Jorkširski terijer (Yorkshire Terrier)

O pasmini

Jorkširski terijer (Yorkshire Terrier) jedna je od najmanjih pasmina pasa na svijetu, no u sitnom tijelu krije pravi terijerski karakter – hrabar je, znatiželjan i snažno vezan uz svog čovjeka. Prepoznatljiv je po dugoj, svilenkastoj dlaci u plavo-smeđim tonovima koja više podsjeća na ljudsku kosu nego na klasičnu pasju dlaku, a upravo mu je ta elegancija pomogla da od radničkog lovca na štakore postane jedna od najpopularnijih pasmina za druženje u gradskim stanovima diljem svijeta.

Povijest

Pasmina se razvila sredinom 19. stoljeća u engleskoj pokrajini Yorkshire, u doba industrijske revolucije. Škotski tekstilni radnici koji su se doseljavali u yorkširske tvornice i rudnike sa sobom su donijeli manje teriere, među ostalim clydesdaleskog terijera, waterside/otter terijera i stare engleske teriere, koje su međusobno križali kako bi dobili malog, hrabrog psa sposobnog loviti štakore u predionicama i skučenim radničkim nastambama. Ključnu ulogu u oblikovanju suvremenog jorkširskog terijera odigrao je pas Huddersfield Ben (rođen 1865.), koji je unatoč vlastitoj težini od oko 5 kg redovito davao potomstvo otprilike upola manje tjelesne mase, čime je učvrstio manju, danas tipičnu veličinu pasmine – njegovi geni prisutni su u gotovo svakom današnjem jorkširskom terijeru. Od radnog lovca na štakore pasmina se u viktorijanskoj Engleskoj brzo pretvorila u cijenjenog pratitelja višeg društvenog sloja, a svjetsku je slavu dodatno učvrstila i priča o Smoky, poznatoj vojnoj psici iz Drugog svjetskog rata.

Izgled i dlaka

Jorkširski terijer naraste od 18 do 23 cm u grebenu i teži između 2 i 3,5 kg, čime spada u toy pasmine. Njegova najprepoznatljivija osobina je duga, ravna i svilenkasta dlaka u čelično plavoj i zlatno-smeđoj boji, bez podlanke, koja strukturom više podsjeća na ljudsku kosu nego na klasičnu pasju dlaku. Takva dlaka neprestano raste i vrlo malo se linja, zbog čega se pasminu često oglašava kao 'hipoalergenu'. Prema britanskoj veterinarskoj organizaciji PDSA i američkom kennel klubu (AKC), nijedan pas zapravo nije potpuno hipoalergen – alergijske reakcije kod ljudi uglavnom uzrokuju bjelančevine u perutima, slini i mokraći, a ne sama dlaka, pa i jorkširski terijer kod osjetljivih osoba može izazvati alergijsku reakciju, iako manje linja po prostoru.

Temperament

Unatoč eleganciji, jorkširski terijer je u duši pravi terijer: hrabar, samouvjeren, ponekad tvrdoglav i vrlo pažljiv pas koji se snažno veže uz vlasnika. Rado laje kako bi upozorio na zbivanja u okolici, zbog čega je izvrstan mali čuvar, no u stanovima to treba držati pod kontrolom dosljednim odgojem. Inteligentan je i rado uči, no treba mu dosljedno i strpljivo vodstvo – preblag odgoj brzo dovodi do tvrdoglavog i dominantnog ponašanja koje ne odgovara njegovoj sitnoj građi.

Zdravlje

Sitna tjelesna građa nosi sa sobom i nekoliko poznatih zdravstvenih rizika. Kolaps dušnika jedan je od najčešćih dišnih problema kod jorkširskih terijera – istraživanje njujorške veterinarske klinike Animal Medical Center na više od 11.000 jorkširskih terijera utvrdilo je težu formu kolapsa dušnika kod otprilike 6,7 % pasa, dok druge veterinarske procjene za stariju populaciju ove pasmine navode i znatno veće udjele. Česta je i patelarna luksacija (iščašenje čašice) – istraživanja pokazuju i do pet puta veći rizik u odnosu na mješance, a u pojedinim uzorcima pogođeno je 25 do 30 % pasa. Posebno je za pasminu karakterističan urođeni portosistemski shunt (jetreni shunt), stanje u kojem krv dijelom zaobilazi jetra i izravno ulazi u opći krvotok; prema pojedinim procjenama jorkširski terijeri imaju i do 36 puta veći rizik od ove anomalije u odnosu na sve druge pasmine zajedno, dok je u spomenutom američkom istraživanju dijagnoza potvrđena kod 0,8 % pregledanih pasa, uglavnom u dobi do tri godine. Zbog sitne tjelesne mase i brzog metabolizma, posebno su štenci skloni hipoglikemiji (padu razine šećera u krvi), što može biti povezano i s jetrenim shuntom, stoga ih treba hraniti češće i u manjim obrocima.

Njega

Zbog neprestano rastuće dlake nalik ljudskoj kosi, jorkširski terijer zahtijeva vrlo intenzivnu njegu – svakodnevno češljanje nužno je kako bi se izbjeglo zamršivanje i čvorove, a redovito je potrebno i stručno šišanje ili vezivanje dulje dlake. Preporučuje se i redovita njega zubi, jer su male pasmine, uključujući jorkširskog terijera, sklonije zubnim oboljenjima. Zbog sitne građe s psom treba postupati oprezno – podizanje, igra s djecom i kontakt s većim životinjama uvijek trebaju biti pod nadzorom kako ne bi došlo do ozljeda.

Prikladnost za obitelj

Jorkširski terijer vjeran je i privržen obiteljski pas koji rado bude u središtu zbivanja, no zbog svoje krhkosti nije najprikladniji za obitelji s vrlo malom djecom, koja ga nehotice mogu ozlijediti grubim rukovanjem. Bolje se slaže sa starijom, mirnijom djecom koja znaju poštovati njegovu veličinu. Sličan oprez vrijedi i u kontaktu s većim psima ili drugim kućnim ljubimcima – uz ranu socijalizaciju često se dobro slaže i s drugim životinjama u kućanstvu, no terijerski nagon i mala tjelesna težina zahtijevaju nadzor.

Prikladnost za stan

Zbog male veličine i razmjerno umjerenih potreba za kretanjem, jorkširski terijer jedna je od pasmina prilagođenijih životu u stanu – dovoljne su mu kraće šetnje i igra u zatvorenom prostoru. Unatoč tome nije pas kojeg se smije zanemariti: riječ je o živahnoj, inteligentnoj pasmini kojoj je potrebna i mentalna stimulacija, druženje s vlasnikom te dosljedan odgoj, zbog čega nije najjednostavniji izbor za posve neiskusne vlasnike koji ne shvaćaju koliko njege i pažnje traži naizgled sitan, ali zahtjevan pas.

Prednosti i mane