Portugalski vodni pas (Portuguese Water Dog)

O pasmini

Portugalski vodeni pas (Portuguese Water Dog) radna je pasmina s juga Portugala, koja je posljednjih petnaestak godina u svijetu najpoznatija kao pasmina Boa i Sunny, dvaju pasa koji su živjeli u Bijeloj kući s obitelji bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame. Riječ je o atletskom, iznimno inteligentnom psu srednje do veće veličine, uzgojenom za naporan rad uz bok ribara na Algarveu - ne za miran život na kauču. Njegova kovrčava ili valovita dlaka doista vrlo slabo linja, no to ne znači da je potpuno nealergena, a sam pas zahtijeva mnogo više tjelesne aktivnosti i njege nego što mnogi očekuju.

Ribarski pas s Algarvea

Pasmina potječe iz ribarskih sela na portugalskoj obali Algarvea, gdje su zapisi o psima sličnog opisa poznati već od 1297. godine. Ribari su pse koristili za sasvim konkretne zadatke: ronjenje za izgubljenim mrežama i alatom, tjeranje ribe prema mrežama te sprječavanje bijega ribe iz mreža. Osim toga, psi su djelovali kao svojevrsni vodeni glasnici - prenosili su poruke i predmete između brodova ili između broda i obale te čuvali opremu dok su ribari bili na kopnu. Za taj posao imaju plivaću kožicu među prstima, vidljivu i danas, koja im pomaže pri plivanju. Kada je pasmina početkom 20. stoljeća gotovo izumrla, od nestanka ju je spasio portugalski brodovlasnik Vasco Bensaude, čiji je pas Leão, rođen 1931., postao temeljni otac moderne pasmine i osnova za prvi pisani standard.

Kovrčava ili valovita dlaka

Standard priznaje dvije varijante dlake: kovrčavu, koja tvori zbijene, cilindrične uvojke bez sjaja, i valovitu, koja pada u mekšim valovima s laganim sjajem. Neki psi imaju mješovitu dlaku - kovrčavu po tijelu, valovitu na ušima i repu. Riječ je o jednoslojnoj dlaci bez podlanke koju pas vrlo slabo linja, pa se često čuje da je pasmina "hipoalergena". To je pojednostavljeno: nijedna pasmina pasa nije znanstveno dokazano potpuno nealergena, jer alergeni nisu vezani samo za dlaku, nego i za kožne ljuske, slinu i mokraću. Manje linjanja doista znači manje raznošenja alergena po stanu, što mnogim alergičarima olakšava suživot sa psom, no to nije jamstvo. Gusta dlaka bez redovitog češljanja nekoliko puta tjedno brzo se zapetlja u čvorove, pa većina vlasnika psa - slično kao kod pudlice - vodi profesionalnom pasjem frizeru na šišanje otprilike svakih 6 do 8 tjedana, što je redovit i ne baš jeftin dio brige o psu.

Energija radnog psa

Portugalski vodeni pas nije uzgojen da leži pred kaminom - uzgojen je za cjelodnevni aktivan rad na vodi, i ta je energija ostala. Odrasli pas dnevno treba barem sat vremena intenzivne tjelesne aktivnosti, idealno uz plivanje koje mu je prirodno blisko, a uz to i mnogo mentalnih izazova jer je riječ o iznimno inteligentnoj pasmini koja se brzo dosađuje. Bez dovoljno aktivnosti i angažmana psi razvijaju neželjeno ponašanje, od uništavanja predmeta do pretjeranog laveža. Upravo je podcjenjivanje tih potreba česta zamka kupaca koji psa biraju prije svega zbog asocijacije na poznate pse iz Bijele kuće, a ne zbog stvarnog uvida u to koliko je ovaj pas zahtjevan u svakodnevnom životu.

