Ruski hrt (Borzoj, Borzoi)

O pasmini

Ruski hrt (u međunarodnom nazivu Borzoi, izvorno Russkaya psovaya borzaya, a među ljubiteljima često jednostavno borzoj) visok je, vitak i dugodlaki hrt iz Rusije koji FCI vodi pod brojem standarda 193, u skupini 10, sekciji 1 (dugodlaki i resasti hrtovi). Standard FCI opisuje ga kao lovnog hrta koji se koristi ponajprije za lov na zeca i lisicu, a manje na vuka, a uspješno se natječe i u coursingu te na utrkama.

Prema standardu pasmina je mirna, prema ljudima neutralna do prijateljska, no pri pogledu na pokretnu divljač prelazi u galop. Taj je prijelaz ključan za tri praktična pitanja: ograđeni prostor, povodac izvan ograde i izbor uzgajivača.

Povijest: od tatarskih hrtova do lovova ruske aristokracije

Prema povijesnom sažetku u standardu FCI, povijest borzoja seže u 15. stoljeće, u doba mongolske invazije. Tatari su imali hrtove arapskog podrijetla (koutsi), a ruski su lovci lovili iznimno snažnim psima tipa loshaya; njihovi su križanci postali prototip borzoja. U 16. i 17. stoljeću krv poljskog hrta unijela je plemenitost u potomstvo, a poslije je na razvoj utjecalo križanje s kurlandskim bradatim hrtom klock, iz kojega su nastali potomci bez brade, s dugom, finom dlakom (tip »gustopsovy«). Krv engleskog hrta (greyhounda) potaknula je tip »chistopsovy«, a radi izdržljivosti kasnije su dodani planinski i krimski hrtovi.

Velike lovove s čoporima hrtova i goniča te posebnim konjima standard smješta u 18. i 19. stoljeće; britanski Kennel Club lov s borzojima u Rusiji opisuje kao razonodu aristokracije. Prema istom sažetku prvi je kongres ljubitelja borzoja održan 1874., a prvi standard Moskovsko je lovačko udruženje prihvatilo 1888.; autor je bio N. P. Yermolov.

Veličina i izgled prema standardu FCI

Standard FCI određuje poželjnu visinu u grebenu od 75 do 85 cm za mužjake i od 68 do 78 cm za ženke. Standard FCI težinu ne propisuje; standard američkog kluba Borzoi Club of America (BCOA) navodi za mužjake 75 do 105 funti, a za ženke 15 do 20 funti manje (približno 34 do 48 kg, odnosno 25 do 41 kg), dok vodič za vlasnike navodi prosječno 60 do 100 funti (približno 27 do 45 kg), pa je težina samo orijentacijska.

Tijelo je visoko, suho i snažno, prilično visokonogo i dosta usko; ženke su duže od mužjaka. Prsni koš je prema standardu ovalnog presjeka, dubok, ne uzak, ali ne širi od sapi: dubina mu je gotovo polovica visine u grebenu, spušten je gotovo do lakata, a trbuh se naglo uzdiže prema trbušnim slabinama. Dlaka je duga, svilenasta, valovita ili u velikim kovrčama, na glavi i ušima vrlo kratka, a rese su na vratu, donjoj strani prsnog koša i trbuha te na stražnjoj strani prednjih nogu i bedara. Dopuštene su sve boje od bijele do crne, osim smeđe, plave i isabella boje; nos je crn.

Narav i odgoj neovisnog hrta

Standard FCI opisuje temperament kao miran, s izrazito vizualnom odzivnošću, a odnos prema ljudima kao neutralan do prijateljski; agresivni ili pretjerano plašljivi psi su diskvalificirani. Klub dodaje da je borzoj inteligentan, ali neovisan i katkad tvrdoglav te privržen ponajprije vlastitoj obitelji.

Odgoj se zato temelji na strpljivosti i dosljednosti, što klub navodi kao ključ do punog potencijala psa; preporučuje osnovnu poslušnost i socijalizaciju. Borzoji su prema klubu »štenci« dugo, pa se mladenačka sklonost uništavanju stvari može zadržati i kasnije; dosada može biti uzrok, a pomažu pažnja i kretanje.

Lovni nagon i slobodno trčanje izvan ograde

Borzoj je vidosljedni hrt, pa slobodno trčanje izvan ograđenog prostora nije preporučljivo. Klub slobodno trčanje kao opće pravilo ne preporučuje, osobito uz prometne ceste, a kretanje predlaže na sigurnom ograđenom vrtu i/ili u šetnjama na povodcu.

