Njemački ovčar (German Shepherd Dog)

O pasmini

Njemački ovčar nije pas koji bi bio zadovoljan ulogom kućnog ljubimca na kauču. Uzgojen je za rad uz čovjeka i upravo to od skrbnika očekuje i danas: zadatak, jasna pravila i svakodnevnu suradnju. Tko mu to pruži, dobiva iznimno pouzdanog pratitelja; tko ne, dobiva nemirnog, glasnog i često pretjerano zaštitnički nastrojenog psa. U Hrvatskoj i Sloveniji spada u sam vrh registriranih pasmina, pa vrijedi znati što ga zapravo razlikuje od drugih ovčara.

Od pastirskog do službenog psa

Pasminu je 1899. godine počeo oblikovati njemački časnik Max von Stephanitz od tradicionalnih njemačkih pastirskih pasa; prvi upisani pas bio je Horand von Grafrath, a iste je godine osnovano matično društvo Verein für Deutsche Schäferhunde (SV). Već u prvim desetljećima pokazalo se da je pas koristan daleko izvan pašnjaka: 1927. godine Amerikanka Dorothy Eustis, koja je u Švicarskoj uzgajala njemačke ovčare, posjetila je školu za pse vodiče slijepih u Potsdamu i o njoj pisala u Saturday Evening Postu; 1928. je u Švicarskoj školovala njemačkog ovčara Buddyja za Morrisa Franka, što se smatra početkom pokreta pasa vodiča u SAD-u. Danas je njemački ovčar jedna od najraširenijih pasmina u policijskom i vojnom radu, potrazi za nestalima te otkrivanju droga i eksploziva. Prema nomenklaturi FCI-ja nosi standard broj 166 i pripada 1. skupini (ovčarski i pastirski psi) s obveznim radnim ispitom.

Izgled, mjere i dvije varijante dlake

Prema standardu FCI-ja mužjak je visok 60–65 cm u grebenu i težak 30–40 kg, ženka 55–60 cm i 22–32 kg. Tijelo je nešto dulje od visine, leđna linija blago pada prema sapima, a kretanje je izdužen kas velikog dosega. Dlaka je dvostruka, s poddlakom: od 2010. FCI priznaje dvije varijante – kratku oštru dlaku (Stockhaar) i dugu oštru dlaku (Langstockhaar), koje se ne smiju međusobno križati. Najčešće su boje crna s tan ili crvenkastim oznakama te vučje siva (sobolja); bijeli psi prema standardu FCI-ja nisu dopušteni i priznati su kao zasebna pasmina, bijeli švicarski ovčar. Budućem vlasniku važno je razlikovati izložbene i radne linije: izložbene imaju izraženije padajuću leđnu liniju i kutove stražnjih nogu, radne su ravnije, često sobolje boje i jačeg nagona. Pretjerano padajuća leđa bila su predmet oštrih kritika kinologa i veterinara, pa pri kupnji gledajte kretanje roditelja, a ne samo izgled.

Karakter: samouvjeren, suzdržan, vezan uz vodiča

Standard opisuje njemačkog ovčara kao uravnoteženog, samouvjerenog i živčano stabilnog psa s izraženom voljom za učenjem. U praksi to znači psa koji se brzo veže uz jednu ili dvije osobe, strance prihvaća suzdržano i u svom prostoru budno prati sve što se događa. Zaštitnički nagon dio je pasmine, a ne mana – no postaje problem kada pas nije rano i temeljito socijaliziran ili kada skrbnik ne postavi granice. Nije pas koji će se veselo baciti na svakog posjetitelja, a nije ni pas koji će bez posljedica podnositi duge sate samoće.

Je li njemački ovčar prikladan za obitelj i djecu?

Dobro socijaliziran i dosljedno odgojen njemački ovčar može izvrsno živjeti u obitelji s djecom, ali treba aktivno kućanstvo koje ga uključuje u svakodnevicu, a ne samo u šetnje. Prema djeci svoje obitelji u pravilu je strpljiv i pažljiv, dok prema dječjim posjetima zbog čuvarskog nagona može biti sumnjičav – trčanje, vikanje i grubu igru može shvatiti kao ugrožavanje »svojih«. Zato susrete uvijek nadzirite, a djecu učite mirnom ophođenju. S drugim psima i mačkama u kućanstvu obično se dobro slaže ako s njima odrasta; prema tuđim psima istog spola može biti netrpeljiv.

Je li prikladan za početnika?

