Parson Russellov terijer (Parson Russell terijer, PRT, Parson Russell Terrier)

O pasmini

Parson Russellov terijer mali je lovački terijer, uzgojen za rad pod zemljom pri lovu na lisicu. Standard Međunarodne kinološke federacije (FCI) br. 339 navodi idealnu visinu u grebenu od 36 cm za pse i 33 cm za kuje. To nije isto što i „jack russell“ iz svakodnevnog govora: FCI za pasminu Jack Russellov terijer (br. 345) vodi zaseban standard sa znatno nižom visinom. Pasmina je živahna, samosvojna i lovački usmjerena, pa odgovara prije svega skrbnicima koji joj mogu dati puno kretanja, mentalnog rada i dosljedan odgoj.

Župnik Russell i počeci pasmine

Pasmina je dobila ime po velečasnom Johnu Russellu, engleskom lovačkom župniku (1795.–1883., kako navodi američki matični klub Parson Russell Terrier Association of America, PRTAA). Britanski Kennel Club piše da je Russell 1819. kupio kuju Trump, koja se smatra začetnicom pasmine. Standard FCI povijest sažima kratko: pasmina potječe iz linije foksterijera viktorijanskog župnika, a nakon dugog spora oko tipa koji se neodređeno zvao „jack russell“ priznata je kao Parson Russellov terijer.

Službeni put je mlađi. Prema PRTAA prvi je standard pasmine 1904. sastavio Arthur Heinemann. Kennel Club je pasminu službeno priznao 1990. kao Parson Jack Russell Terrier, a 1999. preimenovao ju je u Parson Russell Terrier kako bi razlikovao dvije pasmine; američki kinološki klub AKC uveo je današnji naziv 2003.

Parson Russell ili Jack Russell terijer: po čemu se razlikuju

Parson Russell viši je od Jack Russell terijera, a FCI ih vodi kao dvije pasmine s odvojenim standardima. Standard br. 339 određuje idealnu visinu od 36 cm (psi) i 33 cm (kuje), trup „nešto duži od visine u grebenu“ te sekciju 1 treće skupine (veliki i srednje veliki terijeri). Standard br. 345 za Jack Russell terijera određuje idealnu visinu od 25 do 30 cm, težinu po pravilu 1 kg na 5 cm visine (otprilike 5–6 kg), pravokutan trup i sekciju 2 (mali terijeri). Standard 345 sam kaže da su iz iste povijesti nastale dvije inačice koje se razlikuju ponajprije visinom i proporcijama: viši, kvadratnije građen pas je Parson Russell, niži i nešto duži Jack Russell.

Razlika je i u priznanju. Kennel Club je Parson Russella priznao 1990., a Jack Russell terijera tek 2016. i ističe da je britanski tip po proporcijama sličan Parson Russellu, ali manjeg okvira. Američki klub JRTCA naziv shvaća šire: piše da „pravi Jack Russell“ može biti bilo koje visine između 10 i 15 inča (otprilike 25–38 cm), a Parson Russella smatra jednom od inačica koje je AKC učinio zasebnim pasminama.

Zato u rodovniku provjerite naziv pasmine i visinu oba roditelja: pas prodan kao „jack russell“ bez rodovnika ne jamči ni visinu ni tip.

Mjere prema standardu: koliko je velik i težak

Prema standardu FCI idealna je visina u grebenu 36 cm za pse i 33 cm za kuje; težinu standard ne navodi. To je idealna vrijednost, a ne granica: Kennel Club, koji ima iste brojke (14 i 13 inča), upozorava da pojedini pas može biti veći ili manji. Za težinu je koristan AKC, prema kojem terijer u radnoj kondiciji obično teži 13–17 funti, dakle otprilike 6–8 kg; to je američki, a ne FCI podatak.

Standard naglašava funkciju: prsni koš mora biti takav da ga rukama prosječne veličine možete obuhvatiti iza ramena, jer je pas namijenjen radu u lisičjoj jazbini. FCI ga uvrštava među velike i srednje velike terijere, a Kennel Club i PDSA (britanska veterinarska dobrotvorna organizacija) među male pasmine.

