Puli

O pasmini

Puli je mađarska pastirska pasmina, priznata FCI standardom br. 55 u 1. skupini (ovčarski i pastirski psi, osim švicarskih planinskih pasa), poznata prije svega po dredastoj dlaci koja je na prvi pogled razlikuje od svih ostalih pasmina. Stoljećima je bio svestrani pomoćnik pri čuvanju ovaca na mađarskoj puszti, gdje je morao samostalno usmjeravati stado bez stalnih uputa pastira, često i po lošem vremenu, kad je bila potrebna izdržljiva životinja.

Dredasta dlaka: zaštitni znak i zahtjevna obveza

Prepoznatljivi dredovi pulija nastaju prirodno, kad se podlaka i pokrovna dlaka tijekom rasta isprepletu – proces koji traje godinama prije nego dredovi dosegnu punu dužinu, a kod štenaca se dlaka najprije zbija u manje pramenove koje treba postupno ručno razdvajati kako bi iz njih nastali ujednačeni dredovi. Budući da dlaka ne otpada kao kod većine pasmina, nego odumrlu dlaku zadržava unutar dredova, puli je često zanimljiv izbor za osobe sklone alergijama. No ta osobina ima svoju cijenu: dredove treba redovito ručno razdvajati kako se ne bi zapleli u gustu podlaku, a kupanje zbog debljine dredova traje znatno dulje nego kod pasa s glatkom dlakom, a dlaka nakon kupanja dugo zadržava vlagu. Riječ je o jednom od najzahtjevnijih režima njege dlake među svim pasminama pasa.

Odan obiteljski pratitelj, ali djecu treba nadzirati

Američki kinološki klub (AKC) i Puli Club of America opisuju pulija kao odanog, domu sklonog pratitelja koji je idealan čuvar i suigrač djeci, osobito ako s njima odrasta. Unatoč tome, stručnjaci, među njima i PetMD, upozoravaju da pastirski nagon pulija može dovesti do toga da pokušava tjerati manju djecu ili ih lagano ugristi za gležanj, slično kao što bi to učinio s ovcama. Zbog toga igra između psa i male djece nije nešto što se smije ostaviti bez nadzora odrasle osobe.

Pozoran i glasan čuvar kod kuće

Zbog stoljeća rada u kojem je morao upozoriti pastira na svaku promjenu kod stada, puli je danas budan i prilično glasan pas koji brzo zalaje na neobičan zvuk ili posjetu. Ta ga osobina čini dobrim psom čuvarom u domaćinstvu, no istodobno znači da u gusto naseljenom susjedstvu ili stambenoj zgradi njegovo oglašavanje može postati smetnja ako ga vlasnik ne nauči kada je lavež potreban, a kada nije.

Dobra podnošljivost prema stoci i drugim životinjama

Povijesno je puli djelovao kao svestrani seoski pas koji je, uz ovce, uspješno surađivao i s drugom domaćom stokom, pa se u domaćinstvu s drugim životinjama uglavnom dobro snalazi. Pastirsko podrijetlo dalo mu je razumijevanje za skupine životinja i sposobnost usklađenog kretanja među njima, što ga u usporedbi s mnogim drugim pasminama čini relativno prilagodljivim. Puliji su, uz to, poznati po gipkosti i sposobnosti skakanja, koju su pastiri nekoć koristili tako da bi pas trčao preko leđa ovaca kako bi brže stigao na drugu stranu stada.

Kretanje i mentalna zaposlenost svaki dan

Puliju je potreban barem jedan sat namjenskog dnevnog kretanja, uz zadatke koji mu zaokupljaju um – agility, poslušnost, pastirske igre ili slično. Bez toga brzo postaje nemiran, glasan ili destruktivan. Zbog tih potreba nije prikladan za život u stanu bez izlaza u dvorište ili redovitog intenzivnog kretanja.

Zašto nije pasmina za početnike

Tvrdoglava, samostalna narav, koja proizlazi iz rada bez stalnog nadzora pastira, u kombinaciji s iznimno zahtjevnom njegom dredaste dlake čini pulija neprikladnim za prvog psa u domaćinstvu. Vlasniku su potrebni i iskustvo u dosljednom odgoju i spremnost da uloži sate u njegu dlake koja traje cijeli pseći život, a ne samo tijekom razdoblja formiranja dredova.

Puli je, dakle, pasmina jasnog profila: energičan i inteligentan pastirski pas koji, u zamjenu za svakodnevno kretanje, dosljedno vodstvo i zahtjevnu njegu dlake, pruža odanog obiteljskog pratitelja, prikladnog prije svega za iskusne vlasnike.

Prednosti i mane