Škotski terijer

O pasmini

Škotski terijer jedna je od najstarijih škotskih pasmina terijera, prepoznatljiva po uspravnom stavu, gustoj obrvnoj dlaci i samosvjesnom nastupu. Uzgojen je u škotskom gorju za lov na podzemne štetočine, a danas je prije svega cijenjen pratilac koji spaja izdržljivost radnog terijera s dostojanstvenim, gotovo "ljudskim" karakterom. Prepoznatljiva silueta - kratke noge, izdužena njuška i uspravne uši - ubraja ga među najprepoznatljivije pasmine na svijetu, dijelom i zahvaljujući slavnim vlasnicima poput predsjednika Franklina D. Roosevelta.

Podrijetlo i povijest

Najranije opise malih, tvrdoglavih pasa koji su u škotskom gorju lovili lisice, jazavce, lasice i divlje mačke u njihovim jazbinama nalazimo već u 16. stoljeću, u djelu History of Scotland biskupa Johna Lesleyja. Suvremeni tip pasmine oblikovao se u drugoj polovici 19. stoljeća oko Aberdeena, pa se isprva nazivao aberdeenski terijer. Tip se ustalio na izložbama oko 1879., 1880. je prvi škotski terijer upisan u rodovnu knjigu britanskog kennel cluba, a 1882. u Engleskoj je osnovan prvi klub pasmine. Američki uzgajivači osnovali su 1900. Scottish Terrier Club of America, dok je FCI standard pasmine (br. 73) konačno potvrdio 1954. godine.

Izgled i osobine

Škotski terijer malen je, ali čvrst i mišićav pas s tvrdom žičanom vanjskom dlakom i mekim donjim slojem koji ga štiti od škotskog vremena i trnja. Prepoznatljiva je gusta "brada" i obrve, kao i duguljasta glava sa snažnim čeljustima prilagođenim radu pod zemljom. Uši su uspravne i šiljaste, a rep se nosi uspravno. Dlaka je najčešće crna, ponekad pšenična ili "brindle" (prugasta). Unatoč maloj visini (25-28 cm, 8,5-10,5 kg) ostavlja dojam iznenađujuće snage i težine, što standard pasmine opisuje kao "puno u malom tijelu".

Poznati škotski terijeri

Škotski terijer jedna je od rijetkih pasmina s vlastitim brončanim kipom u Washingtonu - Fala (pravim imenom Murray the Outlaw of Falahill), omiljeni pas predsjednika Franklina D. Roosevelta, ima spomenik uz Rooseveltov memorijal na National Mallu, kao jedini kućni ljubimac predsjednika tako počašćen. Fala je Roosevelta pratio od 1940. do 1945. te se pojavio u poznatom "Fala govoru" 1944. godine. Desetljećima kasnije Bijelu kuću su nastanili Barney i Miss Beazley, ljubimci predsjednika Georgea W. Busha, poznati po video-serijalu "Barney Cam". Popularnost pasmine, dijelom zahvaljujući Fali, pridonijela je i tome da je figurica škotskog terijera od pedesetih godina jedna od klasičnih figurica u igri Monopoly.

Narav i ponašanje

Škotski terijer neovisan je, samouvjeren i iznimno hrabar pas, kojeg American Kennel Club naziva "the Diehard" - tvrdoglavac. Prema vlasnicima je odan i privržen, no prema strancima često suzdržan i nepovjerljiv, zbog čega je i dobar čuvar kuće. Njegovo podrijetlo lovca na štetočine ogleda se u snažnom lovačkom nagonu i sklonosti samostalnom odlučivanju, zbog čega je odgoj zanimljiv izazov - dosljedan, strpljiv odgoj uz puno pozitivne motivacije je nužan, dok grub ili nedosljedan odgoj brzo prelazi u tvrdoglavost. Zbog ograničene tolerancije na grubo rukovanje nije prvi izbor za obitelji s vrlo malom djecom, dok se sa starijom, obzirnijom djecom u pravilu dobro slaže.

Njega i održavanje

Žičana dlaka škotskog terijera klasično ne linja, pa zahtijeva redovitu stručnu njegu - trganje dlake (stripping) dva do tri puta godišnje ako se želi zadržati prava tekstura, ili redovito šišanje kod vlasnika kojima je udobnost važnija od izgleda. Bradu i "hlačice" na nogama treba češljati nekoliko puta tjedno kako se ne bi zapetljale i zaprljale. Unatoč kratkim nogama riječ je o aktivnom i izdržljivom psu kojem je potrebna barem jedna do dvije kraće šetnje ili igra dnevno, pri čemu više uživa u istraživanju i njuškanju nego u dugom trčanju. Dobro se prilagođava životu u stanu ako ima dovoljno dnevnog kretanja i mentalnih izazova, primjerice njuškanja ili igre povlačenja užeta.

Zdravlje

Istraživači sa Sveučilišta Purdue u studiji (Glickman i sur., 2004) utvrdili su da škotski terijeri imaju otprilike 18 do 20 puta veći rizik od prijelaznostaničnog karcinoma (raka) mokraćnog mjehura u odnosu na mješance, a izloženost travnjacima tretiranim herbicidima rizik dodatno povećava i do sedam puta. Pasmina je sklona i von Willebrandovoj bolesti tipa III, najtežem obliku nasljednog poremećaja zgrušavanja krvi, zbog čega uzgojni psi trebaju genetsko testiranje. Poznat je i takozvani "scottie cramp" - benigni, nasljedni neuromišićni poremećaj povezan s metabolizmom serotonina, koji se kod mladih pasa nakon napora očituje kratkotrajnom ukočenošću mišića, no nije opasan po život. Čest je i iščašenje patele (patelarna luksacija), stoga se preporučuje redovito praćenje kod veterinara.

Prikladnost za obitelj

Škotski terijer najsretniji je kao jedini kućni ljubimac kod iskusnih vlasnika koji razumiju tvrdoglavu prirodu terijera i pružaju mu dosljedno vodstvo. Zbog izraženog lovačkog nagona nije idealan suživot s malim glodavcima, pticama ili mačkama koje ne poznaje od malena, a s drugim psima, osobito istog spola, mogući su sukobi oko dominacije. U stanu se snalazi odlično jer ne treba veliko dvorište, dokle god ima dovoljno dnevnih šetnji. Zbog neovisnog karaktera i specifičnih potreba njege dlake nije najpreporučljivija prva pasmina za potpuno neiskusne vlasnike pasa.

Prednosti i mane