Presa canario (kanarska doga, Dogo Canario)

O pasmini

Presa canario (kanarska doga) stoljećima je služila kao seoski čuvar na Kanarskim otocima - čuvala je posjede, zadržavala stoku i pratila pastire. FCI je pasminu konačno priznao 2011. godine pod standardom br. 346, u 2. skupini (pinčeri, šnauceri, molosi i švicarski planinski psi).

Seoski čuvar, a ne borbeni pas po podrijetlu

Pasmina potječe s Kanarskih otoka, gdje se stoljećima koristila za čuvanje posjeda, zadržavanje stoke i praćenje pastira pri radu na terenu - zadaci koji su oblikovali njezino veliko, široko i mišićavo tijelo s kvadratastom glavom te kratku, grubu dlaku u nijansama prugaste (brindle) ili žućkasto-smeđe (fawn) boje. Ta radna prošlost objašnjava i njezino prirodno nepovjerenje prema strancima, koje na imanju nije smatrala "svojima". Mužjaci su prema standardu izraženo veći i teži od ženki, što je kod molosoidnih pasmina uzgojenih za fizički zahtjevan rad očekivana razlika. Ime "presa" potječe od španjolskog glagola "prender" (uhvatiti, zgrabiti) i odnosi se na njezinu nekadašnju ulogu u zadržavanju stoke, a ne na borbenu upotrebu.

Pasmina koja je u više zemalja zakonski ograničena ili zabranjena

Zbog veličine, snage i povijesti korištenja, vlasništvo nad presa canariom u više je zemalja zakonski ograničeno ili zabranjeno u sklopu propisa o opasnim pasminama pasa. Prije kupnje stoga je nužno provjeriti lokalne propise o vlasništvu i eventualnim posebnim uvjetima (osiguranje, čipiranje, obvezna brnjica na javnim mjestima), jer se pravila znatno razlikuju među državama, a ponekad i među općinama. Tko se seli u drugu državu ili općinu, treba to provjeriti unaprijed, a ne tek nakon kupnje psa.

Pasmina za iskusnog vlasnika s kućom, ne za stan

Presa canario zbog tjelesne snage i prostornih potreba nije prikladna za život u stanu - treba kuću sa sigurno ograđenim dvorištem. Također nije pasmina za prvog vlasnika psa: traži iskusnog skrbnika koji vlada dosljednim odgojem i zna voditi psa velike snage. Rana i cjeloživotna socijalizacija te dosljedan odgoj kod ove su pasmine nužni, a ne samo preporučeni, jer neiskusan ili nedosljedan odgoj kod psa ove veličine i snage brzo postaje sigurnosni rizik. Suradnja s kinologom ili stručnjakom za ponašanje već u razdoblju štenećeg doba isplativa je investicija kod ove pasmine, ne tek mogućnost za one koji naiđu na probleme.

Odnos prema obitelji miran je i odan, no nadzor djece ostaje pravilo

Klub vlasnika presa canaria (Presa Canario Club of America) opisuje pasminu kao mirnu i kod kuće odanu obitelji, dok je prema strancima suzdržana. Unatoč tome, velika tjelesna snaga psa znači da je nadzor odraslih tijekom kontakta s djecom preporučljiv bez obzira na to koliko je narav pojedinog psa uravnotežena - nenamjerno rušenje ili udarac tijekom igre kod ovako velikog psa može uzrokovati ozljedu, čak i bez namjere agresije. Pravilo vrijedi jednako za posjete djece iz susjedstva kao i za vlastite unuke ili nećake - veličina psa, a ne njegov karakter, ovdje je presudan čimbenik.

Druge životinje: suživot je moguć, ali agresija među psima nije iznimka

Presa canario može suživjeti sa životinjama s kojima odrasta, no kod pasmine postoji stvaran rizik agresije prema psima istog spola te izraženo teritorijalno ponašanje, pa je cjeloživotna socijalizacija preporučljiva i kod odraslog psa, ne samo u razdoblju štenećeg doba. Susrete s tuđim psima u šetnji vrijedi nadzirati posebno pažljivo, jer se teritorijalnost može pokazati i izvan doma.

Zdravlje i očekivani životni vijek

Presa canario u prosjeku živi 9 do 11 godina, što je u skladu s očekivanim životnim vijekom pasmina ove veličine i mišićave građe. Kao i kod drugih velikih i teških pasmina, ima smisla pratiti zdravlje zglobova kroz cijeli život psa, jer tjelesna težina dugoročno opterećuje kukove i laktove, osobito ako je pas u razdoblju rasta preopterećen ili prekomjerno hranjen. Održavanje zdrave tjelesne težine kroz cijeli život stoga je kod ovako teške pasmine jedna od jednostavnijih, ali najučinkovitijih mjera za zaštitu zglobova.

Prednosti i mane