O pasmini
Mali jazavčar nije jednostavno štene jazavčara koje je ostalo malo, nego službeno priznana veličinska kategorija unutar iste pasmine, koja se od standardnog jazavčara razlikuje prema opsegu prsnog koša, a ne (samo) prema visini ili težini. Prema FCI standardu br. 148, mali jazavčar star najmanje 15 mjeseci mora imati opseg prsnog koša od preko 32 do 37 cm kod mužjaka te od preko 30 do 35 cm kod ženki, mjereno od najviše točke grebena do najniže točke prsnog koša. Američki kinološki savez (AKC) tu granicu pojednostavljuje na težinu - 5 kg (11 funti) ili manje u dobi od 12 mjeseci i starijoj -, dok britanski Kennel Club u svom standardu navodi idealnu težinu od 4,5 kg i željeni maksimum od 5 kg.
Podrijetlo imena
Naziv 'Dachshund' na njemačkom znači 'jazavčji pas' (Dachs - jazavac, Hund - pas), što izravno odražava izvornu zadaću pasmine: lov na jazavce i druge životinje koje kopaju jazbine, iznad i ispod zemlje. FCI pasminu i danas svrstava u skupinu 4 (jazavčari) s napomenom 'radno ispitivanje', što znači da su lovne sposobnosti i dalje dio službenog standarda, a ne samo povijesna crtica. Najstariji klub posvećen uzgoju pasmine, Deutscher Teckelklub, osnovan je u Njemačkoj 1888. godine. Mala veličina razvila se kasnije, u 19. stoljeću, kada su lovci htjeli manjeg psa sposobnog ući u uže, pjeskovite jazbine zečeva, u koje standardni jazavčar nije mogao prodrijeti.
Hondrodistrofija
Izduljeno tijelo i kratke, blago povijene noge nisu estetska osobina, nego posljedica hondrodistrofije - nasljednog oblika patuljastog rasta hrskavice i kostiju, koji su uzgajivači namjerno zadržali jer psu omogućuje ulazak u uske tunele. Ista genetska osobina produljuje kralježnicu i dodatno opterećuje međukralježnične diskove, zbog čega je bolest međukralježničnih diskova (IVDD) daleko najvažniji zdravstveni rizik pasmine - kod malih jazavčara gotovo jednako kao i kod standardnih.
Istraživanje o IVDD-u
Istraživanje DachsLife 2015 (Kraljevski veterinarski koledž, 2031 jazavčar) izmjerilo je ukupnu učestalost IVDD-a od 15,7 % (95 %-tni interval pouzdanosti 14,1-17,3 %); kod malih jazavčara učestalost se kretala od 13,3 % kod dugodlakih, preko 17,1 % kod kratkodlakih, do 17,7 % kod žičanodlakih, dok je kod standardnih kratkodlakih dosegla čak 24,4 %. Prema procjeni Američkog koledža veterinarskih kirurga (ACVS), koju navodi Veterinarski fakultet Sveučilišta Cornell, jazavčari kao pasmina čine procijenjenih 40 do 75 % svih slučajeva IVDD-a zabilježenih kod pasa bilo koje pasmine - nerazmjerno velik udio za jednu pasminu. Klinički znakovi (bol u leđima, nesigurno hodanje, izbjegavanje skokova, u težim slučajevima paraliza stražnjih nogu) najčešće se javljaju između 3. i 6. godine života.
Smanjenje rizika
Cornellove praktične preporuke za prevenciju konkretne su: održavati vitku tjelesnu težinu, ograničiti skakanje na namještaj i automobilska sjedala te s njih (umjesto toga koristiti rampu ili male stepenice), biti oprezan sa stubama u kući i izbjegavati ponavljano dobacivanje predmeta koje uključuje nagle doskoke. Zanimljivo, autori DachsLife 2015 istraživanja u vlastitim su podacima pronašli suprotan rezultat - psi kojima nije bilo dopušteno skakati na namještaj imali su veći, a ne manji rizik od IVDD-a, što pripisuju obrnutoj uzročnosti (vlasnici zabranu uvode tek nakon što se kod psa već pojave simptomi), a ne dokazu da je skakanje sigurno. Dosljedniji zaštitni čimbenik bila je redovita tjelesna aktivnost: psi aktivni više od sat vremena dnevno imali su manji rizik od onih kojima je aktivnost bila kraća od pola sata.
Temperament
Narav malog jazavčara izravno proizlazi iz njegove lovačke prošlosti: FCI ga opisuje kao psa 'prijateljske naravi, bez straha ili agresivnosti', a istodobno 'strastvenog, ustrajnog i brzog' lovca 'izvrsnog njuha'. U praksi to znači tvrdoglavog, samostalnog psa s izraženim lovnim nagonom, sklonošću kopanju i glasnim lajanjem na sve nepoznato - uravnoteženo dubokom privrženošću i odanošću vlastitoj obitelji.
Djeca i obitelji
Zbog kombinacije osjetljivih leđa i odlučnog karaktera, mali jazavčar nije prvi izbor za obitelji s vrlo malom djecom - bolje se snalazi uz stariju djecu koja već znaju nježno rukovati malim psom. Naslijeđeni lovni nagon znači da suživot s malim kućnim ljubimcima - glodavcima, pticama, zečevima - zahtijeva pažljivu ranu socijalizaciju, iako se s drugim psima obično dobro slaže. Ista neovisnost otežava dresuru neiskusnim vlasnicima koji ne poznaju dosljedan, na nagradama utemeljen pristup, zbog čega pasmina nije ocijenjena kao osobito pogodna za početnike, iako strpljiv prvi vlasnik s njom sasvim sigurno može uspjeti.
Vrste dlake
Pasmina dolazi u tri vrste dlake - kratkoj (izvorna varijanta), dugoj i žičanoj (nastaloj u 19. stoljeću križanjem s terijerima oštre dlake) -, stoga se potrebe za njegom znatno razlikuju, od tjednog češljanja kod kratke dlake do gotovo svakodnevne njege kod duge. Zbog malog rasta i umjerenih potreba za kretanjem, mali jazavčar dobro se snalazi i u stanu, uz jednu napomenu vrijednu planiranja - spremno laje na sve što mu se čini sumnjivim, što je susjedima u zgradi važnije od same kvadrature.
Temperament
tvrdoglav, hrabar, privržen, budan, igriv
Komu je namijenjena
Iskusni vlasnici, obitelji sa starijom djecom
Životni prostor
Pogodan za stan i kuću, potrebne rampe umjesto skokova
Njega
Tjedno češljanje (kratka dlaka), umjerena aktivnost, kontrola težine zbog rizika od IVDD-a
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
prilagodljiv životu u stanu zbog malog rasta, vjeran i privržen obitelji, ne zahtijeva pretjeranu svakodnevnu tjelesnu aktivnost
Na što paziti
sklon bolestima kralježnice (IVDD) zbog izdužene tjelesne građe, tvrdoglav i zahtjevan za dresuru kod neiskusnih vlasnika, sklon glasnom lavežu i ne slaže se uvijek s malim kućnim ljubimcima
Napomene
Tijekom Prvog svjetskog rata vlasnici u Britaniji i SAD-u zbog protunjemačkog raspoloženja psa nisu zvali njemačkim imenom Dachshund, nego 'jazavčji pas' (badger dog); izvorni naziv vraćen je tek 1923. godine.
