Papilon (Papillon)

O pasmini

Papillon je mala francusko-belgijska salonska pasmina koju odmah prepoznajemo po velikim, uspravnim ušima s dugim resama - izgledaju poput raširenih leptirovih krila, po kojima je pasmina i dobila ime. Službeni standard (FCI br. 77) kao zemlje podrijetla navodi Francusku i Belgiju, a osim klasične uspravnouhe varijante priznaje i varijantu s povijenim ušima, zvanu falena. Unatoč sitnoj i krhkoj građi, ova pasmina ubraja se među najinteligentnije i najsvestranije toy pasmine - psi rado uče, pažljivi su i iznenađujuće atletični, što potvrđuju i uspjesi na agility natjecanjima.

Otkud ime leptir

Ime papillon dolazi od francuske riječi za leptira. Uspravne uši, obrubljene dugim svilenkastim resama i nagnute pod kutom od otprilike 45 stupnjeva, doista podsjećaju na raširena leptirova krila - to ističu i AKC i FCI standard. No pasmina nije oduvijek imala takve uši: sve do kraja 19. stoljeća sve su jedinke ove salonske pasmine imale povijene uši, slične moljinim krilima, pa su ih zvali falena (phalène, francuski za moljac). Kad je krajem 19. stoljeća med uzgajivačima postala moderna uspravna varijanta ušiju, za nju se ustalio naziv papillon, dok je povijenouha varijanta zadržala naziv falena. Danas obje varijante isti standard priznaje kao dvije inačice iste pasmine.

Otmjena povijest na dvorovima

Preci papillona bili su omiljeni na europskim dvorovima stoljećima, što dokumentira i povijesni pregled kluba Papillon Club of America: male salonske španijele nalazimo na slikama starih majstora još od početka 16. stoljeća, među ostalima kod Tiziana, a kasnije ih je slikao i Pierre Mignard, dvorski slikar Luja XIV., na portretima francuskog plemstva. Popularnost na dvorovima uzgajivačima je jamčila stalnu potražnju, što je pasminu održalo kroz stoljeća. Vrijedi oprez: točan odnos između tada prikazanih pasa i današnjeg standarda papillona nije uvijek moguće dokazati, no riječ je o jednom od bolje dokumentiranih primjera duge povijesti pasjih pasmina u europskoj umjetnosti.

Atletičniji nego što izgleda

Zbog sitnog, ukrasnog izgleda papillon se često podcjenjuje, no zapravo je jedan od najistreniranijih toy pasa. Službeni standardi opisuju ga kao živahnog, pažljivog i svestranog, a uzgajivačke udruge svrstavaju ga među najlakše obučive male pasmine - brzo uči nove naredbe i rado surađuje. Papilloni redovito nastupaju i postižu vrhunske rezultate na agility natjecanjima te u poslušnosti, gdje njihova sitna građa i okretnost, iznenađujuće, postaju prednost, a ne prepreka.

Kretanje i mentalni izazovi

Unatoč atletičnosti, papillonu nije potreban satni trening trčanja - britanska veterinarska dobrotvorna organizacija PDSA navodi da je za zadovoljnog psa dovoljno oko 30 minuta kretanja dnevno. Važnija od količine je raznolikost: šetnje, igra dohvaćanja, vježbe poslušnosti ili jednostavan kućni agility poligon sprječavaju dosadu, koja se kod ove bistre pasmine brzo pretvori u kopanje, lajanje ili destruktivno ponašanje. Rana i dosljedna dresura pozitivnim potkrepljenjem dobro iskorištava njihovu želju za ugađanjem i znatiželju.

Zdravlje: koljena i zubi

Kao i kod mnogih malih pasmina, i kod papillona postoji povećan rizik od iščašenja koljenske čašice (patelarne luksacije) - stanja u kojem čašica isklizne iz svog ležišta, što može izazvati povremenu 'poskakujuću' šepavost. PDSA to stanje navodi kao poznatu nasljednu bolest kod ove pasmine, a ozbiljnost varira od blage i neprimjetne do one koja zahtijeva operaciju - dakle ne radi se o izvjesnosti, već o povećanoj vjerojatnosti koju vrijedi pratiti kod veterinara. Papilloni se, kao i većina vrlo malih pasmina, ubrajaju i među pasmine s povećanim rizikom od bolesti zubnog mesa (periodontalne bolesti); jedna analiza podataka američke veterinarske mreže Banfield svrstava ih među deset pasmina s najvećim rizikom. Redovito čišćenje zubi kod kuće i kod veterinara stoga se itekako isplati.

Njega svilenkaste dlake

Duga, svilenkasta dlaka papillona nema podlaku, pa se manje uvija i rjeđe zapetljava nego kod mnogih drugih dugodlakih pasmina. PDSA preporučuje četkanje otprilike dva do tri puta tjedno, što obično dostaje za uredan izgled i sprječava zapetljavanje dlake iza ušiju, na prsima i na 'hlačicama' stražnjih nogu. Budući da je riječ o sitnoj pasmini, korisno je redovito pregledavati i pandže, uši i zube - potonje upravo zbog spomenutog rizika od zubnog kamenca.

Prikladan za obitelj?

Papillon je po naravi prijateljski i dobro se slaže s ljudima svih dobi, no njegova sitna, 'finokoštana' tjelesna građa - tako je opisuje AKC standard - znači da ga i nespretno rukovanje lako može ozlijediti. Zato nije najbolji izbor za obitelji s vrlo malom djecom koja još ne znaju nježno rukovati sitnim životinjama; sa starijom, poučenom djecom problema obično nema. Rana i dosljedna socijalizacija s nepoznatim ljudima, zvukovima i okruženjima pomaže da papillon ostane samopouzdan te ne postane plašljiv ili pretjerano oprezan.

Prednosti i mane