Landseer (Landser, europski kontinentalni tip)

O pasmini

Landseer: samostalna pasmina ili boja novofundlandca?

Landseer je prema FCI standardu br. 226 samostalna pasmina iz Njemačke i Švicarske. FCI ga svrstava u skupinu 2, sekciju 2.2 (mološke pasmine, planinski tip), a kao uporabu navodi psa čuvara i psa za pratnju. Ta se razlika ne priznaje posvuda: britanski Kennel Club i američki AKC bijelo-crnu inačicu smatraju jednom od dopuštenih boja novofundlandca i nazivaju je »Landseer«. Kad netko govori o landseeru, dobro je pitati misli li na pasminu po FCI standardu br. 226 ili na bijelo-crnog novofundlandca. Ova stranica opisuje prvu, europski kontinentalni tip.

Ime Landseer rabe slovenski klub za velike pasmine i molose (SKVPM) i katalog izložbe Kinološkog saveza Slovenije (KZS), a Hrvatski kinološki savez u popisu pasmina FCI 2 navodi ime »Landser«, u prijevodu standarda pak »Landseer«.

Ime po slikaru, a ne po uzgajivaču

Ime pasmine potječe od britanskog slikara Edwina Landseera (1802.–1873.), koji pasminu nikada nije uzgajao. Njemački savez VDH objašnjava da je crtao i slikao pse koje su tada još nazivali Newfoundland Dogs te da je velikom bijelo-crnom psu oko 1880. slikarovo ime dao kinolog dr. Gordon Stables, u vrijeme kad je crni novofundlandac od 1870. sve više dobivao na popularnosti. Uvjerenje da je slikar sam stvorio pasminu stoga je pogrešno.

Podrijetlo: Newfoundland ili Njemačka i Švicarska?

Gdje je domovina pasmine, izvori se ne slažu, pa se tvrdnje ovdje pripisuju izvorima. FCI za landseera navodi podrijetlo »Njemačka / Švicarska«, a za novofundlandca Kanadu. VDH piše da pas potječe s Newfoundlanda, da su ga u 18. stoljeću francuski i engleski mornari donijeli u Europu, da je ciljani uzgoj u Njemačkoj počeo 1903., a da pasmina vlastitu rodovnu knjigu ima od 1952.; prema njemu je FCI pasminu priznao 1959. SKVPM pasminu opisuje kao psa europskog kontinentalnog podrijetla, kojega su nakon prvog, a osobito drugog svjetskog rata oblikovale Švicarska i Njemačka, a engleski su ribari pse s Newfoundlanda u Englesku, prema tom izvoru, dovezli oko 17. stoljeća.

Mjere, težina i građa prema FCI standardu

FCI standard određuje visinu u grebenu od 72 do 80 cm za pse i od 67 do 72 cm za kuje, uz dopuštena manja odstupanja. Težinu ne propisuje, pa se klubovi razlikuju: njemački klub landseera VLD navodi konačnu težinu od 40 do 55 kg za kuje i od 50 do 70 kg za pse, slovenski SKVPM 65–80 kg za pse i 50–70 kg za kuje, a VDH piše o psu teškom do 60 kg. Klupski navodi zajedno obuhvaćaju otprilike 40–80 kg, ovisno o spolu i o klubu koji podatak navodi.

Standard opisuje visokog, snažnog i skladno građenog psa koji ima – osobito mužjaci – razmjerno duže noge od crnog novofundlandca. Glava je široka i masivna, a među prstima je čvrsta plivaća kožica koja seže gotovo do vrhova prstiju.

Boja i dlaka: bijela s crnim mrljama

Standard traži čistu bijelu osnovnu boju s izraženim crnim mrljama po trupu i sapima, a ovratnik, prsa, trbuh, noge i rep moraju biti bijeli. Glava je crna s bijelom njuškom i simetričnom bijelom lisom od njuške preko glave do bijelog ovratnika, koja nije ni preuska ni preširoka; to je izričit uzgojni cilj.

Dlaka je osim na glavi duga, što ravnija i gušća, mekana na dodir, s poddlakom koja nije tako gusta kao kod crnog novofundlandca. Blago valovita dlaka na leđima i stražnjem dijelu tijela nije greška; kad se četka u suprotnom smjeru, mora se sama vratiti na mjesto.

