Irski mekodlaki pšenični terijer (Soft Coated Wheaten Terrier)

O pasmini

Irski mekodlaki pšenični terijer u FCI-ju se vodi pod standardom br. 40 i smatra se jednim od najugodnijih predstavnika terijerske skupine – uzgojen je kao svestrani seoski pas na irskim farmama, gdje je čuvao imanje, lovio štetočine i pomagao pri čuvanju stoke, a ne isključivo za lov na divljač pod zemljom kao većina njegovih terijerskih rođaka. Naziv pšenični dolazi od boje odrasle dlake, koja podsjeća na zrelo pšenično klasje.

Štene se rodi tamno, konačnu boju dobiva tek s dvije godine

Štenci ove pasmine rađaju se tamnosmeđi, gotovo crni, a konačnu pšeničnozlatnu boju dosežu tek oko druge godine života – to je očekivan i normalan dio razvoja, a ne znak loše uzgojne linije ili zdravstvenog problema. Vlasnici koji to ne znaju mogu biti iznenađeni kad se boja štenca tijekom prve godine primjetno mijenja, a dlaka može tijekom prijelaznih nijansi izgledati čak i neujednačeno. Riječ je o posve uobičajenom procesu kod ove pasmine, o kojem iskusni uzgajivači unaprijed obavijeste nove vlasnike.

Ljubaznost umjesto tipične terijerske tvrdoglavosti

AKC pasminu opisuje kao veselu, prijateljsku i duboko odanu – opis koji je razlikuje od mnogih terijera nezavisnijeg ili tvrdoglavijeg karaktera. Prema djeci je pas strpljiv i druželjubiv, što ga svrstava među terijere prijateljskije prema djeci i u skladu je sa službenom ocjenom pasmine kao prikladne za obitelji s djecom bez dodatnih ograda. Ta druželjubivost često se proteže i na posjetitelje i strance, zbog čega je pšenični terijer slabiji čuvar, ali bolji svakodnevni obiteljski pas.

Ipak ne zaboravite na lovački nagon

Unatoč općoj druželjubivosti prema drugim psima i mačkama, pasmina prema navodima PetMD-a zadržava stvaran lovački nagon prema malim životinjama, naslijeđen iz povijesti lova na štetočine na farmi. To znači da susret s glodavcima, pticama u kavezu ili sličnim malim kućnim ljubimcima nije automatski siguran samo zato što je pas inače druželjubiv – takav suživot vrijedi uvoditi oprezno i pod nadzorom, posebno tijekom prvih tjedana zajedničkog života.

Svilenkasta dlaka koja traži redovitu njegu

Pasmina nema poddlaku i ne ostavlja dlake po namještaju, što je čini prikladnom i za stan, no to ne znači da je njega minimalna. Svilenkasta dlaka brzo se filca, pa je treba češljati svaki drugi dan, a pas povremeno treba i stručno šišanje, jer se dlaka oko očiju i šapa inače brzo zapetlja u čvoriće. Tko zamišlja psa bez dlake i bez posla, kod ove će pasmine biti iznenađen stvarno potrebnom njegom.

PLN/PLE – zdravstveni rizici koje vrijedi poznavati

Kod pšeničnog terijera češće nego kod većine pasmina javljaju se proteinurična bubrežna bolest (PLN) i enteropatija s gubitkom bjelančevina (PLE) – nasljedne bolesti kod kojih tijelo gubi bjelančevine mokraćom odnosno stolicom. Prosječna dob pojave bolesti je oko 6 godina, a bez liječenja često je smrtonosna. Američki klub pasmine (SCWTCA) zato preporučuje godišnje pretrage krvi i urina i kod naizgled zdravih pasa, jer se bolest može razvijati tiho i prije nego što se pojave očiti znakovi poput mršavljenja, oteklina ili proljeva.

Stan da, ali ne kao mirovina za farmskog psa

Pasmina je zbog odsutnosti poddlake i slabog otpadanja dlake prikladna za život u stanu, no i dalje je riječ o nekadašnjem radnom seoskom psu kojem treba redovita tjelesna aktivnost – kratke šetnje po susjedstvu nisu dovoljne za potpuno zadovoljstvo psa, iako sam prostor nije prepreka. Svakodnevno trčanje, igra loptom ili dulja šetnja u prirodi pomažu psu potrošiti energiju naslijeđenu od radnih predaka.

Dobar izbor za početnika, uz spremnost na njegu

Među terijerima pšenični terijer važi za jedan od ugodnijih izbora za početnika u kinologiji – njegov je karakter suradljiviji i manje samovoljan nego kod većine rođaka. No tko nije spreman na redovito češljanje, stručno šišanje dlake i praćenje zdravstvenog stanja kroz redovite pretrage, to bi trebao uzeti u obzir prije kupnje, jer je riječ o dugoročnoj, a ne jednokratnoj obvezi.

Prednosti i mane