O pasmini
Njemački kratkodlaki ptičar svestrani je lovački pas kojeg su njemački lovci u 19. stoljeću oblikovali kao jedinog pratitelja za sve vrste terenskog rada – traženje divljači, stajanje u stoju, donošenje ulova na kopnu i u vodi te praćenje ranjene divljači. Zbog te svestranosti u engleskom se govornom području često naziva "canine triathlete", odnosno pseći triatlonac. Danas je jedan od najpopularnijih lovačkih pasa na svijetu, a omiljen je i kao obiteljski pas kod aktivnih vlasnika koji mu mogu pružiti dovoljno kretanja i posla.
Povijest
Korijeni pasmine sežu u Njemačku 19. stoljeća, kada su lovci i uzgajivači kombinirali starije njemačke ptičare s krvlju starog španjolskog ptičara (Old Spanish Pointer) i drugih europskih stajaćica kako bi dobili psa sposobnog za stajanje u stoju, donošenje ulova te rad na kopnu i u vodi. Njemački uzgajivači uskladili su prvi jedinstveni standard pasmine 1879. godine, a konačniji je oblik pasmina dobila nakon dodatnih križanja s engleskim ptičarom do 1887. godine. Godine 1897. nastao je prvi rodovnički upisnik i započela su službena lovna ispitivanja, što se smatra važnom prekretnicom u organiziranom razvoju pasmine. Prvi su psi u SAD stigli 1925. godine, American Kennel Club upisao je pasminu u svoj rodovnik 1930., a službeno ju je priznao 1935. godine. Nacionalni klub German Shorthaired Pointer Club of America osnovan je 1938. godine.
Izgled i dlaka
Njemački kratkodlaki ptičar atletski je građen, mišićav pas velike veličine, visine od 53 do 64 cm i težine od 20 do 32 kg, pri čemu su mužjaci u pravilu krupniji od ženki. Kratka, gusta i nešto gruba dlaka odlično štiti od podrasta i hladne vode. Standard dopušta jetrenu (smeđu) boju u nekoliko uzoraka: jednobojnu jetrenu, jetreno-bijelu s pjegama, jetreno-bijelu "prošaranu" (sitno istočkanu po bijelim dijelovima) te jednobojnu jetrenu s bijelim mrljama na prsima i šapama. Taj prepoznatljivi istočkani uzorak jedno je od obilježja pasmine.
Temperament
Riječ je o pametnom, znatiželjnom i vrlo privrženom psu koji želi biti stalno uz svog vlasnika – nadimak "Velcro dog" često mu doista odgovara. Energičan je, samouvjeren i hrabar, a pritom nježan prema ukućanima i vjeran obitelji. Njegova radna narav znači da mu je potrebno jasno vodstvo i dosljedan odgoj, inače može postati tvrdoglav ili prekomjerno uzbuđen. S djecom je uglavnom razigran i privržen, no zbog svoje razdraganosti i veličine prikladniji je za stariju djecu koja mogu pratiti njegovu živost nego za malu djecu.
Kretanje i aktivnost
Njemački kratkodlaki ptičar spada među najaktivnije pasmine pasa. Uzgojne organizacije i veterinarski izvori suglasni su da mu je potrebno barem jedan do dva sata intenzivne tjelesne aktivnosti dnevno – ne samo šetnje, nego trčanje, plivanje, donošenje predmeta ili rad na terenu. Ako pas ne može istrošiti tu energiju, brzo postaje nemiran, glasan i destruktivan (grize namještaj, kopa, bježi). Zbog toga nije prikladan za manje aktivne vlasnike niti za život u stanu bez pristupa velikom dvorištu ili otvorenom prostoru.
Njega
Kratka dlaka zahtijeva malo njege – dovoljno je povremeno češljanje radi uklanjanja odumrle dlake, a pas inače razmjerno malo dlaci po kući. Pozornost treba posvetiti visećim ušima, koja su sklonija upalama, te noktima i jastučićima nakon aktivnog kretanja po terenu. Redoviti veterinarski pregledi i prehrana prilagođena visokoj aktivnosti pasmine važan su dio njege.
Zdravlje
Kao i druge velike pasmine, i njemački kratkodlaki ptičar sklon je displaziji kuka i lakta, pa američki nacionalni klub (GSPCA) putem programa CHIC preporučuje obvezno snimanje kukova i laktova, kardiološki pregled te godišnji pregled očiju kod specijalista do šeste godine života. Zbog dubokog prsnog koša, jednako kao i kod drugih velikih, duboko građenih pasmina, smatra se pasminom s povećanim rizikom od nadutosti i uvrtanja želuca (GDV), stoga se preporučuje hranjenje u više manjih obroka i izbjegavanje intenzivne aktivnosti neposredno nakon jela. U veterinarskoj je literaturi objavljen i slučaj urođenog limfedema (poremećaja limfne cirkulacije) kod mladog psa ove pasmine, no riječ je o rijetkom i slabo istraženom stanju koje nije specifično samo za ovu pasminu. Novije istraživanje sveučilišta UC Davis zabilježilo je kod ove pasmine (njemački kratkodlaki/žičasti ptičar) kod nekastriranih pasa razmjerno nisku osnovnu stopu bolesti zglobova (oko 2-3 %), no pokazalo je znatno veći rizik od problema sa zglobovima i određenih vrsta raka kod pasa kastriranih prije navršene prve godine, stoga preporučuje kastraciju tek nakon prve godine života.
Popularnost i prikladnost
Njemački kratkodlaki ptičar smatra se jednim od najpopularnijih lovačkih pasa na svijetu; prema podacima američkog kluba AKC 2024. godine zauzeo je 10. mjesto najregistriranijih pasmina u SAD-u. Odličan je pratitelj aktivnim pojedincima, lovcima i obiteljima spremnima svaki dan osigurati mnogo kretanja i mentalne stimulacije. No zbog visokih zahtjeva za aktivnošću, izraženog lovačkog nagona prema manjim životinjama i potrebe za dosljednim odgojem, nije najbolji izbor za početnike, stanovanje u stanu ili manje aktivne obitelji.
Temperament
Energičan, samouvjeren, inteligentan i vjeran, a pritom nježan i privržen obitelji; treba mu dosljedno vodstvo i mnogo mentalne i tjelesne stimulacije, inače postaje nemiran ili tvrdoglav.
Komu je namijenjena
Aktivne pojedince, lovce i iskusne obitelji koje mogu svaki dan osigurati barem jedan do dva sata intenzivnog kretanja i dosljedan odgoj.
Životni prostor
Treba mu kuća s velikim, sigurno ograđenim vrtom; zbog goleme potrebe za kretanjem, stanovanje u stanu bez opsežnih dnevnih aktivnosti nije za njega prikladno.
Njega
Kratka dlaka zahtijeva samo povremeno češljanje, a veću pozornost traže viseće uši, redovito kretanje, uravnotežena prehrana i redoviti veterinarski pregledi (kukovi, laktovi, srce, oči).
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
izrazito energičan i svestran lovački pas, brzo uči i rado surađuje s vlasnikom, kratka dlaka zahtijeva minimalnu njegu
Na što paziti
treba mu golema dnevna tjelesna aktivnost, nije prikladan za stanove ni početnike, jak lovački nagon može ugroziti manje životinje