Njega dlake: manje češljanja, više prljavštine

Klub VLD piše da svakodnevno češljanje i četkanje obično nije potrebno jer bi blago masna dlaka većinu blata trebala sama otpustiti kad se osuši. VDH ipak navodi redovito četkanje i češljanje protiv zapetljavanja dlake te čišćenje grube prljavštine nakon šetnje, a SKVPM da je četkanja više u razdoblju mijenjanja dlake.

Računajte da velik dugodlaki pas u kuću i automobil unese više blata i dlaka od malog. VLD upozorava i na krpelje, buhe i grinje te preporučuje pregled nakon šetnji i susreta s drugim psima.

Značaj i odgoj: otvoren, privržen, ali svoje volje

Prema opisu SKVPM-a landseer je vrlo otvoren, prema ljudima prijateljski, živahan i do duboke starosti razigran pas koji obožava obitelj te se slaže s djecom i kućnim ljubimcima, a prema strancima je suzdržan, što ovisi o pojedincu. VDH ga opisuje kao samouvjerenog i staloženog psa koji naklonost dijeli među sve članove obitelji. Čuvarska svojstva prema SKVPM-u nisu jako izražena, ali će obitelj bezuvjetno braniti. Standard među diskvalificirajućim pogreškama navodi agresivne ili preplašene pse.

Odgoj neka bude dosljedan od prvog dana i kod svih u obitelji, inače si prema VLD-u pas brzo postavi vlastita pravila. VLD dodaje da mužjacima treba dosljedniji odgoj i da je razdoblje objesnosti između 1,5 i 2 godine kod njih izraženije nego kod kuja. VDH ističe da nasljeđe čuvarskih predaka donosi samostalnost, pa je potrebna opsežna socijalizacija da pas nauči tko snosi odgovornost za teritorij i obitelj, i preporučuje škole za štence.

Plivanje, rad i kretanje

Landseer rado pliva, ali »spasilački pas« nije svojstvo koje dolazi samo od sebe s pasminom. SKVPM kao mogućnosti nabraja obiteljskog psa, spašavanje iz vode, terapijskog psa i psa za pratnju, a VDH piše da landseer uz odgovarajuću obuku u nuždi može spasiti čovjeka. Rad u vodi mu je prema VDH-u posebno drag, kao i traženje i donošenje; VDH ga navodi i kao prikladnog za mantrailing i terapijski rad.

Landseer treba umjereno, ali redovito kretanje. VLD ga opisuje kao pozornog pratitelja na svakodnevnim šetnjama koji se do starosti rado igra i divlja, a SKVPM kaže da voli ugodne, ne predugačke šetnje i da radije pliva. Prema VDH-u se zbog temperamenta i veselja prema radu nameće kinološki sport, a zbog veličine i težine manje je prikladan za ekstremna opterećenja, poput dugih biciklističkih tura ili duljeg trčanja.

Spor rast: s osam mjeseci još nije odrastao

Landseer prema VDH-u već sa šest do osam mjeseci izgleda kao »gotov pas«, ali je još daleko od odraslog. VLD navodi da kuje tjelesno i duševno sazrijevaju za dvije do tri godine, a mužjaci tek do pet godina, te da tada pas dosegne i konačnu težinu. Budući da štene brzo naraste s otprilike 500 g na 40 kg, VLD savjetuje uravnoteženu prehranu i kretanje te ističe da je u težini i kretanju »manje više«, jer je prva godina važna za zdravlje kostura i zglobova.

Zdravlje: zglobovi, nasljedne bolesti i klupski programi

Kod VLD-a se pas od 18. mjeseca života može službeno rendgenski snimiti i ocijeniti na HD, OCD i ED, a švicarski klub LVS za uzgojnu dozvolu traži snimke kukova i laktova te OCD u ramenima i laktovima (najranije nakon 17. mjeseca) te dopušta uzgoj samo s psima do stupnja HD C, ED 1 i OCD-0 ili OCD-V. SKVPM upozorava na moguću displaziju kukova i probleme s koljenima. Pri kupnji se isplati pitati za nalaze roditelja, no oni ne jamče da pas neće oboljeti.