Njemački ovčar u pravilu nije najlakši izbor za potpunog početnika jer njegova inteligencija i nagon brzo postaju problem ako ih nitko ne usmjerava. Motiviran prvi vlasnik može ga uspješno voditi ako je spreman na strukturiran trening od prvog dana, pohađanje škole za pse i svakodnevni rad i nakon što pas odraste. Odgoj mora biti dosljedan i miran; grub ili nepredvidljiv ne djeluje jer pas gubi povjerenje na kojem se temelji njegova suradnja. Pronađite školu za pse u svojoj blizini prije nego što štene stigne kući.

Koliko kretanja i rada treba?

Odrasli njemački ovčar treba barem dva sata aktivnosti dnevno, a znatan dio toga trebao bi biti mentalni rad: praćenje traga, traženje predmeta, poslušnost, agility, zaštitni rad pod stručnim vodstvom ili jednostavno učenje novih zadataka. Sam fizički umor nije dovoljan – pas koji trči uz bicikl, a nikada ne razmišlja, ostaje nemiran. Štene do otprilike 12. mjeseca ne smije skakati ni trčati na duge udaljenosti jer se zglobovi još razvijaju. Za stan ga u pravilu ne preporučujemo; iznimka je skrbnik koji psu osigura dva sata rada i kretanja dnevno – tada veličina doma nije presudna. Kuća s vrtom nije zamjena za rad s vodičem, nego samo mjesto gdje ga pas čeka.

Njega dlake: računajte na dlaku po cijeloj kući

Poddlaka se linja cijele godine, a u proljeće i jesen u tolikim količinama da je četkanje smisleno svaki dan; inače su dovoljna dva do tri četkanja tjedno grabljicama za poddlaku. Kupanje je potrebno tek nekoliko puta godišnje, češće isušuje kožu. Dugodlaka varijanta traži više pažnje iza hlača i ušiju, gdje nastaju čvorovi. Redovito provjeravajte uši, pandže i zube – od treće godine zubni se kamenac brzo nakuplja.

Zdravlje: na što obratiti pozornost kod pasmine

Kod njemačkih ovčara postoji povećan rizik od nekih ortopedskih problema, osobito displazije kukova i laktova; američka zaklada OFA navodi da displaziju kukova ima 19,1 % pregledanih pasa, a laktova nešto manje od 18 %. Među češćim nasljednim bolestima su još degenerativna mijelopatija (sporo slabljenje stražnjih nogu u starosti, za koju postoji genski test SOD1), insuficijencija gušterače (procjenjuje se kod oko 1 % pasa) i zavrtanje želuca, koje je hitno stanje kod svih pasmina dubokih prsa. Odgovorni uzgajivači obično provode rendgensku ocjenu kukova i laktova (HD/ED) te genski test DM kod oba roditelja – zatražite nalaze na uvid. Životni vijek prema veterinarskim studijama iz Velike Britanije prosječno iznosi 10 do 11 godina, a dobro njegovani psi dožive 13 godina. Kod šepanja, teškoća pri ustajanju ili naglo napuhnutog trbuha odmah se obratite veterinaru.

Mužjak ili ženka?

Mužjaci su veći, teži i u pravilu teritorijalniji, što se osobito primjećuje pri susretima s tuđim mužjacima. Ženke su nešto manje, brže sazrijevaju i često su još jače vezane uz jednu osobu. Razlika u karakteru zapravo je manja od razlike između radne i izložbene linije ili između dobro i loše socijaliziranog psa.

Česte zablude o njemačkom ovčaru

»Agresivan je pas« – njemački ovčar po definiciji nije agresivan pas; suzdržan je i zaštitnički nastrojen. Na ponašanje pojedinog psa utječu genetika, rana socijalizacija, iskustva, način odgoja, okolina i zdravstveno stanje, pa je agresivno ponašanje uvijek višefaktorsko. »Treba samo velik vrt« – vrt bez rada s vodičem stvara psa koji laje na sve prolaznike. »Bijeli njemački ovčar rijetka je varijanta« – prema standardu FCI-ja bijela boja nije dopuštena; bijeli psi priznati su kao zasebna pasmina. Tko traži sličnog psa s nešto lakšom dlakom i još više radnog nagona, neka usporedi belgijskog ovčara malinoisa; tko traži mirnijeg obiteljskog psa slične veličine, bit će zadovoljniji zlatnim retriverom ili labradorom.

Prije nego što odlučite

Zapitajte se imate li svaki dan dva sata za psa – i za deset godina, kad bude star i treba više njege. Posjetite uzgajivača koji će vam pokazati oba roditelja, njihove nalaze HD/ED i DM te psa u radu, a ne samo u boksu. Štene koje vas mirno promatra i vraća vam se bolji je izbor od onoga koje se prvo baci na vas. Njemački ovčar pas je koji će vam vratiti točno onoliko koliko uložite – to mu je najveća vrlina i ujedno najveći zahtjev.

Prednosti i mane