Pouzdan odaziv na poziv zato je odgojni cilj, a ne jamstvo. Klub upozorava i da su borzoji uzgajani za lov i hvatanje divljači, pa reakciju može potaknuti svaka mala životinja koja potrči, osobito mačka: pas koji je kod kuće miran s mačkom vani se pri njezinu bijegu može ponašati posve drukčije. Suživot s drugim životinjama prema klubu je moguć ako je pas s njima odrastao.

Stan, vrt i obitelj

Borzoj može živjeti u stanu ili kući ako ima redovit pristup sigurnom prostoru za trčanje; nije presudna samo kvadratura, nego gdje će pas moći trčati. Klub navodi da uz pravilan odgoj borzoji postaju izvrsni kućni psi, ali ističe njihovu potrebu za kretanjem.

O djeci klub piše da je većina borzoja koji odrastaju s djecom dobra pratnja, ali pasmina ne podnosi grubo postupanje male djece, a velik pas može malo dijete nehotice srušiti, pa druženje s malom djecom treba nadzirati. Za obitelj je borzoj zato izbor pod uvjetom da se druženje s malom djecom stalno nadzire.

Kretanje i prehrana

Borzoju su potrebne svakodnevne šetnje i prilika za trčanje na sigurnom prostoru. Standard FCI i vodič BCOA ne navode broj minuta; britanski Kennel Club na stranici pasmine kao karakteristiku navodi »do 1 sat dnevno«. Prema klubu odrastao borzoj iznenađujuće malo jede, otprilike koliko odrasli ovčar ili seter, a štenci zbog rasta više; naporno kretanje neposredno prije i nakon hranjenja ne preporučuje.

Njega dlake

BCOA navodi četkanje svaki dan ili gotovo svaki dan radi uklanjanja mrtve dlake i prljavštine, dok je kupanje potrebno rjeđe nego kod nekih drugih pasmina. Prema klubu ženke se linjaju nakon tjeranja, mužjaci jednom godišnje, a sterilizirane ženke jednako kao mužjaci. Britanski Kennel Club na stranici pasmine za njegu navodi »više od jednom tjedno«.

Zdravlje: srce, rak i testovi kluba

BCOA ocjenjuje da pasmina u cjelini ima razmjerno malo i rijetke zdravstvene probleme. Preporučuje četiri pretrage, koje su ujedno uvjet za američki program prikupljanja zdravstvenih podataka CHIC: DNK-test na degenerativnu mijelopatiju (SOD1A), očnu pretragu CAER, ehokardiografiju kod specijalista kardiologa i test štitnjače. Kao područja zabrinutosti za koja nema probirnih testova klub navodi osteosarkom, hemangiosarkom, proširenje i uvrtanje želuca (GDV), kilotoraks, torziju plućnog režnja i GOLPP (polineuropatiju s paralizom grkljana kod starijih pasa).

Za srce postoji istraživanje na borzojima: retrospektivna studija na 152 psa iz 14 američkih ustanova pokazala je da su kod tih pasa često nalazili neznatno ili blago propuštanje zalistaka između pretklijetki i klijetki te da se mogu razviti ventrikularne aritmije i dilatacijska kardiomiopatija (DCM, 13 pasa). Psi su bili upućeni kardiolozima (najviše, 52 %, na probirni pregled prije uzgoja), a autori navode da podataka o učestalosti srčanih bolesti u cjelokupnoj populaciji borzoja dosad nema. Aritmije su otkrivene kod 25 od 131 psa (19 %), a kod 3 od 55 pasa s dugoročnim podacima (5 %) zabilježen je ishod iznenadne smrti. Autori upozoravaju da psi većinom potječu iz sveučilišnih klinika i da su svi iz SAD-a, pa rezultati nisu nužno općenito valjani.

Uvrtanje želuca i anestezija

Proširenje i uvrtanje želuca (GDV) prema Merck Veterinary Manualu akutno je, životno ugrožavajuće stanje koje zahtijeva hitno medicinsko i kirurško liječenje; među dokazanim čimbenicima rizika Merck navodi dubok/uzak oblik prsnog koša te srodnika prvog stupnja s GDV-om. Standard FCI opisuje prsni koš borzoja kao dubok, ali ne uzak, pa se Merckov čimbenik ne može izravno prenijeti na pasminu; BCOA GDV ipak ubraja u područja zabrinutosti, pa je o prevenciji razumno razgovarati s veterinarom.