Zašto je gensko testiranje važno

Pasmina ima dvije dobro dokumentirane, pasminski specifične nasljedne bolesti za koje postoji pouzdan DNK test. Prva je GM1 gangliozidoza, rijetka i smrtonosna bolest metabolizma živčanog sustava kod koje se između 5. i 6. mjeseca starosti javljaju mršavljenje, poremećaji koordinacije i podrhtavanje, a bolest je neizlječiva. Nasljeđuje se autosomno recesivno - bolest se očituje samo ako su oba roditelja nositelji oštećene varijante gena. Testiranje je dostupno od kasnih 1980-ih, a do 1999. usavršeno je u vrlo precizan DNK test. Tada procijenjena učestalost nositelja u pasmini iznosila je oko 6 posto; dosljedno testiranje u uzgoju od tada pomaže smanjiti taj udio i spriječiti nova oboljela legla. Druga je bolest juvenilna dilatacijska kardiomiopatija, također autosomno recesivna srčana bolest kod koje naizgled zdravi štenci mogu iznenada umrijeti od zatajenja srca između drugog tjedna i otprilike osmog mjeseca života. Za nju postoji povezani gensko-markerski test, a sustavno testiranje uzgojnih pasa danas je u Sjevernoj Americi učinilo nositelje ove bolesti rijetkima. Za vlasnike pasa iz provjerenih, testiranih linija to nisu razlozi za brigu, ali jesu nužan dio odgovornog uzgoja - svaki budući vlasnik trebao bi kod uzgajivača provjeriti rezultate testiranja roditelja.

Zglobovi i opće zdravlje

Osim dviju genetskih posebnosti, kod pasmine se, kao i kod mnogih srednje velikih do velikih pasa, može javiti displazija kuka, pa odgovorni uzgajivači pse prije uzgoja rendgenski provjeravaju metodama OFA, PennHIP, BVA ili FCI. Inače je riječ o razmjerno robusnoj pasmini s očekivanim životnim vijekom od 11 do 13 godina, uz dovoljno kretanja i kvalitetnu prehranu.

Pas iz Bijele kuće

Godine 2009. senator Ted Kennedy, sam veliki ljubitelj pasmine, obitelji Obama poklonio je štene po imenu Bo - izbor je djelomično pao na ovu pasminu i zato što kći Malia pati od alergija, a portugalski vodeni psi smatraju se manje problematičnima za alergičare. Godine 2013. pridružila im se i kuja Sunny. Oba su psa do kraja mandata 2017. bila vidljivi pratitelji obitelji na službenim događanjima i u Bijeloj kući, što je pasmini donijelo golemu svjetsku prepoznatljivost - Sunny je uginula u rujnu 2026. u dobi od 14 godina. Ta je prepoznatljivost mnoge oduševila za pasminu, no često zamagljuje činjenicu da je riječ o zahtjevnom radnom psu, a ne o dekorativnom kućnom ljubimcu.

Obiteljski pratitelj

Unatoč radnoj prošlosti, portugalski vodeni pas je u obiteljskom okruženju ljubazan, privržen i razigran pratitelj koji se u pravilu dobro slaže s djecom, ako je od malih nogu primjereno socijaliziran. Zbog izraženog lovnog nagona prema plijenu nije nužno pouzdan u društvu manjih životinja poput mačaka, glodavaca ili ptica - s drugim psima obično se dobro slaže, no s manjim sustanarima oprez je na mjestu. Vjeran je i pažljiv pas kojem je potreban čest kontakt s obitelji te teško podnosi duge sate samoće.

Za koga je prikladan

Portugalski vodeni pas izvrstan je izbor za aktivnu obitelj ili pojedinca koji živi dinamičnim stilom života uz vodu ili u prirodi, ima vremena za dnevno kretanje i redovitu njegu dlake te si može priuštiti povremene troškove profesionalnog šišanja. Manje je prikladan za život u stanu bez vrta, za vlasnike koji su većinu dana odsutni te za potpune početnike koji se prvi put susreću s vlasništvom nad psom - zahtjevna njega dlake, visoke potrebe za aktivnošću i nužnost razumijevanja genetskog testiranja pri kupnji štenca traže iskusnog i posvećenog vlasnika.

Prednosti i mane