Pekinžan

O pasmini

Pekinezer je jedna od najstarijih poznatih pasmina pasa na svijetu i jedina koja je stoljećima bila namijenjena isključivo kineskom carskom dvoru. Riječ je o malom, dostojanstvenom psu pratitelju s bogatom poviješću, ali i o jednoj od najizraženije kratkoglavih (brahicefalnih) pasmina, što donosi ozbiljne i dobro dokumentirane zdravstvene izazove koje budući vlasnik mora poznati prije odluke za ovu pasminu.

Carsko podrijetlo

Pasmina potječe iz Kine, gdje se prema izvorima Američkog kinološkog kluba (AKC) uzgajala već u doba dinastije Tang u 8. stoljeću, dok legenda njezino podrijetlo smješta čak u doba dinastije Han, dakle više od dvije tisuće godina unatrag. Kroz veći dio te povijesti pekinezere su smjeli posjedovati isključivo članovi carske obitelji, a pas se smatrao svetim. Budistički redovnici oblikovali su pasminu tako da podsjeća na lava - simbol iz budističke tradicije - zbog čega se ustalio i naziv »lavlji pas«. Zbog svoje sitnosti neki su primjerci nošeni i u rukavima dvorske odjeće, otkuda potječe nadimak »rukavni pas«.

Dolazak na Zapad

Pekinezeri su u Europu stigli tek 1860. godine, i to na način koji treba prikazati bez uljepšavanja. Tijekom Drugog opijumskog rata britanske i francuske snage u listopadu 1860. opljačkale su i razorile Ljetnu palaču (Yuanmingyuan) kraj Pekinga. Među plijenom je kapetan John Hart Dunne pronašao malog psa kojeg je 1861. poklonio kraljici Viktoriji; ona ga je nazvala Looty - ime koje izravno priznaje podrijetlo u pljački. Nekoliko drugih pekinezera iz istog pohoda dospjelo je u britanske plemićke obitelji i postalo temelj zapadnog uzgoja pasmine. Looty je do smrti 1872. živjela na dvoru, a njezin grob nije sačuvan. Taj je događaj važan dio povijesti pasmine, no jednako jasno svjedoči i o kolonijalnim okolnostima u kojima je pekinezer stigao na Zapad.

Narav

Pekinezer je poznat po dostojanstvenoj, samouvjerenoj i prilično samosvojoj naravi. Prema svojoj obitelji iznimno je privržen i vjeran, dok je prema strancima često suzdržan pa i pomalo arogantan - osobina koju mnogi klubovi pasmine opisuju kao »lavlju« neustrašivost unatoč maloj veličini. Inteligentan je, ali tvrdoglav pas, pa odgoj zahtijeva strpljenje i dosljednost više nego strogoću. Nije pretjerano igriv u smislu aktivnih igara, no cijeni mirnu blizinu svojih ljudi.

Izgled i dlaka

Pasminu obilježavaju kratke, zdepaste noge, spljošteno lice s izraženim naborima te bogata, duga vanjska dlaka s mekim donjim slojem koji oko vrata i ramena tvori izraženu grivu. Prema standardu United Kennel Cluba (UKC) pas bi na izložbama trebao biti prikazan minimalno dotjeran, bez oblikovanja dlake - no to ne znači da njega nije zahtjevna. Naprotiv, gusta dvostruka dlaka treba redovito, nekoliko puta tjedno češljanje, čišćenje nabora na licu i njegu predjela oko očiju kako bi se spriječilo zapetljavanje, nadraženost kože i infekcije.

Zdravlje: krajnje kratkoglava građa

Pekinezer spada među pasmine s najizraženije kratkoglavom (brahicefalnom) građom glave, što ima ozbiljne posljedice za disanje. Presječna studija objavljena u časopisu PLOS One, koja je obuhvatila 14 brahicefalnih pasmina, pokazala je da je među pekinezerima samo 10,9 % pasa bilo bez znakova sindroma brahicefalne opstruktivne dišne stege (BOAS) - dakle velika većina, oko 89 %, bila je u nekoj mjeri pogođena, čime se pasmina svrstava uz bok mopsovima i buldozima kao jedna od najugroženijih. Studija je kod pekinezera zabilježila i visok udio suženih nosnica (samo 17,8 % pasa imalo je posve otvorene nosnice). Cornell University College of Veterinary Medicine izrijekom navodi pekinezera među pasminama kod kojih se BOAS često javlja i bez liječenja može postati opasan po život; kod težih oblika pomaže kirurški zahvat, idealno prije druge godine života.

Vrućina i oči

Zbog krajnje skraćenog dišnog puta pekinezeri vrlo slabo podnose vrućinu i ubrajaju se među pasmine s najvećim rizikom od toplinskog udara, stoga im ljeti trebaju hlad, mirno okruženje i izostanak napora u najtoplijem dijelu dana. Osim disanja, ranjivo je i oko: istraživanje o utjecaju oblika glave na zdravlje pasa (PLOS One) pokazalo je da brahicefalne pasmine imaju i do dvadeset puta veći rizik od ulceracija rožnice u odnosu na nebrahicefalne, a pekinezer je bio među pasminama s najvećim udjelom pogođenih životinja u uzorku. Plitke očne duplje i ispupčene oči znače i realan rizik da životinja pri manjoj ozljedi ili čak prejakom stisku oko vrata (npr. ogrlica) doživi ispadanje očne jabučice iz duplje (proptozu), što je hitno veterinarsko stanje.

Prikladnost i njega

Pekinezer je zbog svoje veličine i niskih potreba za kretanjem prikladan za život u stanu, no zbog zdravstvene osjetljivosti, tvrdoglave naravi i zahtjevne njege dlake nije idealan izbor za prve vlasnike pasa ili obitelji s vrlo malom djecom koja se još ne znaju nježno ponašati prema maloj, krhkoj životinji. Najbolje napreduje kod iskusnih, mirnih vlasnika spremnih na redovitu njegu dlake i očiju te dosljednu pozornost prema vrućini i disanju.

Prednosti i mane