LVS za uzgojnu dozvolu traži i krvne pretrage (degenerativna mijelopatija, mišićna distrofija, cistinurija, trombocitopatija, hiperurikozurija, lokus boje D), a VLD navodi sličan popis svojih uzgojnih pregleda. OMIA cistinuriju tipa I-A svrstava među bolesti dokumentirane kod landseera. Njemački klub ADKN (za novofundlandce i landseere) traži ispunjenje svojih pravila za HD i ED te pretragu na cistinuriju, a iz uzgoja isključuje pse sa srčanim bolestima i anomalijama. Cornell među pasminama koje aortna stenoza najčešće pogađa navodi novofundlandca; podatka koji bi se odnosio posebno na landseera među provjerenim izvorima nema.

Životni vijek

VLD navodi prosječni očekivani životni vijek landseera od oko devet godina, koji može biti i znatno duži, a SKVPM oko deset godina. Oba su podatka procjena klubova, a ne istraživanje na temelju registra, pa ih shvatite kao okvir od 9 do 10 godina, a ne kao obećanje. Prema VLD-u starenje ovisi o genetici i opterećenju; stariji psi postaju osjetno mirniji i možda trebaju više sna, no neki ostaju razigrani do duboke starosti.

Landseer ili novofundlandac: u čemu se razlikuju

Landseer i novofundlandac (newfoundlander) prema FCI-ju su dvije pasmine s različitim standardima, a prema Kennel Clubu i AKC-u landseer je boja novofundlandca. Prema FCI standardima razlikuju se u sljedećem:

• podrijetlo: landseer Njemačka / Švicarska, novofundlandac Kanada;
• boja: landseer je uvijek bijel s crnim mrljama i crnom glavom, a standard novofundlandca obuhvaća crnu, smeđu i bijelo-crnu inačicu koju navodi kao povijesno značajnu;
• mjere: landseer 72–80 cm (psi) i 67–72 cm (kuje), novofundlandac u prosjeku 71 i 66 cm te približno 68 i 54 kg; standard landseera ne određuje težinu;
• građa i dlaka: landseer ima duže noge, a poddlaka mu je manje gusta nego kod crnog novofundlandca;
• uporaba: landseer pas čuvar i za pratnju, novofundlandac pas za vuču teških tereta i vodni pas.

Stan, djeca i druge životinje: uvjetno

Stan nije preporučljiv dom za landseera: SKVPM ga ocjenjuje neprikladnim, VLD kao idealnu navodi kuću s ograđenim vrtom, a VDH kuću s vrtom u kojem se pas može slobodno kretati. VLD landseera ne preporučuje za držanje u boksu jer mora biti posvuda uz obitelj.

Djeci je prema VLD-u suigrač gotovo neiscrpnog strpljenja, a SKVPM kaže da se s djecom vrlo dobro slaže; no kako je riječ o psu teškom više desetaka kilograma, igru s malom djecom razumno je nadzirati. S kućnim ljubimcima se uz dobar odgoj od malih nogu slaže. Početnicima je pasmina samo uvjetno prikladna: vlasnik mora biti dosljedan, inače prema SKVPM-u pas brzo preuzme alfa ulogu.

Što pitati uzgajivača

Pitajte za nalaze oba roditelja: službenu ocjenu kukova, laktova i OCD te rezultate DNK testova koje traži klub pod čijim se okriljem uzgaja, jer se zahtjevi razlikuju. U Sloveniji, prema SKVPM-u, psi s valjanim rodovnikom prije parenja moraju obaviti uzgojni pregled, uz koji vlasnik prilaže i potvrdu o snimanju kukova i laktova. Kod legala uzgojenih u VLD-u, prema njegovim navodima, školovani uzgojni nadzornik leglo pregledava u dobi od otprilike osam tjedana, a većina uzgajivača uz rodovnik predaje zapisnik. Provjerite socijalizaciju štenaca sa svakodnevnim zvukovima, predmetima, okruženjima, djecom i drugim psima te tražite pisani ugovor s rodovnikom. Za početak potražite uzgajivača u imeniku.

Kome odgovara, a kome manje

Landseer odgovara obitelji s kućom i ograđenim vrtom koja ima vremena za dosljedan odgoj od prvog dana, podnosi prljavštinu velikog dugodlakog psa i računa sa sporim rastom štenca. Voli društvo, vodu i ugodne šetnje. Manje mu odgovaraju život u stanu, držanje u boksu, vlasnik koji traži trkačkog ili biciklističkog pratitelja te svatko tko ne može osigurati provjerene roditelje, dosljedan odgoj i prostor za psa teškog više desetaka kilograma.

Prednosti i mane