Mali grifon baset iz Vendeena (Petit Basset Griffon Vendéen, PBGV, mali vendski baset grifon, mali vendeski baset grifon)

O pasmini

Mali grifon baset iz Vendeena (Petit Basset Griffon Vendéen, često samo PBGV) nizak je, blago izdužen lovački gonič iz Francuske, prema standardu FCI visok 34–38 cm, s tvrdom, pomalo razbarušenom dlakom, obrvama i bradom. Uzgojen je za praćenje divljači po mirisu u trnovitom grmlju, pa je u obitelji obično vedar i društven, ali ostaje samosvojan lovac s izvanrednim njuhom.

Standard FCI u opisu uporabe kaže da je to »đavao u polju, anđeo u kući«: strastven lovac kojega se mora od najranije dobi učiti poslušnosti. Ta dvojnost objašnjava većinu pitanja o životu s njim, jer je kod kuće ugodan, a vani ga jedan jedini miris može odvesti s puta.

Čopor iz Vendeena: povijest i namjena

PBGV potječe iz Vendeena na zapadu Francuske. Američki klub pasmine (PBGVCA) njegovo podrijetlo povezuje sa šesnaestim stoljećem i većim grifonom iz Vendeena te navodi da su sva četiri goniča iz Vendeena uzgojena za lov u čoporu: psi prate miris, a lovci idu za njima. Petita su koristili za zečeve, kuniće i povremeno za srneću divljač. FCI ga naziva »specijalistom za kunića«, kojemu ne izmiče nijedna druga divljač.

Dugo je imao isti standard kao veliki baset, a razlikovali su se samo po visini, no takvi su psi bili poluiskrivljeni i teški poput velikih. Zato je Abel Dezamy napisao zaseban standard. Prema PBGVCA-u pasmine su se križale do pedesetih godina 20. stoljeća, a zaseban se standard dosljedno primjenjuje od 1975. Hrvatski kinološki savez na popisu FCI standarda vodi ga kao »mali grifon baset iz Vendeena«.

Veličina: 34–38 cm, težina prema klupskim izvorima

Prema standardu FCI visina u grebenu iznosi 34–38 cm uz dopuštenu toleranciju od 1 cm više ili manje; težinu standard ne navodi. Američki AKC navodi 13–15 inča i 25–40 funti, što je otprilike 11–18 kg, a standard UKC kaže da mužjak visok 15 inča ne teži više od otprilike 45 funti (oko 20 kg). Pošteno je zato reći »otprilike 11–18 kg«, a pojedini psi mogu odstupati.

Tijelo je prema FCI-ju »blago izduženo«, a britanski standard navodi omjer duljine tijela i visine u grebenu od otprilike 7 : 5. Rep je visoko postavljen i nošen poput sablje, uši su uske, fine, uvijene prema unutra i ne dosežu sasvim do vrha njuške.

Oštra dlaka i boje

Dlaka je prema FCI-ju »tvrda, ali ne predugačka, nikada svilenkasta ni vunasta«, a vunasta dlaka je diskvalificirajuća greška. Britanski standard dodaje gustu podlaku i traži prirodan izgled: za izložbu se dlaka smije samo urediti, a šišanje i oblikovanje kažnjavaju se. Obrve, brkovi i brada daju karakterističan razbarušen izraz.

FCI dopušta crnu s bijelim pjegama, crnu sa smeđim ili svijetlosmeđim oznakama, narančastosmeđu (fawn) s bijelim pjegama, trobojnu i svjetlije varijante s crnim preljevom; tradicionalni su nazivi zečja, vučja, jazavčeva i boja divlje svinje. Jednobojno crna ili bijela dlaka diskvalificirajuća je greška.

Narav: samosvojan, ali željan ugađanja

FCI navodi temperament »poslušan, ali svojeglav i strastven«, a britanski standard »vedar, ekstrovertiran, samosvojan, ali spreman ugoditi«. PBGVCA ga opisuje kao čoporskog psa kojemu treba pozornost ljudi te odbacuje tvrdnju da ga je teško školovati: pas je toliko bistar da često ima vlastiti plan koji nije uvijek isti kao vlasnikov. Dosadan ili usamljen pas prema klubu sam traži zabavu, što može značiti i uništavanje stvari.

