Gordon seter (Gordon Setter)

O pasmini

Crni osvetnik škotskog visočja

Gordonski seter potječe iz ranih 1820-ih, kada ga je na svom imanju kraj Fochabersa u Škotskoj razvio Alexander Gordon, četvrti vojvoda od Gordona. Cilj je bio izdržljiv ptičar sposoban za cjelodnevni rad u zahtjevnom, kamenitom terenu škotskog visočja, gdje je morao otkrivati i pokazivati divljač na velikim udaljenostima. Pasmina je bila među prvih devet koje je 1878. priznao američki kinološki savez AKC, a danas je FCI vodi pod standardom br. 6.

Najveći među seterima

Među četiri seterske pasmine – uz irskog, irskog crveno-bijelog i engleskog setera – gordonski seter je najteži i najsnažniji. Prepoznatljiv je po crnoj dlaci s tamno-smeđim (tan) oznakama, dugim visećim ušima te dugom, svilenkastom dlakom s perjastim resama na ušima, prsima, nogama i repu. Njegova tjelesna težina i građa odražavaju snagu potrebnu za dugotrajan rad na terenu, a ne samo dekorativan izgled na izložbama. Kombinacija crne dlake s tamno-smeđim oznakama jedna je od rijetkih koje standard dopušta, po čemu se seter razlikuje od jednobojnih srodnika.

Sporo sazrijeva, dugo ostaje mladenački

Za razliku od mnogih pasmina koje sazrijevaju s dvije do tri godine, gordonski seter prema navodima veterinarske klinike VCA ostaje igriv i mladenački sve do otprilike četvrte godine života. To znači dulje razdoblje u kojem mu je potrebno dosljedno, strpljivo vođenje prije nego se smiri, zbog čega mladi psi ove pasmine često ostaju razigrani i znatiželjni dulje nego mnoge druge velike pasmine. Vlasnici stoga trebaju računati na dulje razdoblje odgoja prije nego pas dosegne mirniju, staloženu fazu odraslosti.

Terenski rad traži kretanje i kod kuće

Gordonski seter uzgojen je za cjelodnevno traženje i pokazivanje divljači u planinskom terenu, pa mu i kao obiteljskom psu treba puno dnevnog kretanja – duge šetnje, trčanje ili organizirane aktivnosti poput agilityja ili traganja po mirisu. Bez dovoljno tjelesne i mentalne stimulacije može postati nemiran ili razoran, što se kod ove pasmine često očituje i kao pretjerano njuškanje i udaljavanje tijekom šetnje. Igre koje uključuju traženje predmeta ili mirisa stoga su često učinkovitije od običnog bacanja loptice.

Odgoj ptičara

Pasmina je inteligentna i rado uči, no ima izražen lovni nagon koji je tijekom šetnje može odvući za tragom mirisa. Dosljedan odgoj temeljen na nagradama, započet već u fazi štenca, pomaže iskoristiti njezinu bistrinu i pritom obuzdati tvrdoglavost koju vlasnici opisuju i kao pomalo "šefovsku". Dozivanje je stoga dobro sustavno uvježbavati, jer se pas lako zna zanijeti zanimljivim tragom.

Obitelj i djeca

Gordonski seter smatra se ljubaznim, odanim obiteljskim psom koji je s djecom u pravilu nježan i razigran, a uz odmor kraj kamina rado traži blizinu svojih ljudi. Zbog veličine i razigranosti pri druženju s malom djecom ipak se preporučuje nadzor odraslih, jer već oduševljen pozdrav ili mahanje repom mogu nenamjerno oboriti manje dijete. S odraslim članovima obitelji razvija snažnu privrženost i rado prati svakodnevne kućne aktivnosti.

Njega duge svilenkaste dlake

Duga, svilenkasta dlaka s izraženim resama na ušima, prsima i nogama traži redovito četkanje nekoliko puta tjedno kako bi se spriječilo zamršivanje i nakupljanje prljavštine, kao i redoviti pregled ušiju, koja su zbog svog oblika sklonija upalama. Tijekom šetnji šumom ili visokom travom preporučuje se i redovita provjera dlake zbog krpelja i sjemenki trave, koje se rado zapletu u rese.

Zdravstveni rizici

Kao i kod drugih velikih pasmina dubokog prsnog koša, povećan je rizik od nadutosti i uvrtanja želuca (bloat), pa se preporučuje hranjenje u više manjih obroka umjesto jednog velikog, kao i izbjegavanje intenzivne tjelesne aktivnosti neposredno nakon obroka. Gordon Setter Club of America putem svojeg zdravstvenog registra prati i učestalost displazije kukova te nekih nasljednih bolesti očiju u pasmini.

Prednosti i mane