazivali žičnodlakim pinčerima (Wire-haired Pinscher). Ime "šnaucer" – prema njemačkoj riječi za njušku, odnosno brkove – ustalilo se nakon 1879. godine, kada je na međunarodnoj izložbi pasa u Hannoveru pobjednik u svojoj klasi, žičnodlaki pinč, dobio upravo ime "Schnauzer"; ime je potom preuzela cijela pasmina.
Izvornik triju veličina šnaucera
Srednji šnaucer povijesno je izvorna, osnovna veličina šnaucera – nije umanjena ili uvećana inačica neke druge pasmine. Krajem 19. stoljeća njemački su uzgajivači od manjih primjeraka srednjeg šnaucera križanjem afenpinčera, malih pinčera i pudlica uzgojili manjeg patuljastog šnaucera, namijenjenog lovu na glodavce u kući i štali. Usporedno su bavarski uzgajivači srednjeg šnaucera križali s ovčarskim psima i velikim crnim danskim dogama (navodno i s buvijeima) kako bi dobili dovoljno velikog psa za tjeranje stoke do grada – tako je nastao divovski šnaucer. Američki kenel klub priznao je srednjeg šnaucera 1904., patuljastog 1926., a divovskog tek 1933., što potvrđuje redoslijed nastanka.
Vojna i policijska služba
Zbog pouzdanosti, hrabrosti i izoštrenih osjetila, srednji se šnaucer u Njemačkoj od otprilike 1914. koristio za policijski rad, a tijekom Prvoga svjetskog rata njemačka je vojska pse koristila kao stražare i prenositelje poruka, dok ih je Crveni križ koristio kao pratitelje spasilačkih jedinica. Ta se radna baština nastavlja i danas – pasmina je popularna u poslušnosti, tragačkom radu i agilnosti, a u Njemačkoj sudjeluje i u sportu schutzhund (zaštitarski sport), gdje pokazuje svestranu izuzljivost i samouvjeren karakter.
Izgled i temperament
Srednji šnaucer ima kvadratnu, kompaktnu građu, tvrdu žičanu vanjsku dlaku i mekšu donju, prepoznatljive obrve i bradu te prirodno uspravne uši (u zemljama gdje kupiranje ušiju nije dopušteno). Boje su papar i sol ili jednobojno crna. Po naravi je bistar, marljiv, budan i zaštitnički nastrojen prema obitelji, a prema strancima suzdržan, zbog čega treba ranu i dosljednu socijalizaciju. Tvrdoglav je i samostalno razmišlja pa ga plitak, nedosljedan odgoj brzo nadmudri – zato nije idealan za posve neiskusne vlasnike.
Njega dlake
Žičana dlaka srednjeg šnaucera ne linja u klasičnom smislu, no zahtijeva redovitu njegu. Izložbeni psi dvaput godišnje prolaze ručno čupanje dlake (hand-stripping), čime se očuva prava tekstura i boja žičane dlake, dok je kod kućnih ljubimaca posve prihvatljivo redovito strojno šišanje kod groomera. Između posjeta potrebno je tjedno češljanje, povremeno kupanje i redovito čišćenje brade nakon hranjenja kako bi se spriječilo zapetljavanje i nadraženost kože.
Zdravlje
Najčešće dokumentiran ortopedski problem je displazija kuka, zbog čega veterinarski izvori preporučuju pregled kukova kod uzgojnih jedinki. Pasmina je sklona i nekim očnim bolestima (siva mrena, progresivna atrofija mrežnice) te hemangiosarkomu, obliku raka slezene. Zbog bliskog srodstva s patuljastim šnaucerom, kod kojeg je dobro istražena genetska sklonost povišenim mastima u krvi (hiperlipidemija) i posljedičnom pankreatitisu, neki veterinarski izvori upozoravaju na sličan, iako manje istražen rizik i kod srednjeg šnaucera – stoga je smislena kontrolirana, umjereno masna prehrana.
Prikladnost za dom i obitelj
Srednji šnaucer vjeran je, odan obiteljski pas koji se dobro slaže s djecom ako je s njima odrastao i ako djeca poštuju njegov prostor – no nije pas koji podnosi grubo rukovanje. Zbog izvorne uloge lovca na glodavce ima izražen lovački nagon, pa suživot s manjim kućnim ljubimcima zahtijeva oprezno uvođenje od štenećeg uzrasta. Za stanovanje u stanu prikladan je ako dnevno dobiva dovoljno tjelesne i mentalne aktivnosti – bez toga postaje destruktivan i glasan. Zbog tvrdoglavosti i energije prikladniji je za iskusne vlasnike koji mu pružaju dosljedno vodstvo i redovito bavljenje.
Temperament
Bistar, hrabar, vjeran i zaštitnički nastrojen prema obitelji, a suzdržan prema strancima; tvrdoglav, samostalno misleći i energičan radni pas kojem su potrebni dosljedan odgoj, rana socijalizacija i mnogo dnevne aktivnosti.
Komu je namijenjena
Aktivni pojedinci i obitelji s iskustvom u odgoju pasa, koji srednjem šnaucer mogu pružiti dosljedno vodstvo, dovoljno dnevnog kretanja i redovitu mentalnu stimulaciju.
Životni prostor
Prilagodljiv je stanovanju ako dnevno dobiva dovoljno šetnji i aktivnosti; bolje napreduje u kući s ograđenim dvorištem, gdje može sigurno istraživati i kretati se.
Njega
Žičanu dlaku treba redovito četkati, izložbene pse dvaput godišnje ručno čupati (hand-stripping), dok se kućne ljubimce može redovito strojno šišati. Potreban je dosljedan odgoj s ranom socijalizacijom te barem 45-60 minuta dnevne tjelesne i mentalne aktivnosti.
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
bistar i svestrano izuzljiv, vjeran i zaštitnički vezan uz obitelj, dlaka klasično ne linja
Na što paziti
treba mnogo dnevnog kretanja, zahtijeva redovitu i zahtjevnu njegu dlake, nije prikladan za posve neiskusne vlasnike
