Irski seter (Irish Setter)

O pasmini

Lovački pas s vatrenom energijom

Irski setter je izdržljivi ptičar uzgojen za cjelodnevno traženje i pokazivanje divljači na irskim vrištinama, pa u svakodnevnom životu nosi jednaku razinu energije i oduševljenja, čak i kad nikad ne kroči na lovno polje. Naravno je prijateljski i otvoren, bez ikakvog čuvarskog instinkta – prema strancima je na šetnji obično jednako oduševljen kao i prema vlasniku, zbog čega je slab čuvar kuće, ali izvrstan društveni pas. FCI standard br. 120 vodi pasminu pod nazivom Irish Red Setter, a opis kretanja u standardu naglašava lakoću i izdržljivost, a ne snagu. Upravo iz te lovačke povijesti proizlazi glavna zamka pasmine: tijelo izgleda mirno samo naizgled, dok energija cijeli dan traži izlaz, ne samo tijekom šetnje.

Koliko kretanja doista treba

Irskom setteru treba barem sat do dva intenzivnog kretanja dnevno – trčanje, plivanje ili teren – jer je riječ o izdržljivoj lovačkoj pasmini uzgojenoj za cjelodnevni rad u prirodi. Kratka šetnja oko zgrade mu nije dovoljna ni za tijelo ni za glavu; bez dovoljno tjelesnog i mentalnog angažmana brzo postaje nemiran, glasan i destruktivan, što se često očituje glodanjem namještaja ili kopanjem po vrtu. Najbolje reagira na aktivnosti koje povezuju njuh i pokret, poput traganja po mirisu, donošenja ili dugog trčanja uz bicikl, a manje na jednolično ponavljanje istih vježbi.

Odgoj traži strpljenje, ne silu

Odgoj irskog settera traži dosljednost i strpljenje jer pasmina sazrijeva sporije od većine srednje velikih pasa i ostaje igriva te rastresena i u drugoj godini života. Nije agresivan niti tvrdoglav u smislu opiranja, no lako se mentalno zaokupi ako ga miris ili kretanje u okolini privuku više od vlasnikove naredbe, pa kratke, česte i nagradne vježbe djeluju bolje od dugih, strogih treninga. Zbog toga pasmina nije prvi izbor za potpuno neiskusnog vlasnika – prikladnija je onima koji su već odgajali energičnog ili lovačkog psa i znaju da dosljedna rana socijalizacija odlučuje kakav će pas biti s tri godine.

Djeca i druge životinje u kući

S djecom se irski setter uglavnom izvrsno slaže, jer je riječ o jednoj od najobiteljskijih lovačkih pasmina, no druženje s malom djecom vrijedi nadzirati – u igri ih zbog razigranosti može nehotice srušiti, ne iz agresije, nego zbog tjelesne težine i zaleta. Sa starijom djecom, koja prate njegov tempo, postaje pravi partner za igru. Prema drugim psima je obično otvoren jer je uzgojen za rad u čoporu lovačkih pasa, dok prema pticama i malim glodavcima ima izražen lovački nagon naslijeđen iz uloge ptičara – takve ljubimce stoga je bolje uvoditi postupno i pod nadzorom, a ne prepustiti slučaju.

Bakrenocrvena dlaka i njezini zahtjevi

Svilenkasta, bakrenocrvena dlaka zaštitni je znak pasmine, no zahtijeva redovito češljanje barem nekoliko puta tjedno, jer se dlaka na ušima, prsima, repu i nogama (tzv. rese) rado filca i stvara čvorove ako je prepuštena sama sebi. Kupanje treba biti redovito, ali ne prečesto, kako se koža ne bi isušila, a nakon svake šetnje kroz visoku travu vrijedi provjeriti dlaku na sjemenke trave i krpelje, koji se lakše skriju u gustoj podlozi. Vlasnici koji pasminu ne izlažu često održavaju dlaku kraćom, čime se vrijeme njege znatno smanjuje, bez štete po psa.

Zdravlje: na što paziti

Priznati uzgajivački programi, među njima američki CHIC, za irskog settera preporučuju pregled kukova, test štitnjače na autoimuni tiroiditis i gensko testiranje na progresivnu atrofiju mrežnice (PRA-rcd1), jer su to najčešće dokumentirana nasljedna opterećenja pasmine. Osim toga, irski setter je duboko građen pas, pa je – kao i kod više drugih velikih i duboko građenih pasmina – vrijedno pratiti znakove nadutosti i uvrtanja želuca nakon obilnih obroka i naglog kretanja te obrok po mogućnosti podijeliti na više manjih dnevno. Nijedno od ovih opterećenja ne znači da će pas nužno oboljeti, no riječ je o rizicima koje je korisno poznavati i o njima pitati uzgajivača.

Stan ili kuća s vrtom

Irski setter nije prvi kandidat za život u stanu jer njegova energija traži prostor i redovito intenzivno kretanje, a ne samo četiri zida, no to ne znači da je stan potpuno isključen. Uz vlasnika koji mu svaki dan osigura dovoljno dugo trčanje ili intenzivnu šetnju, može živjeti i u manjem gradskom stanu, dok mu kuća s ograđenim vrtom uglavnom olakšava trošenje energije između obroka organiziranog kretanja – vrt sam po sebi ne zamjenjuje šetnju ili trčanje.

Kome pasmina zapravo odgovara

Irski setter najviše odgovara aktivnim obiteljima ili pojedincima kojima su trčanje, planinarenje ili rad s psom već dio svakodnevice i koji traže razgovorljivog, prijateljskog pratitelja bez čuvarskih sklonosti. Manje je prikladan za mirna kućanstva koja traže smirenog kućnog psa ili čuvara, jer će u takvom okruženju energija ostati neiskorištena, što se prije ili kasnije odrazi na ponašanje. Tko je spreman svaki dan posvetiti sat ili dva kretanju i redovito njegovati dlaku, zauzvrat dobiva iznimno privrženog, veselog i društvenog psa.

Prednosti i mane