Kavalir kralja Karla španjel

O pasmini

Kavalir kralja Karla španjel jedna je od najpopularnijih malih pasmina pratitelja na svijetu - prijateljski nastrojen, nježan i iznimno vezan uz ljude. Pasmina potječe iz Velike Britanije, gdje su slični mali salonski španijeli stoljećima pratili englesko plemstvo i kraljevski dvor. Danas je kavalir cijenjen zbog spoja aristokratskog izgleda i jednostavne, prilagodljive naravi, zbog čega se jednako dobro snalazi u gradskom stanu kao i na seoskom imanju.

Kraljevsko podrijetlo i ponovno rođenje pasmine

Ime je pasmina dobila po kralju Karlu II., koji je bio toliko vezan uz svoje male španijele da je navodno izdao dekret kojim im je dopušten ulazak u bilo koju javnu zgradu, uključujući parlament. Slični psići pojavljuju se na portretima engleskog i škotskog dvora iz 17. stoljeća. Tijekom 19. stoljeća britanski su uzgajivači te španijele postupno preoblikovali u pasminu s plosnatim licem i kupolastom lubanjom - današnjeg english toy spaniela - zbog čega je stariji, dugonosi tip gotovo izumro. Godine 1926. američki ljubitelj pasmine Roswell Eldridge uvjerio je britanski kennel klub da pet godina zaredom na izložbi Crufts dodjeljuje nagradu od 25 funti psu i kuji koji najviše nalikuju španijelima sa starih slika. Nagradu je 1928. osvojio pas po imenu Ann's Son, oko kojeg su uzgajivači iste godine osnovali klub pasmine i prema slikama starih majstora zapisali prvi standard. Britanski kennel klub službeno je priznao pasminu 1945. godine.

Izgled

Kavalir je malen, skladno građen pas glatke, svilenkaste dlake, dugih visećih ušiju te velikih, tamnih, izrazito okruglih očiju koje mu daju karakterističan nježan izraz. Standard priznaje četiri bojne varijante: blenheim (kestenjasto-bijela), tricolour (crno-bijela s tamnocrvenim pjegama), crno-riđa (black and tan) te jednobojna rubin-crvena (ruby). Rep je često u pokretu, u skladu s veselom naravi psa. Unatoč aristokratskom izgledu riječ je o izdržljivoj, okretnoj pasmini s korijenima među lovačkim španijelima.

Narav

Narav kavalira jedan je od glavnih razloga njegove popularnosti: prijateljski je nastrojen prema strancima, igriv s djecom i gotovo bez ikakve agresije prema ljudima ili drugim psima. Voli društvo i teško podnosi dugotrajnu samoću. Prema drugim psima i mačkama uz koje odrasta obično je prijateljski nastrojen, no ipak je riječ o španijelu s očuvanim lovačkim nagonom, pa u šetnji može potrčati za pticom, vjevericom ili drugom manjom životinjom, zbog čega je kod sitnijih kućnih ljubimaca (glodavci, ptice) preporučen oprez i postupno upoznavanje.

Bolest mitralnog zaliska - najveći zdravstveni rizik pasmine

Bolest mitralnog zaliska (MVD) najtemeljitije je istražena nasljedna srčana bolest u bilo kojoj pasmini pasa, a kavalir je pasmina najviše izložena riziku. Švedsko istraživanje uzgojnog programa (Lundin i Kvart, Acta Veterinaria Scandinavica, 2010.) pokazalo je da u dobi od 6-7 godina srčani šum ima već otprilike polovica kavalira, a do 11. godine života zahvaćeno je gotovo 100 % pasa. Bolest uzrokuje degeneracija (miksomatozna promjena) zaliska između lijeve pretklijetke i klijetke srca, što s vremenom dovodi do propuštanja zaliska i može uzrokovati zatajenje srca. Zbog visoke naslijeđenosti bolesti, preporuke uzgojnih klubova (npr. protokol auskultacije) savjetuju redovite godišnje kardiološke preglede kod veterinara već od prve godine života, dok se uzgojne pse probire prema strožim dobnim kriterijima prije parenja. Vlasnici trebaju obraćati pozornost na umor, kašalj i otežano disanje te redovito posjećivati veterinara.

Siringomijelija (SM) i Chiarijeva malformacija

Druga, jednako opsežno istražena bolest kod kavalira jest siringomijelija (SM), često povezana s takozvanom Chiarijevom malformacijom - stanjem u kojem je stražnji dio lubanje premalen za mozak, što ometa protok moždane tekućine i može dovesti do stvaranja šupljina ispunjenih tekućinom u leđnoj moždini. Opsežna nizozemska probirna studija magnetskom rezonancijom (Wijnrocx i sur., PLOS ONE, 2017.) pokazala je da gotovo svaki pregledani kavalir ima barem blagi oblik malformacije lubanje, dok je siringomijelija bila prisutna kod otprilike trećine pasa mlađih od tri godine i kod oko 60 % pasa starijih od pet godina - učestalost dakle raste s dobi. Znakovi mogu uključivati grebanje vrata i ramena bez dodira kože te osjetljivost na dodir, no mnogi psi ostaju bez vidljivih simptoma. Britansko veterinarsko udruženje i kennel klub stoga su uspostavili službenu shemu ocjenjivanja MR snimki, koja uzgajivačima pomaže odabrati genetski prikladnije roditelje za sljedeće generacije.

Njega i održavanje

Njega dlake umjereno je zahtjevna: svilenkastu dlaku treba češljati nekoliko puta tjedno, a duge viseće uši redovito pregledavati i čistiti jer su zbog slabije prozračenosti podložnije upalama. Kavalir treba umjerenu količinu kretanja - otprilike pola sata do sat dnevno - no zbog sklonosti debljanju važno je paziti na količinu hrane i poslastica, jer suvišna kilaža dodatno opterećuje srce. Redoviti veterinarski pregledi kod ove su pasmine više nego kod većine drugih dio osnovne njege.

Prikladnost za obitelji i početnike

Kavalir kralja Karla španjel zbog mirne, prilagodljive naravi odličan je izbor za obitelji s djecom, parove, starije osobe, a i za one koji prvi put nabavljaju psa. Dobro se prilagođava životu u stanu ako ima dovoljno društva i dnevnu šetnju. Budući vlasnici trebaju se prije nabave upoznati s visokim rizikom od srčane i neurološke bolesti te odabrati uzgajivača koji roditeljske pse redovito testira na obje bolesti.

Prednosti i mane