Glatka, gruba ili oštra dlaka i boje

Standard FCI dopušta tri inačice dlake – oštru, grubu (prijelomljenu, engl. broken) i glatku – koje su sve po naravi čvrste, ravne, guste, s podlakom i otporne na vremenske prilike. AKC u svom standardu poznaje samo prijelomljenu ili glatku dlaku. Pripremljena (trimana) dlaka mora izgledati prirodno i nikada ošišano.

Boja je bijela ili pretežno bijela s oznakama boje paleža (tan), limuna ili crne boje, po mogućnosti na glavi i korijenu repa; nešto boje na tijelu je prihvatljivo. AKC diskvalificira tigrastu (brindle) šaru. Njega je jednostavna: Kennel Club i PDSA navode četkanje jednom tjedno, a Kennel Club i linjanje.

Narav: smion, prijateljski i samosvojan

Standard FCI narav opisuje riječima „odlučan i prijateljski raspoložen“: izvorno terijer za rad s lisicom, samopouzdan, energičan i vedar pas. AKC je precizniji: pri radu je hrabar, uporan i jednouman lovac, kod kuće razigran, živahan i vrlo privržen; samostalan je i energičan terijer koji traži svoj dio pozornosti, a ne smije biti svadljiv. PRTAA upozorava da bez odgovarajućeg odgoja može biti „težak“ i da od šteneta do starosti treba puno pažnje i kretanja.

Lov pod zemljom: kopanje, lajanje i gonjenje

Kopanje, glasnoća i zanimanje za sitnu divljač kod ove pasmine nisu nužno pogreške u odgoju, nego mogu biti ostatak izvornog posla. FCI kao namjenu navodi „radni terijer sposoban za rad pod zemljom“, a AKC da je dovoljno neustrašiv da se ukopa i istjera lisicu iz jazbine. PRTAA dodaje da je Parson Russell bio „baying terrier“: pas koji lajanjem tjera lisicu iz jazbine, a da je ne ubije.

U svakodnevici to znači poseban kutak za kopanje i vrt sa sigurnom ogradom bez razmaka uz tlo. PDSA piše da zbog snažnog nagona za lovom i istraživanjem čak ni osnovni trening, posebno dozivanje, „neće uvijek biti lak“.

Kretanje, mentalni rad i školovanje

Planirajte jedan do dva sata aktivnosti dnevno jer se izvori razlikuju: Kennel Club navodi „do 1 sat dnevno“, a PDSA idealno 1–2 sata. Sama šetnja na uzici rijetko je dovoljna; bolje djeluje mješavina slobodnog hoda na sigurnom, traženja mirisa, igara povlačenja i kratkih vježbi. Britanski klub Parson Russell Terrier Club UK (klub PRT UK) piše da su se energija i samostalnost pasmine dobro preselile u druge aktivnosti, među njima mini agility i rad terapijskog psa (PAT).

Pri školovanju djeluje nagrađivanje i kratke, raznolike vježbe, a ne pritisak. AKC pasminu opisuje kao samostalnog rješavatelja problema koji može imati „vlastite ideje“, a PDSA za odgoj upućuje na metode nagrađivanja. Dozivanje je smisleno vježbati na dugom povodcu prije nego što ga isprobate na slobodi.

Obitelj, djeca i druge životinje

Obitelji s djecom odgovara uvjetno. PDSA piše da se pasmina dobro slaže s djecom i može biti izvrstan obiteljski pas; PRTAA dodaje da grubo postupanje male djece ne podnosi, a klub PRT UK da se pas rado igra s djecom.

S drugim životinjama ovisi o životinji. Prema Kennel Clubu terijeri se uzgajaju za lov na lisicu, jazavca, štakora i vidru, pa je razumno računati da će glodavci, kunići i ptice psu biti plijen. PDSA piše da ga treba već u mladosti socijalizirati s drugim kućnim ljubimcima; jamstva za suživot nema.

Stan i vrt

Za stan je prikladan samo uvjetno. PRTAA piše da pasminu ne bi preporučili kao prvi izbor za život u gradskom stanu, ali poznaje uspješne priče gradskih pasa, koje zahtijevaju vrijeme, predanost i maštu. Kennel Club kao prikladnu veličinu doma navodi malu kuću s malim do srednjim vrtom i dopušta grad ili selo.