Njuh i odaziv na poziv

PBGVCA za ovu pasminu odsvjetuje slobodno puštanje: lovački je nagon prejak, dovoljan je jedan slabi trag i pas je otišao. Među svojstvima lovačkog psa klub navodi i »određenu razinu samostalnosti«. Zato računajte s dugim povodcem na šetnjama, slobodnim kretanjem samo u ograđenom prostoru i odazivom koji vježbate uz visoke nagrade i tek postupno u zahtjevnijem okruženju. Pouzdan odaziv u šumi kod goniča teško je zajamčiti, pa se na njega ne oslanjajte.

Glas i život u stanu

Pasmina ima glas i koristi ga: britanski standard kaže da je »dobar glas namjenski upotrijebljen«, a standard UKC da ga pas »slobodno koristi«. PBGVCA piše da rijetko laje bez razloga, obično na zvono ili buku s ulice. Stan je prema klubu moguć ako vlasnik dosljedno brine o kretanju: izlazak radi nužde nije dovoljan, potrebno je nekoliko šetnji od pola milje (oko 800 m) ili duljih na dan. U zgradi je pametno rano vježbati kontrolu glasnoće i provjeriti kako pas podnosi samoću.

Djeca, druge životinje i obitelj: uvjetno

AKC piše da se pasmina uzgojena za rad u čoporu dobro slaže s drugim psima i djecom. PBGVCA dodaje da psi općenito vole sve ljude, ali malo dijete, kao i kod svakog psa, nikada ne treba ostaviti bez nadzora, osobito kad drži hranu ili igračke, te da se obično dobro slažu s drugim kućnim ljubimcima. Lovačka namjena ipak traži oprez kod kunića, glodavaca i ptica, pa svako zajedničko življenje uvodite postupno i pod nadzorom.

Kretanje, ograda i rad njuhom

Britanski Royal Kennel Club navodi do jedan sat kretanja dnevno; budući da je pasmina uzgojena za duge lovne dane, pomaže joj i vrijeme za njuškanje. Ograda bi prema PBGVCA-u idealno trebala biti visoka 4–6 stopa (otprilike 1,2–1,8 m), jer su neki psi majstori bijega i kopaju, a nevidljive ograde klub ne preporučuje jer pas pri pogledu na zeca ili vjevericu često ignorira električni udar. Klub ima i vlastiti lovački program koji nagonu daje izlaz; onima koji ne love alternativa su vježbe traganja.

Odgoj: rano i s nagradama

FCI naglašava da se pas od najranije dobi mora naviknuti na poslušnost. PBGVCA ga opisuje kao bistrog i željnog ugađanja te navodi poslušnost, rally, traganje, njušne discipline (scent work) i agility kao discipline u kojima uspješno nastupa. Kratke vježbe s nagradama koje koriste njuh stoga su razuman izbor; tko očekuje slijepu poslušnost, vjerojatno će biti razočaran. Klub spominje i kavez kao siguran kutak koji sprječava uništavanje.

Njega dlake

PBGVCA preporučuje tjedno četkanje četkom s metalnim zubima, češljem i po potrebi pomagalom za razmršavanje zapetljanih pramenova, a kupanje prema potrebi. Britanski Royal Kennel Club njegu svrstava u kategoriju »češće od jednom tjedno« i navodi da pasmina linja. Redovito treba skraćivati nokte, uklanjati višak dlake i ušni vosak iz zvukovoda, čistiti zube i pregledati dlaku između jastučića. Britanski standard naglašava da dlaka mora ostati gruba i prirodna.

Zdravlje i životni vijek

Klubovi kao nasljedni problem ističu primarni glaukom otvorenog kuta (POAG). Znanstveni članak iz 2015. opisuje ga kao autosomno recesivnu bolest povezanu s inverzijom koja prekida gen ADAMTS17; prema navodima autora prvi je prepoznati slučaj u pasmine utvrđen u Velikoj Britaniji 1996. Royal Kennel Club navodi da se obično javlja između treće i šeste godine, a moguć je i kasniji početak. Bolest teče tiho, pa vlasnici često primijete tek povećano oko ili slabiji vid.

