Havanec

O pasmini

Havanez je mali pas pratitelj podrijetlom s Kube, gdje se smatra službenom nacionalnom pasminom. Poznat je po veseloj, nježnoj naravi, iznimnoj društvenosti i dugoj, svilenkastoj dlaci koja mu daje prepoznatljiv mekan, blago valovit izgled. Iako izgleda kao ukrasni salonski pas, havanez je iznenađujuće živahan, bistar i svestran – pasmina koju cijene i obitelji i vlasnici terapijskih pasa.

Sredozemni korijeni i dolazak na Kubu

Preci havaneza potječu iz zapadnog Sredozemlja, gdje su se mali kovrčavi psi bišonskog tipa razvijali uzduž španjolske i talijanske obale. Prema Međunarodnoj kinološkoj federaciji (FCI), te su pse na Kubu najvjerojatnije doveli talijanski pomorski kapetani, a kasnije i španjolski kolonisti i trgovci. Na otoku su se križali s drugim malim pasminama i postupno oblikovali zasebnu pasminu, koja je zbog česte smećkaste (duhanske) boje dlake u narodu dobila ime po Havani, glavnom gradu Kube – iako je, kako naglašava FCI, riječ o narodnoj etimologiji, a ne stvarnom podrijetlu imena. U 18. i 19. stoljeću havanez postaje omiljeni pratitelj kubanske aristokracije i imućnih obitelji.

Spašavanje nakon kubanske revolucije

Politički prevrati nakon kubanske revolucije 1959. gotovo su uništili pasminu – stare rodoslovne linije na Kubi izumrle su. Prema podacima Kluba havaneza Amerike (Havanese Club of America), nekoliko obitelji, među njima Pérez, Fantasio i Barba, uspjelo je pri bijegu s Kube ponijeti svoje pse. Sredinom sedamdesetih Dorothy Goodale je od gospodina Barbe u Kostariki nabavila jedanaest čistokrvnih havaneza iz četiri različite rodoslovne linije te njima postavila temelje američke uzgojne populacije. Godine 1979. suosnovala je Klub havaneza Amerike, a 1996. pasminu je službeno priznao American Kennel Club (AKC). Danas je u SAD-u registrirano na tisuće havaneza, a većina suvremene svjetske populacije potječe upravo od te šačice spašenih pasa.

Izgled i prepoznatljiva dlaka

Havanez je zbijen, ali lagan psić, nizak na nogama, živahnog i elastičnog hoda. Njegova najprepoznatljivija osobina duga je (12–18 cm kod odraslog psa), mekana, ravna ili valovita dlaka bez izražene poddlake, koja može prirodno formirati kovrčave pramenove. Prema FCI standardu, svako šišanje ili oblikovanje dlake škarama kod izložbenih pasa zabranjeno je – dopušteno je samo sređivanje dlake na šapama i oko očiju. Dlaka se može njegovati na dva načina: raščešljana i slobodno padajuća ili spletena u pletenice, slično kao kod pasmine puli. Boje sežu od bijele, plavkasto-smeđe (fawn) i crne do havana-smeđe, duhanske i crvenkasto-smeđe, često u kombinaciji s bijelim mrljama.

Temperament

FCI standard opisuje havaneza kao iznimno bistrog psa, kojeg je lako izučiti čak i za ulogu alarmnog psa. Prijateljski je, veseo, društven, pravi mali zabavljač koji obožava djecu i rado se s njima igra bez prestanka. Havanezi su jako vezani uz svoje ljude i teško podnose dugotrajnu samoću. Zbog visoke inteligencije i želje da ugode, dobro reagiraju na nagrađivanje hranom, što ih prema navodima American Kennel Cluba (AKC) svrstava među svestranije pasmine – uspješni su u poslušnosti i agilnosti te često djeluju kao terapijski psi, a mnogi osvoje i certifikat Canine Good Citizen.

Zdravlje

Havanez je općenito zdrava i dugovječna pasmina (13–16 godina), no ima nekoliko poznatih nasljednih rizika. Klub havaneza Amerike među preporučenim zdravstvenim pretragama (CHIC) navodi godišnji pregled očiju, procjenu pokretljivosti patele nakon prve godine života te procjenu kukova nakon druge godine. Legg-Calvé-Perthesova bolest – propadanje glave bedrene kosti zbog poremećene prokrvljenosti – kod havaneza se javlja uglavnom između 4. mjeseca i 1. godine života i češća je kod malih pasmina općenito. Česta je i iščašena patela. Genetsko istraživanje objavljeno u časopisu Canine Genetics and Epidemiology otkrilo je vrlo visoku raširenost mutacije retrogena FGF4 povezane s hondrodisplazijom (nesrazmjerno kratkim nogama) kod havaneza – među 355 pregledanih pasa nije pronađen nijedan pas bez barem jedne mutirane kopije gena, što ukazuje na postupno skraćivanje prednjih nogu u populaciji tijekom posljednjih desetljeća. Prirođena gluhoća je, prema klubu, kod havaneza rijetka.

Njega i dlaka

Duga, svilenkasta dlaka havaneza zahtijeva svakodnevno češljanje kako ne bi došlo do čvorova, redovito čišćenje očiju zbog suzenja te provjeru ušiju. Neki vlasnici koji se ne bave izlaganjem redovito šišaju dlaku kraće, čime uvelike olakšavaju održavanje. Potrebe za kretanjem su umjerene – dovoljne su kraće šetnje i igra u stanu ili dvorištu, zbog čega je pasmina prikladna i za manje aktivne vlasnike.

Prikladnost za obitelj i stan

Zbog male veličine, tihog laveža i umjerenih potreba za kretanjem havanez je odlično prilagođen životu u stanu. Iznimno je društven prema ljudima, a obično i prema drugim kućnim ljubimcima, osobito uz ranu socijalizaciju – American Kennel Club svrstava ga među pasmine koje se dobro slažu s drugim psima i mačkama, uz preporuku opreza u kontaktu s agresivnijim životinjama. Njegova prilagodljivost, inteligencija i želja da ugodi čine ga prikladnim izborom i za prve vlasnike pasa, iako zahtijeva mnogo vremena u društvu ljudi i redovitu njegu dlake.

Prednosti i mane