Japanski chin (Japanese Chin)

O pasmini

Od kineskog carskog dvora do japanskih velikaša

Japanski chin, unatoč imenu, izvorno nije japanska pasmina – preci ovog psa potječu iz Kine, odakle su stoljećima bili darivani japanskom plemstvu i carskom dvoru. U Europi je pasmina postala poznata ponajviše nakon 1853. godine, kada je japanski dvor kraljici Viktoriji poklonio dva psa. Zapisi o dvorskom životu navode da su pse u vrućim ljetnim danima hladili čak i ledom koji su im davali na šapu, što svjedoči o njihovu razmaženom statusu. Stoljeća dvorskog života oblikovala su psa uzgajanog isključivo za društvo, ne za rad, što i danas oblikuje njegovu narav. FCI pasminu svrstava u skupinu 9 (društveni i mali psi), sekciju japanski chin i pekinški palačinski pas, čime potvrđuje njezinu ulogu pratitelja, a ne radnog psa.

Mačja narav u pasjem tijelu

Vlasnici i poznavatelji pasmine china često ga opisuju kao mačjeg – umiva se šapom poput mačke, voli se popeti na visoka mjesta i ima svoju glavu više nego mnoge poslušnije radne pasmine. Inteligentan je, ali i tvrdoglav, pa dosljedan, no blag pristup uz puno pohvale daje bolje rezultate od stroge dresure. Nije sklon prekomjernom laju, što ga čini prikladnim i za življenje u stanu. Kretanje pasmine opisuje se kao lagano i ponosno, a karakterističan korak daje mu gotovo plesni dojam.

Spljoštena njuška traži dodatan oprez

Japanski chin ima umjereno skraćenu (brahicefaličnu) njušku – manje izraženu nego kod francuskog buldoga ili mopsa, no ipak dovoljnu za oprez. U vrućim i vlažnim danima bolje je smanjiti napor te osigurati hlad i vodu, a disanje neka procijeni veterinar na redovnim pregledima, jer se izraženost brahicefaličnih osobina razlikuje od psa do psa.

Igra s djecom: nježno i pod nadzorom

Pasmina je vrlo vezana uz obitelj i rado se ugnijezdi u krilu, no riječ je o sitnom i razmjerno krhkom psu. S djecom koja su naučena nježno postupati s malim životinjama uglavnom se dobro slaže, dok grubi zagrljaj malog djeteta koje to još ne razumije može ozlijediti ovako sitnog psa. Igru između psa i male djece zato je uvijek dobro nadzirati.

Suživot s drugim kućnim ljubimcima

Budući da je chin stoljećima uzgajan kao dvorski pratitelj uz druge pse i životinje, obično se dobro slaže s mačkama i drugim psima u istom kućanstvu. Postupno i nadzirano upoznavanje novog ljubimca preporučljivo je kod svake pasmine, a kod china je uglavnom pitanje vremena, a ne nespojive naravi.

Svilenkasta dlaka i jednostavna njega

Duga, svilenkasta dlaka bez guste poddlake iznenađujuće je nezahtjevna – dva do tri temeljita češljanja tjedno obično su dovoljna, a linjanje je umjereno u usporedbi s mnogim drugim dugodlakim pasminama. Posebnu pažnju zaslužuje predio oko očiju, gdje se mogu nakupljati tragovi suza, te nabori na njušci, koje je dobro povremeno očistiti.

Zdravlje: koljena, oči i srce

Među češćim zdravstvenim temama kod pasmine su iščašenje pačice (luksacija patele), bolesti oka poput katarakte te rani srčani šumovi – to ne znači da će ih imati svaki pas, no riječ je o područjima koja je smisleno pratiti kroz redovite veterinarske preglede. Uz dobru njegu pasmina obično doživi 10 do 12 godina, a pojedini psi i do 15 godina starosti. Prije kupnje štenca vrijedi provjeriti zdravstveno stanje roditelja kod odgovornog uzgajivača.

Kome je japanski chin uistinu pravi izbor

Zbog niskih potreba za kretanjem, tihe naravi i razmjerno jednostavne njege dlake, chin se često preporučuje i manje iskusnim vlasnicima, iako njegova tvrdoglava crta zna iznenaditi. Najbolje napreduje kod ljudi koji cijene neovisnog, ali privrženog pratitelja i mogu mu posvetiti redovito društvo – chin ne voli dugo ostajati sam.

Prednosti i mane