Veterinarski priručnik Clinician's Brief (2012) navodi da većina pasmina nema pravih osjetljivosti na anestetike, no hrtovi (osobito greyhound) imaju genetske čimbenike zbog kojih lijekove metaboliziraju drukčije, sporije od prosječnog psa; BCOA za borzoje piše da su kao i drugi hrtovi osjetljiviji na anesteziju te preporučuje da to spomenete veterinaru; protokol odabire veterinar.

Koliko dugo živi borzoj

Za borzoja ne postoji jedinstven podatak o životnom vijeku. BCOA navodi da zdrav pas uz odgovarajuću skrb doživi 9 ili 10 godina, a mnogi 12 do 14 godina. Britanska anketa Kennel Cluba i BSAVA-e iz 2004. za 87 prijavljenih smrti dala je medijan dobi od 9 godina i 1 mjeseca (najstariji pas 14 godina i 3 mjeseca; medijan svih pasa u anketi 11 godina i 3 mjeseca), a autori upozoravaju na nizak odaziv. Britanski Kennel Club na stranici pasmine navodi životni vijek »preko 10 godina«. Zato kao orijentaciju koristimo približno 9 do 12 godina; to je naša procjena iz tih izvora, a ne službeni podatak.

Borzoj, engleski hrt (greyhound), afganistanski hrt i saluki: razlike

Borzoj se od engleskog hrta (greyhounda) razlikuje dugom svilenastom dlakom i većom visinom, a od afganistanskog hrta i salukija visinom, dlakom i podrijetlom. Prema FCI-ju borzoj, afganistanski hrt i saluki nalaze se u sekciji 1 (dugodlaki i resasti hrtovi), a greyhound u sekciji 3 (kratkodlaki hrtovi). Poželjna visina u grebenu: borzoj 75 do 85 cm (mužjaci) i 68 do 78 cm (ženke), greyhound 71 do 76 i 68 do 71 cm, afganistanski hrt 68 do 74 i 63 do 69 cm, saluki u prosjeku 58 do 71 cm.

Dlaka je kod greyhounda tanka i priljubljena, kod afganistanskog hrta duga i vrlo fina sa svilenastim čupercem na glavi, kod salukija glatka s resama na nogama (postoji i glatkodlaki varijetet bez resa), a kod borzoja duga, svilenasta, valovita ili kovrčava s okovratnikom. Podrijetlo je različito: Rusija, Velika Britanija, Afganistan, Srednji istok. Standard za salukija naglašava suzdržanost prema strancima, za afganistanskog hrta dostojanstvenost, za greyhounda nježnost, a za borzoja mir.

Što pitati uzgajivača

Pitajte za rezultate zdravstvenih pretraga oba roditelja: BCOA navodi DNK-test SOD1A, očnu pretragu CAER, ehokardiografiju i test štitnjače; budući da za GDV i rak testova nema, razumno je pitati i za zdravstvenu povijest srodnika. Testovi kluba BCOA američke su preporuke; dostupnost u Sloveniji i Hrvatskoj nismo provjeravali. Klub savjetuje da pogledate roditelje i srodnike psa, posjetite uzgajivača i pasminu ne kupujete u trgovini kućnim ljubimcima; razumno je pitati i kako su štenci socijalizirani te što uključuje ugovor. Standard FCI navodi da se za uzgoj trebaju koristiti samo funkcionalno i klinički zdravi psi tipične građe. U Sloveniji pravilnik Slovenskog kluba za hrtove za pasmine skupine FCI X predviđa sudjelovanje na uzgojnom pregledu tek s 18 mjeseci (za veće pasmine) i navodi da rendgensko snimanje kukova zasad nije obvezno, pa dodatne testove zatražite kao dobrovoljne. Pregledajte uzgajivače pasa u imeniku uzgajivača.

Kome borzoj odgovara, a kome manje

Borzoj odgovara skrbniku koji cijeni miran, elegantan i pomalo neovisan karakter, ima ograđen vrt ili pristup sigurnom trčanju, spreman je redovito četkati i ima realna očekivanja u pogledu odaziva na poziv. Početniku je dostupan ako je spreman na strpljiv odgoj neovisnog psa i na nadzor zbog lovnog nagona. Manje odgovara onome tko želi psa kojeg može pouzdano pustiti s povodca bilo gdje, obitelji s malom djecom bez stalnog nadzora ili kućanstvu s malim životinjama koje bježe.

Prednosti i mane