Nizozemski schapendoes (Schapendoes, Nederlandse Schapendoes, Dutch Schapendoes, Dutch Sheepdog)

O pasmini

Schapendoes je nizozemski pastirski pas s dugom, blago valovitom dlakom, čuperkom na tjemenu, brkovima i bradom; prema standardu FCI visok je u grebenu 40–50 cm. FCI ga svrstava u skupinu 1 (ovčarski i govedarski psi), sekciju 1, bez radnog ispita. Hrvatski kinološki savez (HKS) vodi ga kao »nizozemski schapendoes«, a Kinološki savez Slovenije (KZS) kao »schapendoes«.

Pasmina nije za svakoga: vesela je i budna, ali samosvojna, svaki dan traži puno kretanja i mentalne stimulacije, a duga dlaka traži češljanje do kože. Obitelji s djecom ili početniku može odgovarati, ali samo uz uvjete opisane u nastavku.

Nizozemski pastir koji je gotovo nestao

Standard FCI navodi da se schapendoes krajem 19. i početkom 20. stoljeća viđao posvuda u Nizozemskoj gdje su bile ravnice obrasle vrijeskom i stada ovaca, a pastiri su ga cijenili zbog bistrine i neumornog veselja pri radu. Raad van Beheer (nizozemski kinološki savez) navodi da su seljaci u Drenthu za čuvanje i tjeranje ovaca koristili male dugodlake pastirske pse zvane herdersdoes, siephond i olde grise.

Tijekom Drugoga svjetskog rata pasmina je gotovo nestala. Standard FCI za utemeljitelja navodi kinologa P. M. C. Toepoela, koji je znao pobuditi zanimanje za nju; od 1940. do 1945. za uzgoj su se koristili preostali primjerci, gdje god su ih pronašli. Klub pasmine osnovan je 1947., Raad van Beheer je 1952. pasminu privremeno priznao, 1954. utvrđen je standard i otvorena rodovna knjiga, a konačno priznanje uslijedilo je 1971. Od tada se, prema standardu, uzgaja samo s registriranim psima.

Visina, težina i građa prema standardu FCI

Mužjaci prema standardu FCI imaju visinu u grebenu 43–50 cm, ženke 40–47 cm, dakle pas je srednje veličine. Standard ne određuje težinu. Nizozemski informativni centar LICG navodi oko 18 kg za mužjake i oko 13 kg za ženke, a američki AKC raspon od 26 do 55 funti, odnosno otprilike 12–25 kg; budući da se izvori razlikuju, računajte s okvirnim rasponom.

Standard opisuje lagano građena psa, nešto duljeg nego što je visok. Kretanje mora biti lagano i elastično, a pas mora dobro skakati i brzo se okretati; standard ga naziva izvanrednim skakačem.

Kuštrava, ali ne kovrčava dlaka

Dlaka je prema standardu duga, na stražnjem dijelu tijela dobrih 7 cm ili više, gusta, s podlakom i blago valovita; izrazito kovrčava dlaka nije dopuštena. Pojedine su dlake tanke i suhe, nikada svilenaste, pa duga dlaka rado strši u čuperke i psu daje velik obujam, osobito straga. Standard spominje izrazito velik čuperak na tjemenu (top knot), brkove i bradu, a nizozemsko društvo pasmine (VNS) dodaje da je dlaka mjestimice duga do 10 cm. Dopuštene su sve boje, prednost imaju plavosiva do crna.

Češljanje do kože, bez šišanja

Odrasli schapendoes traži temeljito češljanje do kože, a učestalost izvori navode različito: LICG svaka 1–2 tjedna, VNS tjedno četkanje i u prosjeku temeljito češljanje svaka 2–3 tjedna po otprilike sat vremena, Schapendoes Club svaka 2 tjedna. Zanemarena se dlaka prema VNS-u sljepljuje u guste ploče.

Češlja se u slojevima odozdo prema gore, četkom i grubim češljem te finim češljem za sitne čvorove; samo četkom čvorovi se ne uklanjaju jer ne dopire do kože, upozorava Schapendoes Club. Najzahtjevnija je izmjena dlake štenaca u odraslu dlaku, koju klub smješta između 8. i 12. mjeseca, a LICG kaže da je tada ponekad neko vrijeme potrebno češljati svaki dan.

Raad van Beheer upozorava da pranje odmašćuje dlaku, zbog čega se brže prlja i sljepljuje; LICG kaže da blato otpada samo kad se osuši, da dlaka štiti od vrućine i hladnoće te savjetuje da se ne šiša. Možete skratiti dlaku ispod šapa i oko spolovila, a čuperak pred očima povezati ili blago prorijediti; ravan rez ne, jer oštri vrhovi nadražuju oči.