Zdravlje: što klubovi preporučuju, a što ne zahtijevaju

Kennel Club „snažno preporučuje“ da uzgajivači prije parenja obave DNK-testove na kasno nastupajuću ataksiju (LOA) i primarnu luksaciju leće (PLL), jer prema njegovim riječima dokazi upućuju na to da su ta stanja u pasmini važna briga; kao „najbolju praksu“ navodi još DNK-test na spinocerebelarnu ataksiju (SCA) i pregled očiju prema shemi BVA/KC/ISDS. To su preporuke, a ne obveze: Kennel Club za pasminu ne navodi dodatna posebna ograničenja uzgoja. Klub PRT UK pasminu opisuje kao zdravu; Kennel Club ju je svrstao u kategoriju 1 sheme Breed Watch, što znači samo da za nju nema posebnih točaka na koje bi suci trebali obratiti pozornost.

Američki matični klub PRTAA u programu CHIC navodi pregled očiju kod specijalista, procjenu patela i test sluha BAER te preporučuje DNK-testove za PLL, LOA i SCA. PDSA kao moguće probleme povezane s pasminom navodi iščašenje patela, luksaciju leće i sivu mrenu. Uzgojni pravilnik za terijere Kinološkog saveza Slovenije (KZS) preporučuje test sluha prije uzgojnog pregleda, osobito kod pretežno bijelih pasa (više od 50 % bjeline).

PLL, LOA i SCA: što znače kratice

PLL je nasljedna očna bolest u kojoj popuste veze što drže leću. Sveučilište Cornell opisuje ju kao bolno stanje koje može dovesti do sljepoće, a najčešće se razvije između treće i osme godine; pri pomaku leće prema naprijed brzo može nastati glaukom, što Cornell smatra hitnim stanjem. Uz ranu operaciju često se sačuva dio vida, a neliječena prednja luksacija ima lošu prognozu. Prema Cornellu uzrokuje je varijanta gena ADAMTS17, a klub PRT UK dodaje da luksacija leće može nastati i zbog ozljede ili još nepoznatih mutacija.

LOA i SCA su ataksije, dakle gubitak usklađenosti pokreta. Klub PRT UK navodi da se kod SCA znakovi mogu pojaviti već u dobi od dva do šest mjeseci, a kod LOA u prvoj godini. Obje su progresivne, a klub piše da se oboljeli psi često eutanaziraju mladi zbog loše kvalitete života. Njemačko istraživanje (2016.) upozorava da DNK-testovi ne obuhvaćaju sve slučajeve nasljedne ataksije u pasmine.

Koliko dugo živi

Za pasminu AKC navodi očekivani životni vijek od 13 do 15 godina, a Kennel Club „više od 12 godina“. To su opće procjene organizacija, a ne podaci iz registra.

Što pitati uzgajivača

Kod uzgajivača tražite rezultate zdravstvenih pregleda oba roditelja, ne samo izjave:

• DNK-rezultate za PLL, LOA i SCA (ili nasljedni status ako ga navodi rodovnik);
• pregled očiju, procjenu patela i test sluha (BAER; osobito kod pretežno bijelih pasa);
• točan naziv pasmine u rodovniku i visinu oba roditelja;
• priliku da vidite štence zajedno s majkom, što preporučuje klub PRT UK, te tijek socijalizacije;
• pisani ugovor s jasnim obvezama obiju strana.

Provjerenog uzgajivača potražite u imeniku.

Zablude i činjenice

• „Jack Russell i Parson Russell isto su.“ FCI ima dva standarda s različitom visinom (36/33 cm prema 25–30 cm), a američki klub JRTCA dopušta još širi raspon (10–15 inča).
• „Mali pas treba malo kretanja.“ Izvori navode do jednog sata (Kennel Club) odnosno jedan do dva sata (PDSA) aktivnosti dnevno.

Kome odgovara, a kome manje

Odgovara aktivnim skrbnicima koji će psa svaki dan zaposliti kretanjem i radom, imaju ograđen vrt ili pristup sigurnim izlascima te ih ne smetaju kopanje i glasnoća. Manje odgovara onima koji traže mirnog psa za stan, imaju sitne životinje poput glodavaca ili kunića ili psa prvi put školuju bez pomoći iskusnog mentora. Uvjeti za dobar suživot su: zdravstveno testirani roditelji, rana socijalizacija, dosljedan odgoj nagrađivanjem i svakodnevni mentalni rad.

Prednosti i mane