Lasa apso

O pasmini

Lasa apso jedna je od najstarijih poznatih pasmina pasa, podrijetlom s tibetanske visoravni, gdje su je prije više od tisuću godina uzgajali u budističkim samostanima i domovima tibetanskog plemstva. Unatoč maloj veličini riječ je o samouvjerenom, pažljivom i iznenađujuće samostalnom psu koji i danas zadržava izražen čuvarski nagon. Duga, gusta dlaka i dostojanstveno držanje pasmini su donijeli glas jedne od najprepoznatljivijih tibetanskih pasa na svijetu.

Podrijetlo i povijest

Ime je dobila po tibetanskoj prijestolnici Lhasi, a tibetanski naziv pasmine glasi apso seng kyi, odnosno 'bradati lavlji pas'. U samostanima i palačama lasa apso služila je kao unutarnji čuvar – lavežom je upozoravala na svakoga tko se približi, dok su za obranu od vanjskih uljeza brinuli mnogo veći tibetanski mastifi. Tibetanski budisti smatrali su te pse svetim bićima povezanim s legendarnim snježnim lavom, zbog čega ih nikada nisu prodavali, već su ih poklanjali samo odabranima – često kao dar dalaj-lame. Godine 1933. 13. dalaj-lama poklonio je par ovih pasa američkom putniku Suydamu Cuttingu, čime su postavljeni temelji zapadne uzgojne populacije; 1935. pasminu je priznao američki kinološki klub (AKC), a 1959. osnovan je Američki klub lasa apso (American Lhasa Apso Club).

Urođeni čuvar u malom tijelu

Malo je pasmina tako male veličine s toliko izraženim čuvarskim nagonom kao lasa apso. Američki kinološki klub opisuje je kao 'veselu i odlučnu, ali može biti suzdržana prema strancima', dok Američki klub lasa apso navodi da je pasmina 'pozorna i osjetljiva na okolinu' te zadržava 'kraljevski stav'. Prema poznanicima i članovima obitelji lasa apso je topla i privržena, no prema strancima ostaje oprezna i nepovjerljiva, što je nasljeđe njezine uloge unutarnjeg stražara u tibetanskim samostanima. Ta je osobina čini izvrsnim psom čuvarom, no zahtijeva ranu socijalizaciju kako pretjerano lajanje ne bi postalo problem.

Izgled i dlaka

Lasa apso ima dvostruku dlaku – dugu, ravnu i tvrdu vanjsku dlaku te umjereno gustu poddlaku koja nije ni vunasta ni svilenkasta. Dlaka može biti zlatne, pješčane, medene, tamnosive, dimaste, crne, bijele ili smeđkaste boje, a često je i višebojna. Tijelo je nešto duže od visine u grebenu, što pasmini daje izduženu, uravnoteženu građu. Idealna visina u grebenu iznosi od 25 do 28 cm, a težina se kreće između 5 i 8 kg – pasmina je dakle mala, no djeluje čvrsto i mišićavo.

Zdravlje

Kod lasa apso poznata su tri nasljedna zdravstvena problema. Prvi je progresivna atrofija mrežnice (PRA4), uzrokovana umetkom LINE-1 u promotorskoj regiji gena IMPG2; nasljeđuje se autosomno recesivno, a znakovi (najprije noćno sljepilo) u prosjeku se javljaju oko 7. godine života, iako se mogu pojaviti i ranije ili znatno kasnije. Za pasminu postoji genetski test koji prepoznaje nositelje mutacije. Drugi je renalna displazija – urođena nepravilna građa bubrežnih kanalića koja vodi u postupno zatajenje bubrega, obično između 3. mjeseca i 3. godine života; budući da je riječ o nasljednoj bolesti, oboljeli psi ne smiju sudjelovati u uzgoju. Treći čest problem je keratokonjunktivitis sicca (sindrom suhog oka) zbog smanjenog lučenja suza, što može uzrokovati nadraženost i upalu rožnice. Zbog tih rizika preporučuju se redoviti veterinarski pregledi očiju i bubrega tijekom cijelog života psa.

Njega dlake i svakodnevna briga

Duga dlaka lasa apso zahtijeva iznimno puno njege – ako je vlasnik održava u punoj dužini, potrebno je svakodnevno češljanje do kože kako bi se spriječilo zapetljavanje i stvaranje čvorova, redovito kupanje te podrezivanje dlake oko očiju i šapa. Zbog toga se mnogi vlasnici odlučuju za kraću, takozvanu 'puppy cut' frizuru, koja znatno olakšava održavanje, a psu i dalje pruža udobnost. Potrebe za kretanjem su umjerene – dovoljne su kraće šetnje i igra u zatvorenom prostoru, zbog čega je pasmina prikladna i za manje stanove.

Lasa apso i Shih Tzu – u čemu je razlika

Lasa apso i Shih Tzu vizualno su vrlo slični, no riječ je o dvjema različitim pasminama različite namjene. Lasa apso ima nešto izduženije, atletskije tijelo i tvrđu, gušću dlaku, dok Shih Tzu ima kompaktniju, zbijeniju građu i mekšu, svilenkastiju dlaku. Najveća je razlika u naravi: lasa apso uzgajana je kao čuvar i ostaje samostalna te suzdržana prema strancima, dok je Shih Tzu oduvijek bio čisto društveni pas, uzgajan isključivo za druženje, pa je u pravilu prilagodljiviji i manje sumnjičav prema neznancima.

Za koga je prikladna lasa apso

Lasa apso vjeran je i zabavan obiteljski pratitelj, no najbolje uspijeva kod vlasnika koji razumiju njezinu samostalnu narav i dosljedno provode odgoj i socijalizaciju. Zbog samostalnog karaktera, sklonosti lavežu i zahtjevne njege dlake nije najbolji izbor za potpuno neiskusne vlasnike pasa. S malom djecom je oprezna, a ne bezuvjetno prijateljska, stoga se preporučuje nadzor tijekom igre, kao i postupno navikavanje na druge kućne ljubimce.

Prednosti i mane