Narav: veseli pastir s vlastitom glavom

Standard FCI opisuje pažljiva i hrabra psa koji je inteligentan, oprezan, veseo, živahan, prijateljski raspoložen i temperamentan te se snažno veže uz poznate ljude. LICG dodaje da je osjetljiv i samostalan, pa katkad tvrdoglav, a prema strancima obično suzdržan, ali ljubazan.

Problemi u ponašanju proizlaze iz pastirske naravi: LICG upozorava da ga može veseliti jurenje za trkačima, biciklima i drugim životinjama te da će se na posjet ili sumnjivo događanje oglasiti lavežom. Standard FCI diskvalificira agresivne i pretjerano plašljive pse, a Schapendoes Club piše da nije svaki schapendoes svima prijatelj, što je prihvatljivo dok nije krajnje strašljiv ili agresivan.

Kretanje i rad: agility, trčanje, ispaša

Prema VNS-u sat vremena trčanja dnevno drži schapendoesa u formi i sprječava nervozu, a LICG kaže da je uz dovoljno kretanja u kući miran. Prema Schapendoes Clubu kratka šetnja na uzici mu nije po volji; više mu odgovaraju tečaj agilityja, dog dancing, frizbi, flyball i duga šetnja bez uzice.

Budući da je bistar, treba mu i mentalna stimulacija: LICG preporučuje trening s klikerom, zagonetke i igre traženja. Danas tek rijetki psi rade s ovcama, a pasmina prema VNS-u ostaje pastirska po sklonostima: budna, aktivna i spremna lajati.

Odgoj: prijateljski, ali dosljedan

LICG savjetuje prijateljski, ali dosljedan i jasan odgoj s nagrađivanjem, igrive i raznolike vježbe jer ga inače brzo omete sve oko njega te ističe da je osjetljiv na glas. Škola za štence dobar je početak, a napredni tečaj vrijedi u pubertetu, kada zna biti izrazito tvrdoglav. Štene neka rano nauči ignorirati trkače, bicikliste, mačke i stoku, ostati nakratko samo i prestati lajati na zapovijed.

Obitelj, djeca, životinje i stan: uvjetno

Schapendoes može biti obiteljski pas, ali samo u aktivnoj obitelji koja ima vremena za njega. VNS ga smatra prikladnim za obitelj, djecu, pse i mačke, ali dodaje da se sve mora naučiti. Prema LICG-u prilično je tolerantan prema djeci i rado se igra, no djeca moraju poštovati njegove granice, a psa i dijete nikada ne ostavljajte same. S drugim se životinjama obično slaže nakon socijalizacije, ali nagon za gonjenjem ostaje.

Za stan standard ne postavlja ograničenja, no izvori upozoravaju na čimbenike koji tamo vrijede: sat trčanja dnevno, lajanje na posjet, želju za društvom čovjeka te dlaku koja u kuću unosi pijesak i lišće. Naša je procjena da je stan moguć samo uz dobro organizirano kretanje i bez dugih odsutnosti. O početnicima LICG kaže da iskustvo nije nužno, ali je poželjno, a VNS upozorava da se ispod plišane dlake krije pas odlučna karaktera, izazov osobito za početnika.

Zdravlje: oči i srce

Prema istraživanju Sveučilišta u Utrechtu koje sažima LICG, najvažnija nasljedna bolest u nizozemskoj populaciji jest progresivna atrofija mrežnice (PRA); podaci su prikupljani u razdoblju 2004.–2013. LICG spominje i perzistirajući ductus arteriosus (PDA) te distihijazu, a klubovi izvješćuju o sivoj mreni koja ne uzrokuje uvijek sljepoću. Za PRA postoji izravan genski test (VNS), a uzrok u genu CCDC66 opisala je studija iz 2010.

Prema Raad van Beheer i LICG nizozemski klubovi od uzgojnih pasa zahtijevaju pregled očiju (ECVO) i DNK-test na PRA; LICG dodaje da se kod PRA smiju pariti samo kombinacije iz kojih ne mogu nastati oboljele životinje; Schapendoes Club pak iz obveznog testa izuzima pse s popisa »clear due to birth« (prema podrijetlu slobodni od PRA). Retrospektivna studija klinike u Utrechtu iz 2012. (102 psa s PDA) pronašla je sklonost PDA kod triju pasmina, među njima i kod schapendoesa; riječ je o pacijentima jedne klinike, ne o učestalosti. VNS navodi da mu je poznato najmanje 11 nizozemskih slučajeva liječenih u Utrechtu i da način nasljeđivanja nije poznat.

