Pomeranac (Pomeranian)

O pasmini

Pomeranac je najmanji predstavnik njemačkih špiceva i jedna od najprepoznatljivijih toy pasmi na svijetu. Unatoč sićušnom tijelu - visina mu je svega 18 do 24 centimetra u grebenu, a težina tek nekoliko kilograma - drži se samouvjereno, živahan je i pun energije. Gusta dvostruka dlaka oblikuje prepoznatljivu ovratnicu oko vrata i okruglast, bujan obris tijela, zbog čega pomeranac pomalo podsjeća na minijaturnog lava ili lisičje mladunče. Riječ je o pravom obiteljskom psu: privržen je svojim ljudima, pomno prati što se događa oko njega i brzo javlja lavežom kad primijeti nešto neobično.

Podrijetlo i povijest

Pasmina naziv nosi po povijesnoj regiji Pomeraniji, koja se danas nalazi na području sjeverne Njemačke i sjeverozapadne Poljske. Ondje su od znatno krupnijih arktičkih špiceva, koji su vukli saonice, čuvali imanja i pomagali pri čuvanju stoke, generacijama postupno uzgajani sve manji primjerci, sve dok nije nastao sitni salonski pas kakvog poznajemo danas. Britanska kraljica Viktorija odigrala je pritom važnu ulogu - krajem 19. stoljeća uvezla je nekoliko pomeranaca iz Europe i sama ih izlagala na izložbama pasa, a njezina sklonost manjim primjercima potaknula je uzgajivače da biraju sve sitnije pse, zbog čega se prosječna veličina pasmine za njezina života gotovo prepolovila. Američki kinološki klub (AKC) priznao je pasminu 1900. godine, a iste je godine osnovan i American Pomeranian Club, koji i danas djeluje kao službeni matični klub pasmine u SAD-u.

Izgled i dlaka

Prema FCI standardu pomeranac spada u patuljaste špiceve (toy spitz) i u grebenu mjeri oko 21 centimetar, uz dopušteno odstupanje od otprilike tri centimetra u oba smjera. Ima kratko, zbijeno tijelo, klinastu glavu lisičjeg izraza, sitne uspravne uši i bogato paperjast rep položen na leđima. Dlaku čine kratka, gusta podlaka i duža, gruba pokrovna dlaka koja je najizraženija oko vrata i prsa, gdje stvara prepoznatljivu 'ovratnicu'. Standard dopušta iznimno širok raspon boja - od najprepoznatljivije narančaste do crne, smeđe, kremaste, sivo-sjenčane i šarene.

Temperament

Pomeranci su živahni, znatiželjni i izrazito vezani uz svoju obitelj, a najčešće se najsnažnije povežu s jednom osobom koju prate po cijelom stanu. Unatoč sitnoj građi ponašaju se posve samouvjereno, bez plašljivosti, i vrlo su glasni - spremni zalajati na svaku nepoznatu pojavu, što svakako treba imati na umu, pogotovo u stambenoj zgradi. Inteligentni su i lako usvajaju osnovnu poslušnost, no bez dosljedne i strpljive dresure mogu razviti takozvani 'sindrom malog psa' - pretjeranu samouvjerenost koja se očituje tvrdoglavošću ili obrambenim lavežom prema mnogo krupnijim psima. Zbog krhke građe nisu najbolji izbor za obitelji s vrlo malom djecom, jer grubo rukovanje lako može dovesti do ozljede, dok se s mirnijom i starijom djecom uglavnom dobro slažu.

Njega dlake i zubi

Dvostruka dlaka zahtijeva češljanje najmanje dva do tri puta tjedno, a tijekom sezonskog linjanja i češće, jer se čvorovi brzo stvaraju, osobito iza ušiju i na stražnjim nogama. Redovito kupanje i sušenje fenom pomažu držati podlaku pod kontrolom. Zbog malih čeljusti pomeranci su skloni prenatrpanosti zubi i ranom nastanku zubnih bolesti, stoga je važno redovito čišćenje zubi te preventivni veterinarski pregledi već od mladosti.

Dušnik i koljena

Među najčešćim zdravstvenim tegobama pomeranaca su kolaps dušnika i luksacija patele (iskakanje koljenske čašice) - prema podacima Američkog koledža veterinarskih kirurga (ACVS), oba su stanja među najraširenijim ortopedskim i dišnim problemima kod sitnih pasmina, uključujući pomeranca. Kolaps dušnika očituje se suhim, 'gusjim' kašljem koji se pogoršava pri uzbuđenju, vrućini ili pritisku na vrat, a nastaje zbog slabljenja hrskavičnih prstenova dušnika; blaži oblici se najčešće uspješno kontroliraju lijekovima i kontrolom tjelesne težine, dok teži oblici mogu zahtijevati kirurški zahvat. Luksacija patele očituje se povremenim 'poskakivanjem' na jednoj stražnjoj nozi, koju pas nakratko podigne, a zatim je opet normalno koristi; blaži stupnjevi ne zahtijevaju operaciju, dok se viši stupnjevi obično rješavaju kirurški.

Alopecija X ('bolest crne kože')

Kod pomeranaca se relativno često javlja i alopecija X, poznata i kao 'bolest crne kože' - nasljedni poremećaj ciklusa rasta dlake u kojem folikuli ostaju zaglavljeni u fazi mirovanja i ne prelaze više u fazu rasta. Posljedica je postupan, obično simetričan gubitak pokrovne dlake na trupu, a koža ispod nje s vremenom često potamni. Točan uzrok još nije posve razjašnjen, no istraživanja upućuju na poremećaje u Wnt i Shh signalnim putevima koji inače reguliraju ciklus dlake, kao i na moguću ulogu metabolizma spolnih hormona u koži. Dijagnoza se postavlja isključivanjem drugih uzroka gubitka dlake, a liječenje je uglavnom usmjereno na zbrinjavanje kože i dlake.

Štenci i hipoglikemija

Kao i kod drugih vrlo sitnih pasmina, štenci pomeranca u prvim su mjesecima života izloženi riziku od hipoglikemije (niske razine šećera u krvi), jer im jetra još nije dovoljno zrela da pouzdano regulira glukozu. Preskočeni obrok, stres ili nagla aktivnost mogu izazvati epizodu koja se očituje slabošću, teturanjem, a u težim slučajevima i grčevima. Rješava se učestalim, manjim obrocima kvalitetne hrane za štence - četiri do šest puta dnevno - a sklonost s odrastanjem obično nestaje. Uzimajući u obzir sve navedeno, pomeranac odgovara vlasniku spremnom na redovitu njegu dlake i pažljivo praćenje zdravlja, a zauzvrat nudi iznimno odanog i zabavnog društvenog psa.

Prednosti i mane