Za bolest postoji DNK test: Royal Kennel Club uzgajivačima snažno preporučuje test POAG-5 i očni pregled prema shemi BVA/KC/ISDS, a PBGVCA navodi DNK test, očni certifikat CAER i procjenu kukova. Negativan test ne isključuje druge oblike glaukoma, pa klub preporučuje pregled kod veterinara oftalmologa za pse stare dvije godine ili više. Kod ušiju pomaže redovita kontrola, jer u britanskoj anketi iz 2004. ušni problemi spadaju među češće spominjane skupine. Royal Kennel Club pasminu svrstava u prvu kategoriju promatranja (Breed Watch), za koju suci ne dobivaju posebne točke zabrinutosti, a dodatnih pasminskih ograničenja uzgoja nema.

Životni vijek: PBGVCA pasminu opisuje kao vrlo zdravu, ali o brojkama izvori nisu jedinstveni. AKC navodi 14–16 godina, PBGVCA prosjek od 12–14 godina, a Royal Kennel Club »preko 10 godina«. Britanska anketa KC/BSAVA iz 2004. (ukupni odaziv na anketu 24 %, kod ove pasmine 44,1 %, odnosno 135 vraćenih upitnika; izvješće pasminu navodi samo kao »Basset Griffon Vendeen«, 76 uginuća) dala je medijan dobi pri smrti od 12 godina i 1 mjesec. Anketa vlasnika nije registar, pa podatke shvatite kao okvir.

Mali grifon baset, veliki grifon baset, baset ili bigl

Prema FCI-ju sva četiri spadaju među male goniče, a razlikuju se po mjeri, dlaci i namjeni. Veliki grifon baset iz Vendeena (FCI br. 33) veći je: psi 40–44 cm, kuje 39–43 cm; FCI ga naziva najbržim među basetima, koji lovi svu krznenu divljač od kunića do divlje svinje, a mali ima prema standardu znatno kraću njušku. Baset (Basset Hound, br. 163) visok je 33–38 cm, ali ima glatku, kratku dlaku, a duga ili meka dlaka i rese (feathering) kod njega su vrlo nepoželjne. Bigl (br. 161) ima poželjnu visinu 33–40 cm te kratku, gustu dlaku otpornu na vremenske uvjete.

Što pitati uzgajivača

PBGVCA navodi da bi oba roditelja trebala imati očni pregled te procjenu štitnjače, srca, kukova, laktova i patela. Zatražite i rezultat DNK testa POAG (slobodan, nositelj ili oboljeli): ako su oba roditelja testirana i slobodna, klub smatra da štence takva legla nije potrebno testirati. Zamolite i za nalaz očnog pregleda kod veterinara oftalmologa. Pitajte i kako su štenci socijalizirani, kakav je ugovor i što vrijedi u slučaju vraćanja psa. Popis pronađite kod uzgajivača pasa.

Uobičajena uvjerenja i što kažu izvori

• »Mali baset je smanjeni veliki« – FCI navodi da nije smanjen po visini, nego mali baset skladno umanjen u svim proporcijama.
• »Teško ga je školovati« – PBGVCA kaže da to ne stoji, problem je bistar pas s vlastitim planom.
• »Mali pas, malo kretanja« – prema PBGVCA-u treba nekoliko duljih šetnji dnevno.
• »Negativan test znači da glaukoma neće biti« – PBGVCA upozorava na druge čimbenike rizika.

Kome odgovara, a kome manje

Odgovara aktivnim vlasnicima s ograđenim prostorom, strpljenjem za odaziv uz nagrade, vremenom za redovitu njegu dlake i tolerancijom prema glasanju. Manje mu odgovaraju ljudi koji bi ga većinu dana ostavljali samog, obitelji s malim životinjama u slobodnom kretanju i oni koji traže psa koji će pouzdano hodati bez povodca. Kao prvi pas moguć je ako vlasnik prihvati lovački karakter i potraži podršku uzgajivača ili škole.

Prednosti i mane