Miopatija, agility i rjeđe bolesti

Sveučilište u Utrechtu izvješćuje da se kod schapendoesa pojavljuje nasljedna mišićna bolest (miopatija) koja se nasljeđuje autosomno recesivno: povećan rizik ima pas s dvije kopije mutacije. Znakovi mogu biti smanjena podnošljivost napora, osjetljivost na vrućinu, mišićna slabost i drhtanje, ali se među psima jako razlikuju, a kod nekih ih nema ili ih vlasnik ne primijeti. Za pse s dvije kopije sveučilište navodi da je razumno ograničiti eksplozivno kretanje te ne preporučuje divlju igru i sportove s mnogo okreta ili skokova, kao što je agility. Nizozemski klubovi bolest trenutačno klinički ne prepoznaju u Nizozemskoj, ali surađuju u istraživanju.

Isti izvor spominje kronični hepatitis i nakupljanje bakra, koji su prema sadašnjem znanju odvojeni od miopatije. Procijenjena učestalost epilepsije u nizozemskom istraživanju iz 2026. iznosila je za schapendoesa 0,23 %, što je najniža od procjena u studiji, no riječ je o procjeni iz podataka klubova i poznatih slučajeva.

Životni vijek

Schapendoes obično živi 12–15 godina: taj raspon navodi AKC, a LICG kaže da u prosjeku doživi oko 14 godina. Izvori ne objašnjavaju na kojim se podacima temelje, pa ih shvatite kao okvirnu procjenu.

Schapendoes, bradati koli ili poljski nizinski ovčar

Prema standardima FCI schapendoes je manji od pasmine bradati koli, a od poljskog nizinskog ovčara po visini se jedva razlikuje: mužjaci schapendoesa visoki su 43–50 cm, poljskog nizinskog ovčara 45–50 cm, bradati koli ima idealnu visinu 53–56 cm, a staroengleski ovčar (bobtail) od 61 cm naviše. Što se tiče dlake, schapendoesova je tanka, suha i blago valovita; poljski nizinski ovčar prema standardu ima grubu, gustu i obilnu dlaku, bradati koli ravnu, grubu i kuštravu. Standard schapendoesa sve te pasmine navodi kao srodne; narav standardi ne uspoređuju, pa razlike u ponašanju ne iznosimo.

Što pitati uzgajivača

Uzgajivača pitajte za rezultate pregleda očiju (ECVO) i DNK-testa na PRA za oba roditelja, za slučajeve PDA u lozama i za rezultat testa na miopatiju, ako ga provodi (test je dio tekućeg istraživanja Sveučilišta u Utrechtu, a VNS DNK-marker naziva još nepotvrđenim). U Nizozemskoj oba društva pasmine zahtijevaju pregled očiju i test na PRA; kod slovenskih ili hrvatskih uzgajivača zahtjevi se mogu razlikovati, zato tražite dokumentaciju. Pitajte i o socijalizaciji štenaca, ugovoru i pregledu roditelja. LICG upozorava da ne kupujete jeftine štence preko interneta ili od preprodavača s više pasmina. Pri odabiru uzgajivača dajte prednost onome tko svoj rad dokumentira.

Dva česta mita

• »Plišani izgled znači lakog psa.« VNS to naziva velikom zabludom: ispod dlake je pastirski pas koji zna sam odlučivati.
• »Ljeti ga treba ošišati.« Ne: VNS žali zbog ošišanih ili obrijanih pasa, a LICG navodi da dlaka štiti od vrućine i hladnoće.

Kome odgovara, a kome manje

Schapendoes odgovara aktivnim ljudima koji rado rade sa psom, imaju vremena za svakodnevno kretanje i sat češljanja svakih nekoliko tjedana te im ne smetaju lajanje i tvrdoglavost. Može se snaći u obitelji s djecom koja poštuju njegove granice i kod vlasnika kojeg privlači agility, uz uvjet da provjeri zdravstveno stanje roditelja.

Manje odgovara onome tko je većinu dana izvan kuće, traži dlaku bez održavanja ili mirna pratitelja bez posla ili ne voli psa koji juri za trkačima. Početnik se može snaći, ali samo uz dosljedan odgoj, tečajeve i spremnost na redovito češljanje.

Prednosti i mane